Linkovi

Top priča BiH

CIN: Šefica i njeni „crnokošuljaši“ za iznude 

Jelena Majstorović je prije 16 godina osuđena radi krivičnog djela koje je počinila radeći u NLB Banci (Foto: CIN)

Pojedini inspektori Uprave za indirektno oporezivanje BiH reketiraju trgovce, koristeći se uhodanim načinom rada − traže novac kako ne bi kontrolisali njihovo poslovanje. Onima koji odbiju dati mito, nezakonito oduzimaju robu.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

“Znaš li ti ko sam ja?”, prisjeća se prodavač polovnih kućanskih aparata Mersad Džafić pitanja Jelene Majstorović. Ona je u oktobru 2018. godine sa kolegom Radenkom Popovićem zvanim Pop ušla u Džafićevu radnju u Velikoj Kladuši i postavila mu pitanje prijetećim tonom, bacivši ispred njega značku inspektora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH).

Iako su prošle dvije i po godine, Džafić se još živo sjeća njihovog susreta. „Ovo je moja šefica Jelena i nju moraš počastiti”, odgovorio je Popović na njegovo „ne znam”.

Dvočlani tim UIO-a je tog dana ušetao u radnju da od Džafića prijetnjama i pritiscima iznudi novac.

Inspektoricin ton i zagledanje radnje u tišini su ga uznemirili. Poslovne knjige mu nisu bile uredne pa je prihvatio „igru“. Ponudio im je 300 KM, ali nisu prihvatili pa im je dao 500 KM. Inspektori su potom izvijestili Upravu da kod Džafića nisu našli krijumčarenu robu.

Iako će je direktor UIO-a Miro Džakula tek kasnije postaviti na čelo Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja u Regionalnom centru u Banjoj Luci, Majstorović je za inspektore Grupe već bila „šefica”.

Jelena Majstorović, Radenko Popović, Stevo Savić i Vladimir Puzić su zbog boje svoje uniforme među vlasnicima trgovina poznati kao „crnokošuljaši”, ali zloslutni nadimak krije i ozbiljnije razloge. Ova grupa ucjenjuje vlasnike trgovačkih radnji koji drže višak robe, nudeći njima „dogovor“, a trgovcima koji ne daju mito oduzimaju robu.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je utvrdila da su ovi inspektori najmanje deset puta tokom 2017. i 2018. godine koristili svoje pozicije i ucjenom tražili mito od trgovaca, a najmanje četiri puta su im nezakonito oduzeli nakit, vrijedan više od 200.000 maraka.

Šefica sa krivičnom presudom

Jelena Majstorović radi u UIOBiH od februara 2013. godine. Deset godina ranije dobila je otkaz u NLB Banci u Prnjavoru. Banka ju je tužila radi počinjenog krivičnog djela i Majstorović je 2005. godine osuđena uslovnom kaznom zatvora. Imala je 26 godina.

Presuda je na njen zahtjev izbrisana iz evidencije suda 2016. godine, u vrijeme kada je već tri godine radila po ugovoru za UIOBiH. Uposlenik institucija u BiH ne može biti osuđen za krivično za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri ili više godina, dok državni službenik uopće ne smije biti krivično osuđivan.

Nedugo nakon brisanja presude, u aprilu 2018. godine Majstorović je primljena kao državna službenica u Odsjek za poreze, a desetak dana kasnije ju je direktor Miro Džakula internom odlukom vratio u Grupu za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje gdje je radila dok je bila zaposlena po ugovorima. Krajem 2018. godine Džakula je privremeno postavlja za šeficu Grupe. Na ovu poziciju je 2020. godine imenovana za stalno.

„Pritom su za sebe zadržavali dio oduzetog nakita te na prevaran način izdali više potvrda o privremenom oduzimanju nakita naznačenih na manje količine“, navedeno je u SIPA-inom dokumentu, a vlasnici tvrde da nedostaje skoro polovina oduzetog nakita. SIPA slične slučajeve istražuje u: Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Velikoj Kladuši, Doboju, Banjoj Luci i Gradišci.

Vlasnici radnji su novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) opisali neprofesionalan odnos inspektora UIO-a: pri ulasku u radnje su tražili da se ugasi videonadzor, pretresali su privatne prostorije bez naloga suda te izvrtali torbe i lične stvari, a robu koju pronađu su oduzimali, kršeći procedure, tvrde trgovci, a potvrđuje to i Izvještaj SIPA-e. Ovi ljudi su preplašeni prijetnjama službenih lica pristajali na ultimatume i, ne znajući šta potpisuju, potpisivali potvrde o oduzimanju robe ili im davali mito kako bi izbjegli oduzimanje robe. Mersad Džafić je među onima koji su to morali učiniti nekoliko puta.

„Bogami da, jer ode mi roba, sine! To je problem!”

Anonimne dojave kao „modus operandi“

Zadatak Grupe za suzbijanje krijumčarenja UIO-a jeste da spriječi, otkrije, istraži, dokaže i na kraju procesuira krijumčarenje iz oblasti indirektnih poreza. Međutim, grupa inspektora na čelu sa Jelenom Majstorović je ulazila u radnje i koristeći se autoritetom uniforme i institucije od vlasnika tražila novac kako ne bi kontrolisala njihovo poslovanje.

Inspektori Radenko Popović i Stevo Savić su u proljeće 2018. godine ušli u radnju za popravke i preprodaju polovnih kućanskih aparata Mersada Džafića u Velikoj Kladuši.

Džafić kaže da su inspektorima jasne „slabe tačke“ njegovog poslovanja: „Mi to kupujemo pod ‘neispravno’ i onda servisiramo i prodajemo. Oni znaju da mi ne možemo imati sve čisto jer je to polovno.”

Kada su utvrdili da dio aparata nije evidentiran u poslovnim knjigama, Džafić se prisjeća da mu je inspektor Popović rekao: „U velikom si prekršaju!” Zaprijetio mu je da će mu oduzeti svu robu, a potom, protivno ovlaštenjima, naredio da zatvori vrata radnje i ponudio mu rješenje.

„Možemo li to riješiti na drugačiji način?”, upitao je Džafić.

„Možemo”, odgovorio mu je Popović i pitao: „Koliko nudiš?”

Džafić je ponudio 500 maraka, ali je to inspektorima bilo malo.

„Ja sam tad prodao u Doboj neki šporet za oko 500 eura. Ponudio sam im to. To su prihvatili i uzeli”, priča Džafić. Popović je primio novac i rekao da moraju oduzeti i nekoliko aparata kako bi opravdali nalog. „Kaže - što te najmanje boli, to ćemo ti uzeti.” Džafić je na to izdvojio sedam aparata za koje su inspektori napisali prekršajnu prijavu.

U oktobru su po anonimnoj dojavi došli opet - ovaj put sa Jelenom Majstorović i Vladimirom Puzićem. Popović i Majstorović su ušli u radnju. „K’o neki komandos! Bacila je značku sva ponosna, kao da je šefica i kaže znaš li ti ko sam ja”, prepričava Džafić.

Popović mu je onda rekao da šeficu mora počastiti.

Ponudio im je 300 maraka, ali im je to ponovo bilo malo. Inspektori UIO-a su tražili 500 KM koje je Džafić predao Popoviću „naruke“.

Džafić kaže da su ga nakon toga pitali za kuću njegovog prijatelja Alena Veladžića i nešto kasnije istog dana četvorka je ušla u dvorište njegove porodične kuće, nekoliko kilometara dalje od Džafićeve radnje. Veladžić je nezaposleni mašinski tehničar i u svom dvorištu popravlja i preprodaje polovne aparate.

Kako bi izbjegao kontrole, Mersad Džafić je inspektorima UIOBiH dvaput dao mito (Foto: CIN)
Kako bi izbjegao kontrole, Mersad Džafić je inspektorima UIOBiH dvaput dao mito (Foto: CIN)

„Nakon što sam ih pitao šta rade tu, odgovorili su mi da imaju anonimnu dojavu da nezakonito dobavljam i prebacujem polovnu robu preko granice”, ispričao je inspektorima SIPA-e. Veladžić je novinarima CIN-a potvrdio svoje svjedočenje, ali nije stao pred kameru jer ne želi nove probleme sa inspektorima. Inspektori su rekli da imaju nalog za pretres i drugu dokumentaciju, ali mu je nisu pokazali.

Iako je znao da nema krijumčarenu robu, Veladžić se plašio kazne jer nije imao registrovan servis. Osim aparata koje servisira za mještane, kod njega su bili i oni koje je kupio od prijatelja Zlatana Jušića, legalno uvezeni preko njegove firme „Kum“ iz Velike Kladuše.

Pozvao je Jušića i tražio pomoć. On je inspektorima objasnio o kakvim aparatima je riječ i odveo ih u prostorije svoje firme da im pokaže dokumentaciju o uvozu.

„Jedno ili dvoje je bilo u trgovini, jedno ili dvoje bili su dole u krugu ispod trgovine. Bili su sa Alenom, stajali su, nešto su razgovarali”, prisjeća se Jušić u razgovoru za CIN.

Kod Jušića su inspektori našli dokumentaciju o porijeklu za veći dio robe iz Veladžićevog dvorišta, ali im on nije uspio opravdati aparate koje su mu građani donijeli na popravku. Inspektor Popović je potom Veladžiću rekao da je zbog tih aparata u velikom prekršaju i da će mu oduzeti svu robu.

„Je li treba da vam dam 500 maraka?”, pitao je konačno Veladžić.

Popović mu je odgovorio da je to malo pa je Veladžić ponudio duplo više. Međutim, Popović mu je nakon konsultacije sa Jelenom Majstorović rekao da bi 1.800 maraka i ručak bili dovoljni da mu ne oduzmu robu i ne napišu prijavu. Veladžiću je falilo novca pa je od prijatelja Mersada Džafića tražio pozajmicu.

„On mene zove i kaže da ona traži 2.000 maraka - nemam toliko para. Rekoh, haj’ daću ja 500, je*i je, da to samo skinemo”, ispričao je Džafić novinarima CIN-a.

Osim iznuđenog novca inspektori su taj dan dobili i ručak na tuđi račun. Veladžić i Jušić su ih odveli u restoran „Kod Abida” na ručak koji je Veladžić platio 132 marke. Jušić nije svjedočio davanju mita, ali razumije zašto je njegov prijatelj pristao na to.

„U tim crnim uniformama kad dođu, nema sa njima razgovora, razumijete? To je ozbiljno i nema za*cije.“

Inspektori i njihovi šefovi, rukovodioci UIOBiH, nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a. UIOBiH je na novinarske upite poslao tek djelimične odgovore kojima je potvrdio da je Grupa za suzbijanje krijumčarenja bila kod Džafića i Veladžića i da nisu uočene nepravilnosti u radu inspektora.

Daj šta daš, samo daj

Jelena Majstorović i Radenko Popović su u ljeto 2018. godine došli na Zelenu pijacu u Doboju koja je u nadležnosti drugog regionalnog centra. Vlasnicima štandova sa tekstilom i obućom su prijetili oduzimanjem robe ako ne daju novac.

Prodavačica Kosana Malešić je novinarima CIN-a ispričala da su inspektori tražili „da ih počasti”: “Oni su rekli moramo sad to da riješimo ili će nas kažnjavati, tako da smo se mi uplašili i dali smo”. Od nje su uzeli 200 maraka.

“Mi smo se plašili kasnije i da išta govorimo, da Vam iskreno kažem! Ne znamo mi ni ko su oni, ni šta su oni, da ne bismo imali problem”, svjedoči Kosana Malešić o susretima sa inspektorima (Foto: CIN)
“Mi smo se plašili kasnije i da išta govorimo, da Vam iskreno kažem! Ne znamo mi ni ko su oni, ni šta su oni, da ne bismo imali problem”, svjedoči Kosana Malešić o susretima sa inspektorima (Foto: CIN)

Malešić je svoju priču ispričala i inspektorima SIPA-e i sada čeka pravdu u strahu od osvete inspektora UIO-a Bosne i Hercegovine.

Njen komšija Mirko Vračević kaže da radi legalno i redovno plaća sve dažbine. Međutim, to i nisu bili razlozi zbog kojih je do njegovog štanda taj dan došlo dvoje inspektora u službenim uniformama. Tražili su novac.

“On kaže ovol’ko! Ja kažem nemam tol’ko, evo ti ‘vol’ko”, prisjeća se Vračević. Dao im je 200 KM.

Cijeli slučaj je otkriven kada je neko od trgovaca sa pijace iznudu prijavio dobojskoj policiji. Svi oštećeni su bili pozvani da daju izjave, ali su, strahujući od odmazde, rekli da nisu dali novac. Čuvši za to u policijskoj stanici, zatečena ponašanjem kolega sa pijace, i Stoja Kevac je odlučila da odustane od istine. “Kažem ja onim momcima: nemojte ni mene, svi su rekli da nisu dali, evo, i ja nisam dala i gotovo.”

Kevac je novinarima CIN-a ispričala šta se, ustvari, desilo. „Ja joj dajem trenerku, neće! Neće žena trenerku, neće i okreće se oko mene! Evo ti trenerka, ženo, nemam para! Hoće pare! Nije htjela otići dok nije dobila pare”, priča Kevac, tvrdeći da joj je teško išta zaraditi. „Evo, čitav dan ti ovdje blejim, sjedim, nisam marke pazarila.” Inspektori su taj dan od nje uzeli 100 maraka.

Centar javne bezbjednosti Doboja i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske odbili su novinarima CIN-a dati podatke u vezi sa istragom jer su slučaj predali Tužilaštvu BiH i SIPA-i.

I SIPA je jedan izvještaj o ovim događajima predala Tužilaštvu polovinom 2019. godine, a na drugom i dalje radi. Inspektori su utvrdili da su Jelena Majstorović i Radenko Popović na Zelenoj pijaci u Doboju od vlasnika štandova iznudili ukupno 1.300 maraka.

Stoja Kevac nije znala kako da se odbrani od inspektorice Majstorović jer „nije htjela otići dok nije dobila pare” (Foto: CIN)
Stoja Kevac nije znala kako da se odbrani od inspektorice Majstorović jer „nije htjela otići dok nije dobila pare” (Foto: CIN)

Nezakoniti pretresi i otimanje

Prema propisima po kojima radi UIOBiH, inspektori Grupe za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje mogu kontrolisati poslovne knjige, ali bez sudskog naloga ne smiju pretresati objekte i stvari. Osim toga što se dokazi oduzeti bez naloga ne mogu koristiti u krivičnim postupcima, zakoni na ovaj način štite i prava građana od zloupotrebe položaja službenih lica koja bi im mogla nanijeti štetu.

Prema dokumentima do kojih je došao CIN, inspektori za suzbijanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banja Luka - Jelena Majstorović, Radenko Popović, Stevo Savić i Vladimir Puzić - najmanje pet puta su nezakonito i bez naredbe suda pretresali vlasnike radnji.

Inspektori su oduzimali robu, uglavnom zlatni i srebrni nakit, vagali i upisivali oduzete količine u zapisnik, bez prisustva vlasnika, te na kraju izdavali potvrde o oduzimanju koje nisu validne jer su izdate bez sudskog naloga. Uprkos tome, inspektori su na potvrdama navodili članove Zakona o krivičnom postupku BiH kao osnov postupanja, dok su osumnjičenim naknadno pisali prekršajne prijave na osnovu Zakona o carinskim prekršajima. Istražitelji vjeruju da su na ovaj način htjeli prikriti da su dokaze prikupljali nezakonito.

Vlasnici robe su ove papire potpisivali, prema njihovim tvrdnjama, pod pritiskom i prijetnjama inspektora. Cazinjanin Omer Džaferović je svoje iskustvo sa inspektorima UIOBiH ispričao SIPA-i.

U novembru 2017. godine su njega i suprugu Halidu zaustavili na cesti kod Bužima, pretresli im stvari i iz njihovih ličnih torbi uzeli nakit vrijedan tridesetak hiljada maraka.

Džaferović je pokušao objasniti da je za tu robu platio sve obaveze državi, ali je to bilo uzalud. Inspektori su bez sudskog naloga odnijeli nakit u službeno vozilo UIO-a gdje su ga izvagali bez prisustva vlasnika i spakovali u najlonsku kesu. Od Džaferovića su tražili da se potpiše u rokovnik sa bilješkama o izvaganom nakitu, bez službenog zapisnika, i tako potvrdi da je dobrovoljno predao nakit. Uprkos cjelodnevnim pritiscima i prijetnjama, on je to odbio pa su ih inspektori držali na cesti duže od deset sati.

Konačno, “crnokošuljaši” su zatražili pomoć kolega iz Odsjeka za istrage UIOBiH, a Džaferović je SIPA-i ispričao šta je čuo i vidio kad su oni došli.

“Šta ste ovo uradili? Nа ovaj način rada ovo sve pada u vodu i neće moći poslužiti kao dokaz”, rekle su im kolege, utvrdivši da inspektori nemaju sudski nalog za pretres.

“Crnokošuljaši” su pokušali vratiti nakit u kombi, ali Džaferović to nije dozvolio, prisilivši ih tako da nabave usmeni nalog za pretres. Iako im to očito nije bila namjera kad su zaustavili Džaferoviće, inspektori su sa zakašnjenjem i pod pritiskom pokrenuli legalnu proceduru.

Sa sudskim nalogom su po službenoj dužnosti na uviđaj došli i policajci iz Bužima. Džaferović je SIPA-i rekao da je čuo kada su inspektori pokušali nagovoriti jednog od njih da vrati oduzeti nakit u kombi, a potom oduzme kako je propisano.

“Radili ste protivzakonito i sada hoćete da mi uvalite vruć krompir da ја ubacujem nakit”, odgovorio im je policajac i odbio to učiniti.

Ipak, podaci o nezakonito oduzetom zlatu su navedeni u potvrdi koju je Džaferović umoran od svega konačno potpisao. Na osnovu toga su inspektori UIO-a protiv njega pokrenuli krivični postupak zbog krijumčarenja.

Nakit kojeg nema

SIPA sumnja da su inspektori UIO-a u drugim slučajevima dio nakita zadržavali za sebe, a na potvrde o oduzimanju upisivali manju količinu robe. Vlasnici oduzete robe to potvrđuju, objašnjavajući da su razliku primijetili tek kada su dobili prekršajne prijave od UIO-a jer ih prije toga niko nije obavijestio niti o otvaranju niti o vještačenju robe.

Šefica Majstorović i inspektor Popović su kod Husnije Kurtovića u zlatari „Atlantis“ u Bihaću bili dvaput tokom 2018. godine. U martu su u radnji pronašli zlato koje nije bilo evidentirano u poslovnim knjigama pa je inspektor Popović rekao Kurtoviću da se mogu dogovoriti ako isključi videonadzor. Zatim mu je Majstorović u rokovnik napisala ponudu – 3.000 KM, što je Kurtović odbio. Inspektori su mu na to tražili da pogledaju sat „Raptor”, vrijedan 120 maraka i zlatni prsten od 350 maraka koje su iznijeli iz radnje, ne plativši. Kurtović je SIPA-i tvrdio da im to nije poklonio.

No, nisu mu oprostili što je odbio „saradnju“. Četiri mjeseca kasnije su opet došli i, utvrdivši da videonadzor ne radi, u pretresu pronašli i oduzeli 1.733,8 grama zlatnog nakita koji nije bio evidentiran u poslovnim knjigama. Kurtović je njegovu vrijednost procijenio na 170.000 maraka. On kaže da je u tome bilo i oko 120 grama nakita koji su građani donijeli na popravak, čišćenje ili poliranje.

Inspektori su zabilježili da su oduzeli tek nešto više od kilograma zlata, a Kurtović kaže da to nije primijetio kada je potpisivao dokumente. „Drži mi samo ćoškove – ‘potpiši tu, potpiši tu, potpiši tu’! Ja nisam gledao šta je u zapisniku.” Kaže da se pomirio sa gubitkom: „Pošto ja nisam gledao šta sam potpisao, gotovo je!“

Robu su mu oduzeli zbog sumnje na krivično djelo, ali je on na kraju platio kazne za neposjedovanje dokumentacije o porijeklu robe jer je samo takvu prekršajnu prijavu i dobio. Oduzet nakit mu nije vraćen. „Ja sam tada vidio da njima ne može niko ništa i to je to”, kaže Kurtović za CIN.

U februaru 2018. godine Majstorović i Popović su bez sudskog naloga ušli u zlataru Senije Lipovača u Bosanskoj Krupi i pod izgovorom da imaju anonimnu prijavu o krijumčarenju oduzeli više od kilograma nakita, vrijednog oko deset i po hiljada maraka. Prije pretresa su, tvrde vlasnici, inspektori tražili da se isključi videonadzor.

„Oni su išli na prepad! Od tresanja zidova, kucanja, otvaranja vodokotlića, diranja moje jakne, moje torbe”, opisuje sin vlasnice Aldin Lipovača.

Senija Lipovača je platila kaznu za poreski prekršaj i nakit joj je oduzet. UIOBiH ni protiv nje nije pokrenuo krivični postupak.

I bivši policajac Mujo Čović iz Velike Kladuše je zapamtio susret sa inspektorima UIO-a u Bosanskoj Otoci. On je u maju 2018. godine došao kod vlasnika zlatare „Gumuš“ kako bi mu prodao staro srebro. U autu je, kaže, imao i zlatne dukate za koje tvrdi da su porodično naslijeđe koje nije planirao prodavati. Policija ga je zaustavila na parkingu na osnovu anonimne dojave, pronašla zlato i srebro i pozvala inspektore UIO-a.

Pojavili su se inspektori Stevo Savić i Vladimir Puzić koji su Čoviću oduzeli 38 zlatnih dukata i oko četiri kilograma srebra. On tvrdi da mu nisu rekli zašto i na osnovu čega to rade. Nadležni tužilac nije bio prisutan iako Čović kaže da je to tražio. „Ja njima kažem: ljudi, ovo što se dešava, ovo su nezakonite radnje. Vi mene ovdje zadržavate četiri sata! Hoćete li vi obavijestiti tužioca, zna li iko da sam živ?“, prisjeća se Čović. Ne provjeravajući sadržaj, pod takvim pritiskom je potpisao potvrdu o oduzimanju.

Nekoliko dana kasnije u radnji polovne opreme u Velikoj Kladuši koju drži njegova supruga posjetili su ga inspektor Savić i šefica Majstorović. Uz objašnjenje da traže krijumčareno zlato, pretresali su prostorije i stvari bez sudske naredbe.

„To su radili arogantno, razbacujući robu“, kaže Čović.

Nisu pronašli ništa pa je Majstorović dala broj mobitela Čoviću i rekla da je nazove. Svoj broj telefona dao mu je i Savić.

Čekajući svoje srebro i dukate, Čović je nekoliko mjeseci kasnije pozvao Savića da pita hoće li mu ih vratiti, a on mu je rekao da nazove Majstorović jer “ona je šefica, dala ti je broj”. Čović je odlučio da to ne uradi i da sačeka sudski rasplet u regularnoj proceduri.

Inspektori i njihovi šefovi, rukovodioci UIOBiH, ignorisali su pozive CIN-a da novinarima daju na uvid dokaze i argumente koji bi osporili tvrdnje građana o iznudama.

Godinu i po kasnije, u januaru prošle godine Čović je dobio prvi glas od UIO-a – prekršajnu prijavu za neposjedovanje dokumentacije o porijeklu robe u kojoj je njegov nakit procijenjen na 3.233 KM, a umjesto 38 dukata, koliko tvrdi da je imao, piše da su mu oduzeta 34.

“Kad sam to vidio, evo ovdje je mene presjeklo”, prisjetio se vidno uznemiren. Nakit koji su mu Savić i Puzić oduzeli procjenjuje na oko 40.000 maraka.

Zbog stresa od pretresa i višesatnog zadržavanja u policijskoj stanici to nije primijetio kad je potpisivao potvrdu o oduzimanju. Kaže da je bio prisiljen da potpiše i nije gledao šta piše u potvrdi.

„I tako su otišli dukati”, zaključuje Čović.

See all News Updates of the Day

Ko je novi Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt

Christian Schmidt, March 9, 2021

U Njemačkoj je zapamćen kao političar koji se nije ustručavao donositi i odluke koje su se često doživljavale kontroverznim.

Oni koji ne donose vlastite odluke neće se nikome ni zamjeriti”, govorio je, naprimjer, Schmidt 2017. godine, obrazlažući zašto je kao ministar poljoprivrede na sastanku s kolegama iz zemalja članica Evropske unije (EU) glasao protiv zvanične odluke njemačke Savezne vlade i kancelarke Angele Merkel.

Schmidt je prije pet godina, usprkos modernim trendovima, vodio kampanju uvođenja što više mesa na školske jelovnike, posebno svinjetine koju su neke škole izbacile iz menze zbog djece muslimana. Slikao se za blagdane kako jede pečenu prasetinu. Također, u trgovinskom ratu s Rusijom inzistirao je da “jedna jabuka na dan, Putin iz kuće van”, pozivajući Nijemce da jedu domaće voće pet puta dnevno i da ne posežu za uvoznim. Inicirao je i pisanje institucionalne povijesti njemačkog Ministarstva poljoprivrede, analize koja je pokazala skrivanu činjenicu da su bivši članovi Nacionalsocijalističke partije Adolfa Hitlera poslije Drugog svjetskog rata nastavili držati većinu rukovodećih pozicija u tom (i drugim ministarstvima) vodeći čak i kadrovsku politiku.

BOSNIA-HERZEGOVINA -- The new High Representative and EU Special Representative in Bosnia and Herzegovina, German diplomat Christian Schmidt, gives a statement to the press in Sarajevo, August 2, 2021
BOSNIA-HERZEGOVINA -- The new High Representative and EU Special Representative in Bosnia and Herzegovina, German diplomat Christian Schmidt, gives a statement to the press in Sarajevo, August 2, 2021

Kao evanđelist-luteran predstavljao je protestante u najužem rukovodstvu Kršćansko-socijalne unije (CSU), stranke pod jasnim katoličkim dominatom, u kojoj je imenovan za jednog od četiri zamjenika predsjednika.

Sin pekara desetljećima vezan za Balkan

Novi šef Ureda visokog predstavnika (OHR) nije pred lakim zadatkom. Četvrt stoljeća nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma BiH i dalje, prema ocjeni samog OHR-a, nije funkcionalna država.

Glavne zapadne zemlje istodobno su smanjile svoj angažman u regiji, a vanjske sile, poput Rusije, Kine i Turske, proširile su svoj utjecaj, povećavajući na taj način i napetosti. Naime, Austrijanca Valentina Inzka, koji je tu dužnost obnašao od 2009. godine, zamijenit će na prijedlog njemačke Savezne vlade.

Rusija, kojoj se kasnije pridružila i Kina, nije podržala Schmidtovo imenovanje u Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira (PIC). Štoviše, Ured visokog predstavnika (OHR) pokušali su ukinuti.

Schmidt je primjer uspješnog njemačkog karijernog političara.

Rođen je 1957. To ga čini vršnjakom čelnika glavnih, vladajućih bošnjačkih, hrvatskih i srpskih stranaka u Bosni i Hercegovini, Bakira Izetbegovića (Stranka demokratske akcije) i Dragana Čovića (Hrvatska demokratska zajednica BiH) koji su godinu stariji od njega, kao i Milorada Dodika (Savez nezavisnih socijaldemokrata) koji je dvije godine mlađi.

Odrastao je u siromašnoj obitelji koja je u Obernzennu, mjestašcu od oko 2.000 stanovnika, držala pekaru. Kao stipendist Fondacije Konrad Adenauer, usko povezane s njemačkom političkom strankom Kršćansko-demokratska unija (CDU), završio je pravni fakultet. Iako protestant, pridružio se kasnije toj stranci, nasljednici katoličke Bavarske nacionalne partije. Njegova karijera je do kraja 1980-ih godina bila vezana uglavnom za lokalnu zajednicu i bavarsku regiju u kojoj je rođen.

Politički uspon kreće 1990. kad ulazi u njemački parlament, Bundestag. Kao zastupnik CSU-a je od 1990-ih bio uključen u kreiranje njemačke vanjske, sigurnosne i obrambene politike.

Aktivno se kao zastupnik bavio i ratom u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i u Bosni i Hercegovini, njegovim posljedicama i poslijeratnom obnovom. Bio je dugogodišnji član parlamentarne skupine za odnose s Hrvatskoj gdje slovi kao “veliki prijatelj”. Tako ga je oslovio i hrvatski premijer Andrej Plenković koji mu je u januaru 2020. uručio predsjedničko odličje “Red Ante Starčevića” za “osobiti doprinos u uspostavi i izgradnji suverene hrvatske države te promociji vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj i u svijetu”.

To je kasnije izazvalo kontroverzu u BiH, posebno među Bošnjacima, budući da je bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman isto odlikovanje 1997. dodijelio Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Jadranku Prliću, Brunu Stojiću, Valentinu Ćoriću i Dariju Kordiću - političkim, policijskim i vojnim čelnicima Hrvata u BiH tokom rata, koji su kasnije pravosnažno osuđeni za ratne zločine.

Bosnia-Herzegovina - German politician, Christian Schmidt, take over the Office of the High Representative (OHR) in Bosnia from Valentin Inzko, Sarajevo, 2Aug2021
Bosnia-Herzegovina - German politician, Christian Schmidt, take over the Office of the High Representative (OHR) in Bosnia from Valentin Inzko, Sarajevo, 2Aug2021

Širenje NATO-a i prehrana Nijemaca

Od 2005. do 2013. bio je parlamentarni državni sekretar u Ministarstvu odbrane, a kasnije je obavljao sličnu funkciju u ministarstvu za državnu pomoć. U to vrijeme je snažno branio angažman njemačke vojske u sklopu međunarodne misije u Afganistanu, ali i proširenje NATO-a prije svega na Zapadni Balkan, lobirajući za članstvo Hrvatske i upozoravajući na širenje utjecaja Rusije.

Od 2014. do 2018. bio je savezni ministar poljoprivrede. Kao ministar poljoprivrede je odmah po stupanju na dužnost 2014. godine ušao u spor s Moskvom. Objavio je “rat” Putinu krajem 2014. nakon što zabrane uvoza mlijeka, voća, povrća i mesa iz EU, SAD-a, Kanade, Australije i Japana u Rusiju. To je posebno pogodilo proizvođače mesa koji su godišnje izvozili stotine miliona eura u Rusiju.

“Jedna jabuka na dan, Putin iz kuće van”, poručio je jedući s kancelarkom Angelom Merkel i ministrima iz pune košarice i pozivajući sve da jedu “po pet jabuka dnevno” i tako podrže njemačke poljoprivrednike. Osim što je organizirao veću distribuciju voća po njemačkim školama, kako bi se pomoglo njemačkim poljoprivrednicima, inzistirao je i na jedenju više mesa.

Na njegovu inicijativu osnovan je institut koji se bavi proučavanjem prehrambenih navika djece. Istraživanje Ministarstva je pokazalo da je “meso omiljena njemačka hrana”, te da u toj zemlji tek oko četiri posto stanovnika jede vegetarijansku kuhinju. Vodio je kampanju protiv “zbunjujućih” natpisa na proizvodima poput “vegetarijanska šnicla”. Nakon što su brojne škole izbacile svinjetinu s menija zbog muslimanske djece kojima je jedenje svinjetine zabranjeno, Schmidt je s kancelarkom Merkel pozvao migrante da “toleriraju njemačke prehrambene navike”.

Solo nastup u Bruxellesu

Schmidtova politička karijera ostat će obilježena glasanjem 2017. godine na sastanku ministara poljoprivrede u Bruxellesu na kojem se odlučivalo hoće li se u EU produžiti dozvola za korištenje herbicida glifosat, namijenjenog uništavanju korova.

Glas Njemačke, koju je vodila velika koalicija CSU-CDU i SDP, bio je presudan. Njemačka ministrica za okoliš Barbara Hendrichs (SPD) bila je protiv, ministar Schmidt (CSU) je podržavao korištenje tog herbicida, pa je prema poslovniku njemačke Savezne vlade u Bruxellesu trebao biti suzdržan.

“Političari koji ne donose vlastite odluke neće se nikome ni zamjeriti”, izjavio je poslije glasanja za produženje korištenja glifosata do 2022. godine i navukao bijes SPD-a i opozicijskih stranaka koje su tražile zabranu glifosata. Taj herbicid je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) klasificirala 2015. godine kao “vjerojatno kancerogen” te kao “prijetnja bioraznolikosti”, ali su neki drugi stručnjaci imali drukčije mišljenje.

Čelnica parlamentarne skupine SPD-a Andrea Nahles tad je izrazila sumnju da kancelarka Angela Merkel “ne drži sve svoje ljude pod kontrolom” i da joj je “vjerodostojnost upitna”. U medijima su objavljene ankete prema kojima je više od 60 posto Nijemaca za Schmidtovu smjenu. Spominjalo se i lobiranje za kompanije Monsanto i Bayer koje su najveći proizvođači.

“To je nešto što se ne smije ponoviti”, naglasila je kancelarka Merkel, ali je odbila smijeniti Schmidta iz tada već tehničke vlade i koja je riješila situaciju tako što mu nije ponudila poziciju u novoj vladi uspostavljenoj 2018.

Iste godine bio je predložen za člana nadzornog odbora Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn), ali je zbog procjene etičke komisije to odgođeno za sljedeću “zbog potencijalnog sukoba interesa”. Naime, željeznica koristi upravo sporni herbicid glifosat kako bi svoje kolosijeke sačuvao od korova.

Schmidt je ostao u Bundestagu kao osoba zadužena za vanjsku politiku CSU-a. U novembru 2019. je boravio u BiH kao zastupnik na čelu delegacije koja je trebala vidjeti kako Njemačka može pomoći BiH oko migrantske krize.

Jedan od uvjeta za pomoć Njemačke je bilo i razmještanje migranata širom BiH, a s obzirom na to da se to nije dogodilo zbog protivljenja iz entiteta Republika Srpska, kao i sredina u Federaciji BiH u kojoj su Hrvati većina, delegacija nije dolazila u ponovne posjete.

Ranije je, u ljeto 2016. godine boravio u BiH kao savezni ministar poljoprivrede kako bi pomogao oko ispunjavanja uvjeta za predaju zahtjeva te zemlje za članstvo u Evropskoj uniji.

Schmidt "preuzeo ključeve" od Inzka

Bosnia-Herzegovina - German politician, Christian Schmidt, take over the Office of the High Representative (OHR) in Bosnia from Valentin Inzko, Sarajevo, 2Aug2021

Primopredaja dužnosti novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH) Christiana Schmidta i odlazećeg Valentina Inzka održana je u ponedjeljak, 2. augusta, u Sarajevu.

“Čast mi je i zadovoljstvo služiti vašoj zemlji i njenom narodu u narednim godinama. Preuzimam dužnost čvrsto odlučan da pomognem ljudima. Ne želim obećati ništa nemoguće za vrijeme koje dolazi, ali uvjeravam vas da ću upotrijebiti svu svoju snagu…da osiguram da ova zemlja…ima nadu u bolju budućnost", kazao je Christian Schmidt.

Naveo je da se BiH mora vratiti na dnevni red međunarodne zajednice i da će se potruditi da se postigne taj cilj.

“Obavljati ovu funkciju podrazumijeva duboko poštovanje prema ljudima koji su izgubili život u ratu i onima koji su spremni da grade novu evropsku budućnost BiH. Nije lako dostići dogovor o nekim pitanjima kada je riječ o zajedničkoj budućnosti i zato sam tu kako bih u ime međunarodne zajednice provodio mir i pomogao građanima ove zemlje, konstitutivnim narodima, ali ostalima da dođu u jednu uravnoteženu situaciju i mir”, kazao je Schmidt.

Bosnia-Herzegovina - German politician, Christian Schmidt, take over the Office of the High Representative (OHR) in Bosnia from Valentin Inzko, Sarajevo, 2Aug2021
Bosnia-Herzegovina - German politician, Christian Schmidt, take over the Office of the High Representative (OHR) in Bosnia from Valentin Inzko, Sarajevo, 2Aug2021

Dodao je da se neće baviti samo očuvanjem granica.

“Mislim da je važno da prevaziđemo granice u svijesti ljudi“, naveo je Schmidt.

U čast preuzimanja dužnosti planirano je i održavanje prijema u Zemaljskom muzeju kada će se Schmidt, Inzko, te državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke Miguel Berger i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić obratiti zvanicama.

Visoki predstavnik Schmidt će se u utorak, 3. avgusta, sastati sa dva člana Predsjedništva BiH, Komšićem i Šefikom Džaferovićem, nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva iz reda srpskog naroda, izjavio je da nema namjeru da razgovara s, kako se izrazio, "lažnim i neimenovanim" novim visokim predstavnikom.

Prvo obraćanje Schmidta medijima u BiH zakazano je 4. avgusta.

Funkcija visokog predstavnika sa statusom diplomatske misije u BiH je uspostavljena u skladu s Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH, Dejtonskim mirovnim sporazumom, dogovorenim 21. novembra 1995. u vojnoj bazi u američkom gradu Dejtonu.

Visoki predstavnik, kojeg bira Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH, a potvrđuje Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, ima ovlaštenja za “konačnu interpretaciju” Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja.

Članice Upravnog odbora su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Nemačka, Rusija, SAD, Velika Britanija, Predsjedništvo Evropske unije Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska.

Ambasada Rusije u BiH saopštila je 31. jula da je ta država odbila da potpiše izjavu Vijeća za provedbu mira u BiH, u kojoj ambasadori zemalja članica najoštrije osuđuju eskalaciju tenzija u BiH nakon nedavne izmjene Krivičnog zakona BiH o kažnjivosti negiranja genocida koju je nametnuo odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko.

Iz ambasade su naveli da je Rusija protiv bonskih ovlaštenja Ureda visokog predstavnika u BiH, kojeg "smatra kočnicom razvojnog puta Bosne i Hercegovine i insistira na njegovom bezuslovnom gašenju".

Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) usvojila je u petak, 30. jula, po hitnom postupku Zakon o neprimjenjivanju odluke Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida. Zastupnici u NSRS-u usvojili su i Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS, odnosno izmjene ovog zakona, kojim će biti kažnjivo nazivanje RS genocidnom tvorevinom.

Ova dva zakona odgovor su parlamentarnih stranaka iz RS na odluku Inzka da nametne dopune Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.

Schmidt zvanično stupio na dužnost visokog predstavnika u BiH

Arhiv - Christian Schmidt

Novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, 1. augusta je zvanično preuzeo mandat i već prvog dana imao sastanke u Sarajevu.

Schmidt se prvo sastao s gradonačelnicom Sarajeva Banjaminom Karić koja mu je poželjela dobrodošlicu i uspješnu misiju u BiH.

Schmidt je razgovarao i s ambasadorom SAD u BiH, Ericom Nelsonom.

Ambasada SAD je prenijela da je Nelson rekao da mu je "bila čast da pozdravi novog visokog predstavnika u BiH. Nadamo se djelotvornom partnerstvu SAD-a i OHR-a radi odgovornog napretka BiH".

Ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za sprovođenje mira (PIC) službeno su 27. maja imenovali Schmidta za novog visokog predstavnika u BiH. Ruska Federacija se nije složila sa ovom odlukom.

Schmidtov politički uspon kreće 1990. kad ulazi u njemački parlament, Bundestag. Kao zastupnik Hrišćansko-socijalne unije (CSU) je od 1990-ih bio uključen u kreiranje njemačke spoljne, bezbjednosne i odbrambene politike.

Aktivno se kao zastupnik bavio i ratom u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i u Bosni i Hercegovini, njegovim posljedicama i poslijeratnom obnovom.

Funkcija visokog predstavnika sa statusom diplomatske misije u Bosni i Hercegovini je uspostavljena u skladu s Opštim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, (Dejtonski mirovni sporazum), dogovorenim 21. novembra 1995. u vojnoj bazi u američkom Dejtonu.

OHR ima ovlaštenja za "konačnu interpretaciju" Sporazuma o civilnom sprovođenju mirovnog rješenja.

Visoke predstavnike u BiH bira Upravni odbor Vijeća za sprovođenje mira u BiH, a potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Članice Upravnog odbora su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, SAD, Velika Britanija, Predsedništvo Evropske unije Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska.

CIN: Sudska pravda za nekretninu bankara 

Izvor: CIN

Sarajevski sud omogućio je prodaju nekretnine vrijedne 27,3 miliona KM za koju se sumnja da je stečena krivičnim djelom. 

Općinski sud u Sarajevu je početkom ove godine uknjižio vrijedno zemljište u centru grada na preduzeće bankara Amera Bukvića, iako je to bilo zabranjeno odlukom višeg suda zbog sumnje da su je njeni prethodni vlasnici stekli na nezakonit način, piše Centar za istraživačko novinarstvo.

Prodaju 14,6 duluma zemljišta na Marijiin Dvoru zabranio je Kantonalni sud u Sarajevu još u septembru 2019. godine. Učinio je to nakon što mu je Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) predočilo dokaze o navodnim zloupotrebama Davera Halilbegovića i Armina Mulahusića, vlasnika preduzeća „Profin-Invest“ na koje je nekretnina bila uknjižena.

Vlasnici „Profin-Investa“ i još 17 drugih privatnika i funkcionera optuženi su u maju ove godine za pronevjeru više od 30 miliona KM kredita i zajmova bankarske grupe „Nova ljubljanska banka“ (NLB) iz Slovenije, nezakonitu trgovinu dionicama i pranje novca. Optužnica je potvrđena i čeka se početak suđenja. Tužilaštvo je na kraju odustalo od optužnice protiv „Profin-Investa“ jer firma više nije imala imovine.

Zemljište na Marijin Dvoru je 2008. godine vrijedilo 15,1 miliona KM, a sedam godina kasnije procijenjeno je na 27,3 miliona KM. Danas, prema tvrdnjama stručnjaka, vrijedi znatno više (Foto: CIN)
Zemljište na Marijin Dvoru je 2008. godine vrijedilo 15,1 miliona KM, a sedam godina kasnije procijenjeno je na 27,3 miliona KM. Danas, prema tvrdnjama stručnjaka, vrijedi znatno više (Foto: CIN)

Nakon blokade, nekretnina na Marijin Dvoru je povjerena na čuvanje Federalnoj agenciji za upravljanje oduzetom imovinom. Zemljište procijenjeno na najmanje 27,3 miliona KM bi u slučaju osuđujuće presude pripalo Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Međutim, odlukom Općinskog suda ono je u julu oduzeto od Agencije i dodijeljeno Bukvićevoj firmi.

Tužilaštvo i pojedini pravnici smatraju da Općinski sud nije smio zanemariti zabranu i donijeti odluku o promjeni vlasnika. Takvo što je osporio i Vrhovni sud FBiH u drugom, ali gotovo identičnom, predmetu pokušaja preknjižbe blokirane nekretnine.

Bivša sutkinja Vrhovnog suda FBiH, danas notarka, Vesna Softić kaže da se nije smjela desiti promjena vlasništva na nekretnini: “Jer na koji način se onda zaštititi, na koji način uopšte doći do ostvarenja određenih prava ako se te mjere, koje su javne, poznate i tako dalje, ne poštuju, odnosno ako ih sam sud ne poštuje?”

Bivša sutkinja Vrhovnog suda FBiH, danas notarka, Vesna Softić kaže da u svojoj dugogodišnjoj praksi nije imala slučaj preknjižbe blokirane nekretnine te da se to nije smjelo desiti ni u slučaju zemljišta na Marijin Dvoru (Foto: CIN)
Bivša sutkinja Vrhovnog suda FBiH, danas notarka, Vesna Softić kaže da u svojoj dugogodišnjoj praksi nije imala slučaj preknjižbe blokirane nekretnine te da se to nije smjelo desiti ni u slučaju zemljišta na Marijin Dvoru (Foto: CIN)

Pomoćnik direktora za pravne poslove u Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom Benaris Ćosić upozorava da otuđenje nekretnine narušava krivični postupak zbog kojeg je i određena mjera zabrane.

Slovenci pokušavali osam godina, Bukvić završio za dvije

Sporna nekretnina na Marijin Dvoru je bila pod hipotekama NLB i NLB Leasing, članica NLB Grupe iz Ljubljane. Hipoteke su stavljene kao garancija za povrat 43 miliona KM kredita i zajmova koje su odobrili „Profin-Investu“ 2008. i 2009. godine. Krediti su trebali biti iskorišteni za kupovinu i uređenje zemljišta na Marijin Dvoru i izradu planova za izgradnju poslovnog centra NLB, ali je projekat propao a novac uglavom potrošen nenemjenski, navedeno je u optužnici.

Budući da „Profin-Invest“ nije vraćao zajam i kredite, NLB Leasing je pred Općinskom sudom u Sarajevu pokrenuo postupak za naplatu duga prodajom zemljišta. Sud je koncem 2011. donio rješenje o izvršenju hipoteke, ali zemljište nije prodato jer je to kontratužbom blokirao „Profin-Invest“.

Sedam godina kasnije za posjed na Marijin Dvoru se zainteresirala “MDC nekretnine“. Ovu firmu osnovao je „MDC“ u većinskom vlasništvu Amera Bukvića, donedavnog direktora „Bosnia Bank International“.

Bukvićeva porodica je isprva stekla suvlasništvo nad 14 stambenih i poslovih objekata koji su bili izgrađeni na parcelama oko zemljišta na Marijin Dvoru. Objekti ukupne površine 525 metara kvadratnih bili su procijenjeni na gotovo dva miliona KM. Ove nekretnine bile su uknjižene na „Propria BH“ i „Profin-Invest”, preduzeća u suvlasništvu porodica Mulahusić i Halilbegović. Koncem 2018. godine oni su bez naknade ustupili polovicu svog udjela u preduzeću „Propria BH“ Bukvićevoj svastiki Dženani Isović. Početkom 2019. Isovićeva je postala i vlasnik pedeset posto udjela u „Profin-Investu”, uz uplaćeni kapital od dvije hiljade KM.

„MDC nekretnine“ i članice NLB Grupe su ujedno postigle i dogovor oko preuzimanja velike parcele od 14,6 duluma zemljišta na Marijin Dvoru, ali je prethodno bilo potrebno razmrsiti međusobne odnose između Slovenaca i „Profin-Investa“.

Bukvićevo preduzeće u januaru 2019. zaključuje ugovore sa članicama NLB Grupe o ustupanju potraživanja od „Profin-Investa“. U trenutku zaključenja ugovora dug sarajevskog preduzeća za podignute kredite je zbog kamata dostigao 75,7 milion KM.

„MDC nekretnine“ se ovim ugovorom obavezala da će obezbijediti da „Profin-Invest“ povuče sve tužbe protiv članica NLB Grupe čime bi postupak prenosa vlasništva bio deblokiran. Sredinom iste godine „Profin-Invest“ je to i uradio.

Iznos koji je Bukvićeva firma platila za otkup potraživanja zaštićen je poslovnom tajnom. Bukvić i direktor „MDC nekretnine“ Edin Sefo nisu željeli govoriti za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Nakon što je Bukvićeva firma postala hipotekarni povjerilac, postupak prenosa vlasništva pred Općinskim sudom kojeg je vodila sutkinja Dženana Škaljić počeo se razvijati znatno brže.

Firma bivšeg direktora BBI banke Amera Bukvića je za dvije godine kupila i preknjižila blokirano zemljište na Marijin Dvoru, dok slovenačka NLB grupa to nije uspjela ni za osam godina (Foto: CIN)
Firma bivšeg direktora BBI banke Amera Bukvića je za dvije godine kupila i preknjižila blokirano zemljište na Marijin Dvoru, dok slovenačka NLB grupa to nije uspjela ni za osam godina (Foto: CIN)

Blokada zbog sumnje u kriminal

Međutim, Tužilaštvo KS je saznalo da Općinski sud pokušava prodati zemljište „Profin-Investa“ te je koncem ljeta 2019. godine zatražilo od Kantonalnog suda u Sarajevu da spriječi promjenu vlasništva nad ovim zemljištem. Sud je ubrzo odlučio da zabrani otuđenje nekretnine. Rješenje je i dalje na snazi i vidljivo je u zemljišnoknjižnom izvatku nekretnine na Marijin Dvoru.

Općinski sud je nakratko zaustavio prodaju. U međuvremenu su se „Profin-Invest“ i „MDC nekretnine“ žalile Vrhovnom sudu FBiH, tražeći da poništi zabranu prodaje. Iako je ovaj sud jedini nadležan da o tome odlučuje, Općinski sud nije čekao njegovu presudu.

Ni advokati “Profin-Investa” nisu čekali presudu Vrhovnog suda FBiH, pa su se izravno obratili sutkinji Kantonalnog suda Saneli Rondić, koja je donijela zabranu. Ona im je ubrzo odgovorila dopisom u kojem je navela da mjera zabrane ne bi trebala zaustaviti postupak koji se vodi pred Općinskim sudom jer tako što ne propisuje Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH.

Sutkinja Rondić je za CIN rekla da ne želi komentarisati odluke drugih sudova, ali je navela da dopisi ne mogu biti osnov za rješenja u izvršnom postupku već relevantni zakonski propisi.

Ipak, taj dopis sutkinja Općinskog suda Škaljić uzima kao argument i nastavlja postupak koji vodi ka promjeni vlasništva nekretnine.

Direktor Federalne agencije za upravljanje oduzetom imovinom Vinko Jakić tvrdi da je Općinski sud donio nezakonitu odluku. Jakić objašnjava da je Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine krivičnim djelom iznad drugih propisa koji regulišu postupanje sa oduzetom imovinom. Stoga je bilo potrebno zaustaviti sve druge postupke do okončanja krivičnog, kaže on.

Vođena dopisom kolegice Rondić, sutkinja Škaljić u februaru 2020. otvara javno nadmetanje za prodaju zemljišta na koje se kao jedini ponuđač javlja „MDC nekretnine“. Njihova ponuda iznosila je 9,1 milion KM. Budući da je „MDC nekretnine“ ujedno bila i hipotekarni povjerilac navedenu sumu nije platila već je za ovaj iznos umanjila svoja potraživanja od „Profin-Investa“.

Mjesec kasnije sutkinja Škaljić donosi rješenje da se zemljište na Marijin Dvoru da u posjed firmi „MDC nekretnine”. Nakon što je ova firma platila porez za promet nekretninom, zemljišnoknjižni (ZK) ured ju je upisao kao novog vlasnika zemljišta na Marijin Dvoru.

Preknjižbom zemljišta na Marijin Dvoru te kupovinom udjela u preduzeću “Propria BH” i “Profin-Invest” Bukvić i njegova porodica postali su suvlasnici najmanje 15 hiljada kvadratnih metara građevinskog zemljišta u jednom od najatraktivnijih kvartova Sarajeva. Za njih bi mogli dobiti znatno više od 30 miliona KM jer danas u centru Sarajeva gotovo da nema tako velikih površina za gradnju, objašnjavaju u Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom FBiH.

Tužilaštvo KS je za upis novog vlasnika u zemljišne knjige saznalo tek nakon što je ono završeno u januaru 2021. godine te je tek tada uputilo žalbu Kantonalnom sudu. Tužilaštvo je upozorilo da je ZK ured preknjižio nekretninu za koju se sumnja da je pribavljena krivičnim djelom i unatoč pravomoćnom sudskom rješenju o zabrani otuđenja. Zatražili su poništenje upisa „MDC nekretnine“ u vlasnički list zemljišta na Marijin Dvoru. Odgovor na žalbu još nije stigao.

Predsjednica Općinskog suda Janja Jovanović nije dopustila razgovor novinara CIN-a i sutkinje Škaljić, a potom je odbila i uvid u predmet na temelju kojeg je donijeta preknjižba.

Općinski sud u Sarajevu o preknjižbi nekretnine nije obavijestio ni Tužilaštvo KS, ni Kantonalni sud u Sarajevu koji je zabranio promjenu vlasništva (Foto: CIN)
Općinski sud u Sarajevu o preknjižbi nekretnine nije obavijestio ni Tužilaštvo KS, ni Kantonalni sud u Sarajevu koji je zabranio promjenu vlasništva (Foto: CIN)

Jusufranići u akciji

Zemljište na Marijin Dvoru ranije je bilo u vlasništvu „Unioninvest izgradnje objekata“, firme kćerke nekada velikog državog preduzeća „Unioninvest“. Njihovi proizvodni pogoni na Marijin Dvoru su uništeni tokom rata, ali je ostalo vrijedno zemljište kojeg su radnici dobili u posjed kada su privatizirali preduzeće.

Ova nekretnina je početkom 2006. godine zapala za oko Ibrahimu Jusufraniću koji je pod pritiskom štrajka radnika upravo bio podnio ostavku na mjesto direktora KJKP GRAS. Jusufranić je, prema iskazu svjedoka, isprva obilazio ogoljene parcele na Marijin Dvoru i raspitivao se kolika je površina zemljišta, čime se kompanija bavi i koliko ima dioničara.

Nedugo zatim je počeo masovno kupovati dionice „Unioninvesta“ koje je knjižio na sina Jasmina, prijatelje i članove familije kako bi prikrio dio vlasništva. Do sredine 2006. godine ova familija je ovladala kompanijom, a ubrzo potom Ibrahim Jusufranić je postao direktor „Unioninvest izgradnje objekata“. On je u međuvremenu umro, a njegov sin i supruga Smiljka su optuženi jer su dionicama ovog preduzeća nezakonito trgovali za gotov novac i mimo berze.

Bivša tehnička sekretarka ovog preduzeća Vasvija Kozić izjavila je pred Tužilaštvom da je nakon preuzimanja kompanije jedina poslovna aktivnost Jusufranića bila prodaja zemljišta na Marijin Dvoru.

U to vrijeme, Jusufranići su saznali da slovenačka NLB Grupa traži lokaciju za izgradnju svojih poslovnih objekata, pa su ovlastili suvlasnika „Profin-Investa“ Armina Mulahusića da u njihovo ime pregovora sa Slovencima. Nekretnina je ispunjavala želje Slovenaca, ali je nisu kupili direktno već su zaključili sporazum o poslovnoj saradnji sa „Unioninvest izgradnjom objekata“ i „Profin-Investom“.

Prema ovom sporazumu, NLB je dala zajam od 33 miliona KM „Profin-Investu“, a potom odobrila još dva kredita od oko deset miliona KM. Sarajevska kompanija je novcem slovenačke bankarske grupe trebala kupiti zemljište od „Unioninvesta“, pripremiti ga za gradnju i platiti izradu projekta. Plan je bio da na ovom zemljištu izgrade dvije višespratnice, a da se kredit vraća prodajom nekretnina.

Da bi obezbijedili svoja ulaganja, Slovenci su u ugovor o poslovnoj saradnji ugradili klauzulu po kojoj su trebali postati većinski vlasnici „Profin-Investa“, no Halilbegović i Mulahusić tražene izmjene nisu nikada upisali u sudski registar preduzeća. NLB je tako ostala bez stvarne kontrole nad novčanim tokovima u „Profin-Investu” i njegovom nepokretnom imovinom na Marijin Dvoru.

Protivno ugovorima o zajmu i kreditima, vlasnici „Profin-Investa“ su uz pomoć nekoliko privatnih kompanija dio novca slovenačke bankarske grupe preusmjerili za kupovinu dionica od Jusufranića te za realizaciju lažnih projekata preko kojih su pronevjerili više miliona KM. Prema navodima iz optužnice, Mulahusić i Halilbegović su ostvarili protivpravnu imovinsku korist od oko 3,4 miliona KM, dok je banka oštećena za najmanje 30 miliona KM.

Novinari CIN-a nisu uspjeli stupiti u kontakt sa Mulahusićem koji je u pritvoru, dok je Halilbegović, prema tvrdnji njegove supruge, u bolnici.

Vrhovni sud protiv preknjižbe blokirane nekretnine na Bjelašnici

Šest dana prije upisa zemljišta na Marijin Dvoru u vlasništvo preduzeća Amera Bukvića Vrhovni sud FBiH je u drugom, ali vrlo sličnom, slučaju osporio preknjižbu nekretnine na kojoj je bila mjera zabrane.

U ovom slučaju se radilo o poslovom prostoru od oko 200 kvadratnih metara na Bjelašnici kojeg je optuženi u krivičnom predmetu kupio 2005. godine. Budući da nije vraćao kredit banci Općinski sud u Sarajevu je deset godina kasnije u ovršnom postupku donio rješenje o prinudnoj prodaji jednom preduzeću i njegovom upisu u zemljišne knjige.

Iste godine, Kantonalni sud u Sarajevu je odredio mjeru osiguranja imovinske koristi na ovoj nekretnini. Vrhovni sud FBiH je konstatovao da je optuženi i dalje upisan kao vlasnik poslovnog prostora te da novi vlasnik nije mogao biti upisan u zemljišne knjige.

Inzkova oproštajna poruka: BiH je zajednička kuća koja se mora graditi na zdravim temeljima

Valentin Inzko

Zajednička kuća mora biti zasnovana na zdravim temeljima, iskonskom povjerenju, dobrom komšiluku i uzajamnom poštovanju, naveo je između ostalog u oproštajnoj video poruci visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko.

"Kuća se treba graditi na istini, a ona se ne ravna prema nema, nego mi prema njoj", kazao je u petak, 30. jula, na dan kada završava svoj dvanaestogodišnji mandat kao visoki predstavnik u BiH.

Njega će 1. augusta na toj funkciji naslijediti Christian Schmidt.

Opraštajući se, prije svega od, kako je naveo građana BiH, Inzko je citirao nekoliko tradicionalnih poslovica koje se često upotrebljavaju u BiH, među njima i onu da „kuća nije tijesna gdje čeljad nisu bijesna“.

"Ta naša zajednička kuća se zove Bosna i Hercegovina i zaista ne treba da bude tjesna. Veća je od tri države zajedno, Belgije, Slovenije i Luksemburga. Ima mjesta za sve, ako čeljad nisu bjesna", kazao je on.

Inzko je dodao i kako BiH još uvijek ima izniman potencijal dobrote, te da je to zemlja sa mnogo različitosti na jednom mjestu.

"Ima u ovoj zemlji i ljudi koji mogu biti zli i opaki, uporedivi s mračnim tipovima o kojima su pisali Ćopić, Kulenović, Andrić", podsjetio je Inzko i dodao, da je sa druge strane u BiH doživio takvu ljudskost, darežljivost, širinu duše koja se rijetko može naći, ali i takvo zlo kao nigdje drugo.

U oproštajnoj poruci je rekao i da je potpuno sretan, svjestan svojih ograničenja i institucija koje je predstavljao, ali da je istinski zahvalan ljudima BiH, naročito kako je naveo "običnim, malim ljudima" koje je sretao i upoznavao širom BiH tokom svog mandata visokog predstavnika.

Podsjetio je kako je istina osnova za pravednost i da svaki čovjek želi da živi u normalnoj državi, pa tako i Bosanci i Hercegovci koje je sretao širom zemlje, a koji se, kako kaže, nisu dali otrovati nacionalnim politikama.

"BiH je moderna, ali i tradicionalna. Pravi biser u srcu Evrope. Ima dušu i preživjela je nešto što nije niko zadnjih desetljeća. Hvala vam", kazao je Inzko na kraju.

Inzko je 23. jula proglasio dopune Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina.

Dopune su zvanično objavljene u Službenom listu BiH 27. jula, što znači da su ova djela od srijede, 28. jula i formalno kažnjiva.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG