Ova je godina u Sjedinjenim Državama vrlo aktivna po pitanju potresa, uragana i ostalih prirodnih katastrofa. Prošli mjesec, za vrijeme uragana Irene, pisac John Shors predstavljao je u knjižarama širom zemlje svojeu knjigu, Cross Currents, “Unakrsne struje.” Taj je roman inspiriran razarajućim tsunamijem koji je 2004. godine pogodio Tajland i druge zemlje južne Azije.
Nakon što je diplomirao na koledžu početkom 1990.-ih, John Shors odlučio je ostvariti svoj san. Zaposlio se kao učitelj u Japanu, a kad je uštedio dovoljno novca, stavio je ruksak na rame i uputio se na putovanje po Aziji – od Indije i Kine do Vijetnama i Tajlanda: "Na Tajlandu ima jedan divan otočić zvan Kho Phi Phi. Zaljubio sam se u njega. To je bio apsolutni raj – bez asfaltiranih cesta, s morem tirkizne boje, bijelim pješčanim plažama i vrlo ljubaznim ljudima. Osjećao sam da sam otkrio jedno od najljepših mjesta na svijetu".
Jednom kad je otkrio taj otok, John Shors kaže da ga je nešto vuklo nazad. Vratio se nekoliko puta, vezao se, kaže, uz otok, tamošnje ljude i njihovu kulturu. 26. prosinca 2004. godine bio je u svom domu u državi Colorado kad je na televiziji vidio slike tsunamija na Indijskom oceanu kako svojim ogromnim valovima preplavlja taj otok. Kaže da se on nalazi na tek šest stopa - niti dva metra iznad razine mora. Zbog toga je pretrpio veliku štetu. John Shors kaže da je tada došao na ideju da napiše knjigu o tragedijama i pobjedama koje su se dogodile na taj dan. Procjenjuje se da je u tsunamiju poginulo 230 tisuća ljudi, od toga osam tisuća u Tajlandu. Tri godine kasnije, John Shors se vratio, očekujući da će naići na opustošeni otok: "Bio sam iznenađen vidjevši koliko se sve izgradilo. Ljudi su zajednički prionuli poslu, raščistili ruševine i krenuli u obnovu. Razgovarao sam s brojnim žiteljima otoka koji su mi pričali kako su preživjeli taj dan i kako su pomogli drugima da prežive te zajedno ponovno izgradili otok".
Ti su mu razgovori bili inspiracija za novu knjigu Cross Currants, “Unakrsne struje.” Glavni likovi romana su bračni par Lek i Sarai, koji spajaju kraj s krajem kako bi podigli svoju djecu. Jednom simpatičnom mladom Amerikancu, po imenu Patch, iznajme sobu s punim pansionom, u zamjenu za neke poslove. Međutim, Lek saznaje da je Patchu istekla viza i da se nalazi u bijegu. Njegov je boravak sada predstavljao opasnost za Lekovu obitelj. Međutim, usred tih novootkrivenih problema udari tsunami i svojom snagom ponese likove u drugom smjeru: "Roman je naslovljen “Unakrsne struje” ne samo zbog tsunamija, već i zbog toga što je to i priča o ljudima iz različitih kultura koji se kroz zajednički život upoznaju i na taj način sjedinjuju svoje kulture".
U romanu, dva golema vala udarila su u otok s oba kraja i spojila se u sredini. Udar se dogodio u trenutku kad je Patch na plaži igrao nogomet s tajlandskom djecom: "Izgledalo je kao da se čitav ocean uzdigao i navalio na njih, gutajući pijesak i brujajući tako glasno da je zvučalo kao avion u polijetanju. Kad je Patch vidio da im se približava voda, zgrabio je Niran i Suchin, vičući prema Brooke kako su stopala bježala pod njim. Pokušao je držati djecu iznad površine vode, no sve je odjednom postalo mračno…On je, nošen snagom vala prema unutrašnjosti, još uvijek nekako uspijevao držati dvije male ruke, opirući se nagonu da ih pusti kako bi pokušali uhvatiti zraka".
John Shors kaže da je želio proučiti ljudski instinkt, prvu reakciju nakon nastupa prirodne katastrofe. Da bi preživjeli, kaže on, ljudi moraju imati povjerenja i pružati jedni drugima oslonac. “Bilo da se radi o tsunamiju u Japanu ili potresu u Pakistanu ili Kini, mislim da nesreća u u ljudima pobuđuje ono najbolje. Iako Majka priroda posjeduje nevjerojatnu i ponekad razornu moć, i mi u nama samima imamo veliku moć. Kad udružimo volju i duh zajedno, možemo očito postići i ono što isprva izgleda nemoguće,” kaže ovaj autor. Valovi nam odnose stvari, kuće, automobile… no ne mogu nam oduzeti sve, jer nešto u nama ipak je snažnije - čak i od oceana, kaže John Shors.
