Kod pacijentice kojoj je rađen bris nosa za potrebe PCR teksta na SARS-CoV-2 došlo je do curenja cerebrospinalne tekućine usljed oštećenja tkiva. Međutim, uprkos svemu, ovaj slučaj nije razlog da se treba bojati uzimanja brisa za PCR ili da treba odbiti ovu proceduru. Radilo se o rijetkom defektu, a samo uzimanje uzorka ne može oštetiti mozak.
Uzimanje nazofaringeoalnog brisa za potrebe PCR testiranja nije nimalo ugodna procedura jer se dugački štapić na čijem se kraju nalazi vtza mora duboko gurnuti kroz nosnicu. Međutim, pravilno urađena, ova tehnika ne izaziva oštećenja tkiva i primjerena je za upotrebu.
Pa ipak, u radu objavljenom u respektabilnom naučnom časopisu JAMA Otolaringology opisana je studija slučaja pacijentice kod koje je nakon uzimanja brisa došlo do curenja cerebrospinalne tekućine, fluida koji čuva mozak i moždana tkiva.
Grupa ljekara iz Univerzitetske bolnica Iowa u Iowa City opisala je rijedak slučaj u kojem je žena stara oko 40 godina došla na uzimanje uzorka za PCR test koji je bio uslov za operaciju hernije. Nedugo nakon uzimanja brisa, žena je osjetila mučninu, glavobolju, povraćala je i iz dijela nosa iz kojeg je uzet bris došlo je do curenja bistre tekućine za koju se ispostavilo da je cerebrospinalna tekućina.
Kompjuterska tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MRI) otkrili su postojanje defekta zvanog encefalokela, veličine 1.8 cm. Pacijentica je prije dvije decenije imala operaciju polipa, a potom joj je ustanovljen i povišen intrakranijalni pritisak. Ova dva problema zajedno dovela su do stvaranja encefalokele, na gornjoj strani, „plafonu“ nosne šupljine, koja se probila kroz dio nosne šupljine. Uzorak za bris uzet je upravo s te gornje strane, umjesto s poda nosne šuljine, što je daleko sigurnija tehnika.
Ljudi često ne znaju da imaju neke defekte ovog dijela, jer se ne vide, a ukoliko im ne smetaju, neće ni biti dijagnosticirani i operisani. Kombinacija postojanja defekta i nepovoljna tehnika uzimanje brisa doveli su do ovakvih posljedica. Autori rada nagašavaju kako pri uzimanju brisa, lica koja to čine se moraju držati kvalitetnih uputa o tehnici uzimanja brisa, koja su itekako dostupne, ali i da može doći do ovakvih problema ako se radi o kompleksnim i delikatnim anatomijama.
Ovo ne znači da uzimanje brisa stvara „rupu“ na moždanoj ovojnici, niti da oštećuje mozak. Ove, kao i netačne informacije da se uzimanjem brisa može čipirati osoba, javile su se gotovo odmah nakon informacija o tome da se testiranje na virus SARS-CoV-2 radi na ovaj način. Ovaj slučaj i objavljeni rad trebaju poslužiti stručnom osoblju da budu oprezniji i koriste najadekvatnije i najbolje opisane tehnike uzimanja brisa, poput uzimanja uzorka s „poda“ nosne šupljine, kako bi se izbjegle ovakve situacije.
