U mnogim zemljama širom srednjeg istoka i sjeverne Afrike, zidovi i zgrade su postali platno za uličnu umjetnost tokom Arapskog proljeća koje je počelo 2011 i koje je bilo platforma za prosvjednike. Kako izvještava Kane Farabaugh, kolekcija prosvjedne umjetnosti je samo jedan dio izložbe nazvane Creative Dissent u muzeju arapsko američke umjetnosti u Darbornu u Michiganu. Izložba također istražuje kako je digitalna tehnologija izmijenila način na kojeg se neki izrazi protesta stvaraju i šire.
Početak arapskog proljeća je iznenadio profesoricu islamske umjetnosti Christiane Gruber. I dok je pratila razvoj događaja, osobito u Egiptu, počela se fokusirati na jedan aspekt.
Postala sam fascinirana dok sam sve pratila na internetu, osobito ono što se dešavalo na trgu Tahrir, obim do kojeg su se prosvjedi iskazivali kroz kreativne medije, osobito kroz umjetnost i humor, kaže Christiane Gruber.
Izrazi prosvjeda je, kaže, već decenijama fasciniraju.
Umjetnost igra zaista ključnu ulogu u izražavanju politike, i to često kada ljudi komuniciraju jedni sa drugima, naročito na javnim mjestima, kao što su ulice i trgovi. Ne koriste se samo jezikom, već umjetničkim oblicima, veoma moćnim slikama, stalnim sloganima, kaže gospođa Gruber.
Ona dodaje da su mnogi slogani koji su se mogli čuti na ulicama od Tunisa do trga Tahrir sami po sebi umjetnički izražaji.
Kada ih konstantno uzvikujete, kao da imitirate otkucaje srca, a to sam uveliko vidjela i na ulicama Istanbula. Mogu osobno svjedočiti emotivnom efektu svega toga, kaže ona.
Poetički ritam se provlači kroz izložbu Creative dissent u muzeju arapsko američke umjetnosti u Dearbornu u Michiganu. Slogani idu uz fotografije ključnih trenutaka ustanka, i stoje uz pažljivo izrađene slike usmjerene ka liderima optuženim za represiju. Gospođa Gruber, koja je kustosica izložbe, kaže da je njen najveći izazov bio nedostatak originalnog materijala.
Kustosi obično rade sa umjetničkim predmetima i više tradicionalnim metodama izlaganja eksponata. To nisu umjetnički predmeti, većina materijala su reprodukcije digitalnih slika velikog formata, kaže Christiane Gruber.
Ona dodaje da se i publika prosvjedne umjetnosti promijenila. Da nije digitalne tehnologije i neposrednog slanja, neka od tih umjetničkih djela možda nikada ne bi bila viđena dalje od mjesta nastanka.
Bez ovih drugih medija, ne bi imali izložbu, jer mi sastavljamo platformu Facebooka, lutkarsko pozorište, slogane sa ulice. Nastojimo predstaviti ideju veoma složene slike onoga što se dešava u javnosti, na internetu, na medijima uživo, te je stoga bio izazov taj haos pretvoriti u okruženje sa nekom strukturom.
A složena struktura je počela kao simpozij i izrasla u izložbu koja se sada može vidjeti u muzeju. Christiane Gruber kaže da planira izložbu prenijeti i na druga mjesta kada se krajem februara zatvori u Dearbornu.
Početak arapskog proljeća je iznenadio profesoricu islamske umjetnosti Christiane Gruber. I dok je pratila razvoj događaja, osobito u Egiptu, počela se fokusirati na jedan aspekt.
Postala sam fascinirana dok sam sve pratila na internetu, osobito ono što se dešavalo na trgu Tahrir, obim do kojeg su se prosvjedi iskazivali kroz kreativne medije, osobito kroz umjetnost i humor, kaže Christiane Gruber.
Izrazi prosvjeda je, kaže, već decenijama fasciniraju.
Umjetnost igra zaista ključnu ulogu u izražavanju politike, i to često kada ljudi komuniciraju jedni sa drugima, naročito na javnim mjestima, kao što su ulice i trgovi. Ne koriste se samo jezikom, već umjetničkim oblicima, veoma moćnim slikama, stalnim sloganima, kaže gospođa Gruber.
Ona dodaje da su mnogi slogani koji su se mogli čuti na ulicama od Tunisa do trga Tahrir sami po sebi umjetnički izražaji.
Kada ih konstantno uzvikujete, kao da imitirate otkucaje srca, a to sam uveliko vidjela i na ulicama Istanbula. Mogu osobno svjedočiti emotivnom efektu svega toga, kaže ona.
Poetički ritam se provlači kroz izložbu Creative dissent u muzeju arapsko američke umjetnosti u Dearbornu u Michiganu. Slogani idu uz fotografije ključnih trenutaka ustanka, i stoje uz pažljivo izrađene slike usmjerene ka liderima optuženim za represiju. Gospođa Gruber, koja je kustosica izložbe, kaže da je njen najveći izazov bio nedostatak originalnog materijala.
Kustosi obično rade sa umjetničkim predmetima i više tradicionalnim metodama izlaganja eksponata. To nisu umjetnički predmeti, većina materijala su reprodukcije digitalnih slika velikog formata, kaže Christiane Gruber.
Ona dodaje da se i publika prosvjedne umjetnosti promijenila. Da nije digitalne tehnologije i neposrednog slanja, neka od tih umjetničkih djela možda nikada ne bi bila viđena dalje od mjesta nastanka.
Bez ovih drugih medija, ne bi imali izložbu, jer mi sastavljamo platformu Facebooka, lutkarsko pozorište, slogane sa ulice. Nastojimo predstaviti ideju veoma složene slike onoga što se dešava u javnosti, na internetu, na medijima uživo, te je stoga bio izazov taj haos pretvoriti u okruženje sa nekom strukturom.
A složena struktura je počela kao simpozij i izrasla u izložbu koja se sada može vidjeti u muzeju. Christiane Gruber kaže da planira izložbu prenijeti i na druga mjesta kada se krajem februara zatvori u Dearbornu.
