Ovo je izazvalo različite reakcije – od divljenja neobičnoj pojavi koja nije karakteristična za naš region, do teorija zavjera i priča kako se radi o „lošem znaku“.
Međutim, kako objašnjava profesor geografije Vedran Zubić, radi se o jednoj prirodnoj i normalnoj pojavi, koja se rijetko vidi u našim krajevima. Ova svjetlost nije bila izravno nad našim područjem nego smo mi mogli vidjeti aktivnost koja se odvijala na većoj visini, što znači da se takav fenomen može vidjeti dalje.
„Pravilnije bi bilo nazvati ovu pojavu sjeverno svjetlo ili aurora borealis, a ne polarno svjetlo, jer se događa na sjevernoj hemisferi i ne mora biti vezana samo za polove“, istakao je Zubić.
Svjetlost koja se naziva aurora borealis na sjevernoj hemisferi, a aurora australis na južnoj hemisferi, prema latinskim riječima za sjever i jug, uzrokovana je aktivnostima na površini Sunca.
Jedna takva aktivnost se prema sajtu Sunactivity (dogodila u popodnevnim satima 5. novembra. Aurora forecast je pokazala da bi polarno svjetlo moglo doći do Hamburga u Njemačkoj i zaustaviti se negdje iznad Austrije.
Solarne oluje na površini naše zvijezde stvaraju ogromne oblake električno nabijenih čestica. Te čestice mogu putovati milionima kilometara, a neke se na kraju mogu sudariti sa atomima i molekulama u atmosferi Zemlje.
Većina tih čestica se odbija, ali neke bivaju zarobljene u Zemljinom magnetskom polju, ubrzavajući prema sjevernom i južnom polu u atmosferu. Zbog toga je aktivnost polarne svjetlosti koncentrisana na magnetskim polovima.
„Ovo se obično dešava na visinima od oko 100 do 150 kilometara iznad tla, ali nekad se dogodi i na većim visinama“, kazao je Zubić.
Zelena boja koju vidimo u sjevernoj svjetlosti karakteristična je za kisika, dok su naznake ljubičaste, plave ili ružičaste uzrokovane dušikom. Ponekad vidimo prekrasnu grimiznu crvenu boju, a to je uzrokovano interakcijom kisika na velikim visinama sa solarnim česticama.
„Tu je atmosfera razrjeđenija i sudari s atomima kisika su rjeđi, što dovodi do stvaranja crvene boje i to je čista hemija i fizika“, istakako je Vedran Zubić.
