Izdvojeno
CIN: Šefica i njeni „crnokošuljaši“ za iznude
Pojedini inspektori Uprave za indirektno oporezivanje BiH reketiraju trgovce, koristeći se uhodanim načinom rada − traže novac kako ne bi kontrolisali njihovo poslovanje. Onima koji odbiju dati mito, nezakonito oduzimaju robu.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
“Znaš li ti ko sam ja?”, prisjeća se prodavač polovnih kućanskih aparata Mersad Džafić pitanja Jelene Majstorović. Ona je u oktobru 2018. godine sa kolegom Radenkom Popovićem zvanim Pop ušla u Džafićevu radnju u Velikoj Kladuši i postavila mu pitanje prijetećim tonom, bacivši ispred njega značku inspektora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH).
Iako su prošle dvije i po godine, Džafić se još živo sjeća njihovog susreta. „Ovo je moja šefica Jelena i nju moraš počastiti”, odgovorio je Popović na njegovo „ne znam”.
Dvočlani tim UIO-a je tog dana ušetao u radnju da od Džafića prijetnjama i pritiscima iznudi novac.
Inspektoricin ton i zagledanje radnje u tišini su ga uznemirili. Poslovne knjige mu nisu bile uredne pa je prihvatio „igru“. Ponudio im je 300 KM, ali nisu prihvatili pa im je dao 500 KM. Inspektori su potom izvijestili Upravu da kod Džafića nisu našli krijumčarenu robu.
Iako će je direktor UIO-a Miro Džakula tek kasnije postaviti na čelo Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja u Regionalnom centru u Banjoj Luci, Majstorović je za inspektore Grupe već bila „šefica”.
Jelena Majstorović, Radenko Popović, Stevo Savić i Vladimir Puzić su zbog boje svoje uniforme među vlasnicima trgovina poznati kao „crnokošuljaši”, ali zloslutni nadimak krije i ozbiljnije razloge. Ova grupa ucjenjuje vlasnike trgovačkih radnji koji drže višak robe, nudeći njima „dogovor“, a trgovcima koji ne daju mito oduzimaju robu.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je utvrdila da su ovi inspektori najmanje deset puta tokom 2017. i 2018. godine koristili svoje pozicije i ucjenom tražili mito od trgovaca, a najmanje četiri puta su im nezakonito oduzeli nakit, vrijedan više od 200.000 maraka.
Šefica sa krivičnom presudom
Jelena Majstorović radi u UIOBiH od februara 2013. godine. Deset godina ranije dobila je otkaz u NLB Banci u Prnjavoru. Banka ju je tužila radi počinjenog krivičnog djela i Majstorović je 2005. godine osuđena uslovnom kaznom zatvora. Imala je 26 godina.
Presuda je na njen zahtjev izbrisana iz evidencije suda 2016. godine, u vrijeme kada je već tri godine radila po ugovoru za UIOBiH. Uposlenik institucija u BiH ne može biti osuđen za krivično za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri ili više godina, dok državni službenik uopće ne smije biti krivično osuđivan.
Nedugo nakon brisanja presude, u aprilu 2018. godine Majstorović je primljena kao državna službenica u Odsjek za poreze, a desetak dana kasnije ju je direktor Miro Džakula internom odlukom vratio u Grupu za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje gdje je radila dok je bila zaposlena po ugovorima. Krajem 2018. godine Džakula je privremeno postavlja za šeficu Grupe. Na ovu poziciju je 2020. godine imenovana za stalno.
„Pritom su za sebe zadržavali dio oduzetog nakita te na prevaran način izdali više potvrda o privremenom oduzimanju nakita naznačenih na manje količine“, navedeno je u SIPA-inom dokumentu, a vlasnici tvrde da nedostaje skoro polovina oduzetog nakita. SIPA slične slučajeve istražuje u: Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Velikoj Kladuši, Doboju, Banjoj Luci i Gradišci.
Vlasnici radnji su novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) opisali neprofesionalan odnos inspektora UIO-a: pri ulasku u radnje su tražili da se ugasi videonadzor, pretresali su privatne prostorije bez naloga suda te izvrtali torbe i lične stvari, a robu koju pronađu su oduzimali, kršeći procedure, tvrde trgovci, a potvrđuje to i Izvještaj SIPA-e. Ovi ljudi su preplašeni prijetnjama službenih lica pristajali na ultimatume i, ne znajući šta potpisuju, potpisivali potvrde o oduzimanju robe ili im davali mito kako bi izbjegli oduzimanje robe. Mersad Džafić je među onima koji su to morali učiniti nekoliko puta.
„Bogami da, jer ode mi roba, sine! To je problem!”
Anonimne dojave kao „modus operandi“
Zadatak Grupe za suzbijanje krijumčarenja UIO-a jeste da spriječi, otkrije, istraži, dokaže i na kraju procesuira krijumčarenje iz oblasti indirektnih poreza. Međutim, grupa inspektora na čelu sa Jelenom Majstorović je ulazila u radnje i koristeći se autoritetom uniforme i institucije od vlasnika tražila novac kako ne bi kontrolisala njihovo poslovanje.
Inspektori Radenko Popović i Stevo Savić su u proljeće 2018. godine ušli u radnju za popravke i preprodaju polovnih kućanskih aparata Mersada Džafića u Velikoj Kladuši.
Džafić kaže da su inspektorima jasne „slabe tačke“ njegovog poslovanja: „Mi to kupujemo pod ‘neispravno’ i onda servisiramo i prodajemo. Oni znaju da mi ne možemo imati sve čisto jer je to polovno.”
Kada su utvrdili da dio aparata nije evidentiran u poslovnim knjigama, Džafić se prisjeća da mu je inspektor Popović rekao: „U velikom si prekršaju!” Zaprijetio mu je da će mu oduzeti svu robu, a potom, protivno ovlaštenjima, naredio da zatvori vrata radnje i ponudio mu rješenje.
„Možemo li to riješiti na drugačiji način?”, upitao je Džafić.
„Možemo”, odgovorio mu je Popović i pitao: „Koliko nudiš?”
Džafić je ponudio 500 maraka, ali je to inspektorima bilo malo.
„Ja sam tad prodao u Doboj neki šporet za oko 500 eura. Ponudio sam im to. To su prihvatili i uzeli”, priča Džafić. Popović je primio novac i rekao da moraju oduzeti i nekoliko aparata kako bi opravdali nalog. „Kaže - što te najmanje boli, to ćemo ti uzeti.” Džafić je na to izdvojio sedam aparata za koje su inspektori napisali prekršajnu prijavu.
U oktobru su po anonimnoj dojavi došli opet - ovaj put sa Jelenom Majstorović i Vladimirom Puzićem. Popović i Majstorović su ušli u radnju. „K’o neki komandos! Bacila je značku sva ponosna, kao da je šefica i kaže znaš li ti ko sam ja”, prepričava Džafić.
Popović mu je onda rekao da šeficu mora počastiti.
Ponudio im je 300 maraka, ali im je to ponovo bilo malo. Inspektori UIO-a su tražili 500 KM koje je Džafić predao Popoviću „naruke“.
Džafić kaže da su ga nakon toga pitali za kuću njegovog prijatelja Alena Veladžića i nešto kasnije istog dana četvorka je ušla u dvorište njegove porodične kuće, nekoliko kilometara dalje od Džafićeve radnje. Veladžić je nezaposleni mašinski tehničar i u svom dvorištu popravlja i preprodaje polovne aparate.
„Nakon što sam ih pitao šta rade tu, odgovorili su mi da imaju anonimnu dojavu da nezakonito dobavljam i prebacujem polovnu robu preko granice”, ispričao je inspektorima SIPA-e. Veladžić je novinarima CIN-a potvrdio svoje svjedočenje, ali nije stao pred kameru jer ne želi nove probleme sa inspektorima. Inspektori su rekli da imaju nalog za pretres i drugu dokumentaciju, ali mu je nisu pokazali.
Iako je znao da nema krijumčarenu robu, Veladžić se plašio kazne jer nije imao registrovan servis. Osim aparata koje servisira za mještane, kod njega su bili i oni koje je kupio od prijatelja Zlatana Jušića, legalno uvezeni preko njegove firme „Kum“ iz Velike Kladuše.
Pozvao je Jušića i tražio pomoć. On je inspektorima objasnio o kakvim aparatima je riječ i odveo ih u prostorije svoje firme da im pokaže dokumentaciju o uvozu.
„Jedno ili dvoje je bilo u trgovini, jedno ili dvoje bili su dole u krugu ispod trgovine. Bili su sa Alenom, stajali su, nešto su razgovarali”, prisjeća se Jušić u razgovoru za CIN.
Kod Jušića su inspektori našli dokumentaciju o porijeklu za veći dio robe iz Veladžićevog dvorišta, ali im on nije uspio opravdati aparate koje su mu građani donijeli na popravku. Inspektor Popović je potom Veladžiću rekao da je zbog tih aparata u velikom prekršaju i da će mu oduzeti svu robu.
„Je li treba da vam dam 500 maraka?”, pitao je konačno Veladžić.
Popović mu je odgovorio da je to malo pa je Veladžić ponudio duplo više. Međutim, Popović mu je nakon konsultacije sa Jelenom Majstorović rekao da bi 1.800 maraka i ručak bili dovoljni da mu ne oduzmu robu i ne napišu prijavu. Veladžiću je falilo novca pa je od prijatelja Mersada Džafića tražio pozajmicu.
„On mene zove i kaže da ona traži 2.000 maraka - nemam toliko para. Rekoh, haj’ daću ja 500, je*i je, da to samo skinemo”, ispričao je Džafić novinarima CIN-a.
Osim iznuđenog novca inspektori su taj dan dobili i ručak na tuđi račun. Veladžić i Jušić su ih odveli u restoran „Kod Abida” na ručak koji je Veladžić platio 132 marke. Jušić nije svjedočio davanju mita, ali razumije zašto je njegov prijatelj pristao na to.
„U tim crnim uniformama kad dođu, nema sa njima razgovora, razumijete? To je ozbiljno i nema za*cije.“
Inspektori i njihovi šefovi, rukovodioci UIOBiH, nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a. UIOBiH je na novinarske upite poslao tek djelimične odgovore kojima je potvrdio da je Grupa za suzbijanje krijumčarenja bila kod Džafića i Veladžića i da nisu uočene nepravilnosti u radu inspektora.
Daj šta daš, samo daj
Jelena Majstorović i Radenko Popović su u ljeto 2018. godine došli na Zelenu pijacu u Doboju koja je u nadležnosti drugog regionalnog centra. Vlasnicima štandova sa tekstilom i obućom su prijetili oduzimanjem robe ako ne daju novac.
Prodavačica Kosana Malešić je novinarima CIN-a ispričala da su inspektori tražili „da ih počasti”: “Oni su rekli moramo sad to da riješimo ili će nas kažnjavati, tako da smo se mi uplašili i dali smo”. Od nje su uzeli 200 maraka.
Malešić je svoju priču ispričala i inspektorima SIPA-e i sada čeka pravdu u strahu od osvete inspektora UIO-a Bosne i Hercegovine.
Njen komšija Mirko Vračević kaže da radi legalno i redovno plaća sve dažbine. Međutim, to i nisu bili razlozi zbog kojih je do njegovog štanda taj dan došlo dvoje inspektora u službenim uniformama. Tražili su novac.
“On kaže ovol’ko! Ja kažem nemam tol’ko, evo ti ‘vol’ko”, prisjeća se Vračević. Dao im je 200 KM.
Cijeli slučaj je otkriven kada je neko od trgovaca sa pijace iznudu prijavio dobojskoj policiji. Svi oštećeni su bili pozvani da daju izjave, ali su, strahujući od odmazde, rekli da nisu dali novac. Čuvši za to u policijskoj stanici, zatečena ponašanjem kolega sa pijace, i Stoja Kevac je odlučila da odustane od istine. “Kažem ja onim momcima: nemojte ni mene, svi su rekli da nisu dali, evo, i ja nisam dala i gotovo.”
Kevac je novinarima CIN-a ispričala šta se, ustvari, desilo. „Ja joj dajem trenerku, neće! Neće žena trenerku, neće i okreće se oko mene! Evo ti trenerka, ženo, nemam para! Hoće pare! Nije htjela otići dok nije dobila pare”, priča Kevac, tvrdeći da joj je teško išta zaraditi. „Evo, čitav dan ti ovdje blejim, sjedim, nisam marke pazarila.” Inspektori su taj dan od nje uzeli 100 maraka.
Centar javne bezbjednosti Doboja i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske odbili su novinarima CIN-a dati podatke u vezi sa istragom jer su slučaj predali Tužilaštvu BiH i SIPA-i.
I SIPA je jedan izvještaj o ovim događajima predala Tužilaštvu polovinom 2019. godine, a na drugom i dalje radi. Inspektori su utvrdili da su Jelena Majstorović i Radenko Popović na Zelenoj pijaci u Doboju od vlasnika štandova iznudili ukupno 1.300 maraka.
Nezakoniti pretresi i otimanje
Prema propisima po kojima radi UIOBiH, inspektori Grupe za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje mogu kontrolisati poslovne knjige, ali bez sudskog naloga ne smiju pretresati objekte i stvari. Osim toga što se dokazi oduzeti bez naloga ne mogu koristiti u krivičnim postupcima, zakoni na ovaj način štite i prava građana od zloupotrebe položaja službenih lica koja bi im mogla nanijeti štetu.
Prema dokumentima do kojih je došao CIN, inspektori za suzbijanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banja Luka - Jelena Majstorović, Radenko Popović, Stevo Savić i Vladimir Puzić - najmanje pet puta su nezakonito i bez naredbe suda pretresali vlasnike radnji.
Inspektori su oduzimali robu, uglavnom zlatni i srebrni nakit, vagali i upisivali oduzete količine u zapisnik, bez prisustva vlasnika, te na kraju izdavali potvrde o oduzimanju koje nisu validne jer su izdate bez sudskog naloga. Uprkos tome, inspektori su na potvrdama navodili članove Zakona o krivičnom postupku BiH kao osnov postupanja, dok su osumnjičenim naknadno pisali prekršajne prijave na osnovu Zakona o carinskim prekršajima. Istražitelji vjeruju da su na ovaj način htjeli prikriti da su dokaze prikupljali nezakonito.
Vlasnici robe su ove papire potpisivali, prema njihovim tvrdnjama, pod pritiskom i prijetnjama inspektora. Cazinjanin Omer Džaferović je svoje iskustvo sa inspektorima UIOBiH ispričao SIPA-i.
U novembru 2017. godine su njega i suprugu Halidu zaustavili na cesti kod Bužima, pretresli im stvari i iz njihovih ličnih torbi uzeli nakit vrijedan tridesetak hiljada maraka.
Džaferović je pokušao objasniti da je za tu robu platio sve obaveze državi, ali je to bilo uzalud. Inspektori su bez sudskog naloga odnijeli nakit u službeno vozilo UIO-a gdje su ga izvagali bez prisustva vlasnika i spakovali u najlonsku kesu. Od Džaferovića su tražili da se potpiše u rokovnik sa bilješkama o izvaganom nakitu, bez službenog zapisnika, i tako potvrdi da je dobrovoljno predao nakit. Uprkos cjelodnevnim pritiscima i prijetnjama, on je to odbio pa su ih inspektori držali na cesti duže od deset sati.
Konačno, “crnokošuljaši” su zatražili pomoć kolega iz Odsjeka za istrage UIOBiH, a Džaferović je SIPA-i ispričao šta je čuo i vidio kad su oni došli.
“Šta ste ovo uradili? Nа ovaj način rada ovo sve pada u vodu i neće moći poslužiti kao dokaz”, rekle su im kolege, utvrdivši da inspektori nemaju sudski nalog za pretres.
“Crnokošuljaši” su pokušali vratiti nakit u kombi, ali Džaferović to nije dozvolio, prisilivši ih tako da nabave usmeni nalog za pretres. Iako im to očito nije bila namjera kad su zaustavili Džaferoviće, inspektori su sa zakašnjenjem i pod pritiskom pokrenuli legalnu proceduru.
Sa sudskim nalogom su po službenoj dužnosti na uviđaj došli i policajci iz Bužima. Džaferović je SIPA-i rekao da je čuo kada su inspektori pokušali nagovoriti jednog od njih da vrati oduzeti nakit u kombi, a potom oduzme kako je propisano.
“Radili ste protivzakonito i sada hoćete da mi uvalite vruć krompir da ја ubacujem nakit”, odgovorio im je policajac i odbio to učiniti.
Ipak, podaci o nezakonito oduzetom zlatu su navedeni u potvrdi koju je Džaferović umoran od svega konačno potpisao. Na osnovu toga su inspektori UIO-a protiv njega pokrenuli krivični postupak zbog krijumčarenja.
Nakit kojeg nema
SIPA sumnja da su inspektori UIO-a u drugim slučajevima dio nakita zadržavali za sebe, a na potvrde o oduzimanju upisivali manju količinu robe. Vlasnici oduzete robe to potvrđuju, objašnjavajući da su razliku primijetili tek kada su dobili prekršajne prijave od UIO-a jer ih prije toga niko nije obavijestio niti o otvaranju niti o vještačenju robe.
Šefica Majstorović i inspektor Popović su kod Husnije Kurtovića u zlatari „Atlantis“ u Bihaću bili dvaput tokom 2018. godine. U martu su u radnji pronašli zlato koje nije bilo evidentirano u poslovnim knjigama pa je inspektor Popović rekao Kurtoviću da se mogu dogovoriti ako isključi videonadzor. Zatim mu je Majstorović u rokovnik napisala ponudu – 3.000 KM, što je Kurtović odbio. Inspektori su mu na to tražili da pogledaju sat „Raptor”, vrijedan 120 maraka i zlatni prsten od 350 maraka koje su iznijeli iz radnje, ne plativši. Kurtović je SIPA-i tvrdio da im to nije poklonio.
No, nisu mu oprostili što je odbio „saradnju“. Četiri mjeseca kasnije su opet došli i, utvrdivši da videonadzor ne radi, u pretresu pronašli i oduzeli 1.733,8 grama zlatnog nakita koji nije bio evidentiran u poslovnim knjigama. Kurtović je njegovu vrijednost procijenio na 170.000 maraka. On kaže da je u tome bilo i oko 120 grama nakita koji su građani donijeli na popravak, čišćenje ili poliranje.
Inspektori su zabilježili da su oduzeli tek nešto više od kilograma zlata, a Kurtović kaže da to nije primijetio kada je potpisivao dokumente. „Drži mi samo ćoškove – ‘potpiši tu, potpiši tu, potpiši tu’! Ja nisam gledao šta je u zapisniku.” Kaže da se pomirio sa gubitkom: „Pošto ja nisam gledao šta sam potpisao, gotovo je!“
Robu su mu oduzeli zbog sumnje na krivično djelo, ali je on na kraju platio kazne za neposjedovanje dokumentacije o porijeklu robe jer je samo takvu prekršajnu prijavu i dobio. Oduzet nakit mu nije vraćen. „Ja sam tada vidio da njima ne može niko ništa i to je to”, kaže Kurtović za CIN.
U februaru 2018. godine Majstorović i Popović su bez sudskog naloga ušli u zlataru Senije Lipovača u Bosanskoj Krupi i pod izgovorom da imaju anonimnu prijavu o krijumčarenju oduzeli više od kilograma nakita, vrijednog oko deset i po hiljada maraka. Prije pretresa su, tvrde vlasnici, inspektori tražili da se isključi videonadzor.
„Oni su išli na prepad! Od tresanja zidova, kucanja, otvaranja vodokotlića, diranja moje jakne, moje torbe”, opisuje sin vlasnice Aldin Lipovača.
Senija Lipovača je platila kaznu za poreski prekršaj i nakit joj je oduzet. UIOBiH ni protiv nje nije pokrenuo krivični postupak.
I bivši policajac Mujo Čović iz Velike Kladuše je zapamtio susret sa inspektorima UIO-a u Bosanskoj Otoci. On je u maju 2018. godine došao kod vlasnika zlatare „Gumuš“ kako bi mu prodao staro srebro. U autu je, kaže, imao i zlatne dukate za koje tvrdi da su porodično naslijeđe koje nije planirao prodavati. Policija ga je zaustavila na parkingu na osnovu anonimne dojave, pronašla zlato i srebro i pozvala inspektore UIO-a.
Pojavili su se inspektori Stevo Savić i Vladimir Puzić koji su Čoviću oduzeli 38 zlatnih dukata i oko četiri kilograma srebra. On tvrdi da mu nisu rekli zašto i na osnovu čega to rade. Nadležni tužilac nije bio prisutan iako Čović kaže da je to tražio. „Ja njima kažem: ljudi, ovo što se dešava, ovo su nezakonite radnje. Vi mene ovdje zadržavate četiri sata! Hoćete li vi obavijestiti tužioca, zna li iko da sam živ?“, prisjeća se Čović. Ne provjeravajući sadržaj, pod takvim pritiskom je potpisao potvrdu o oduzimanju.
Nekoliko dana kasnije u radnji polovne opreme u Velikoj Kladuši koju drži njegova supruga posjetili su ga inspektor Savić i šefica Majstorović. Uz objašnjenje da traže krijumčareno zlato, pretresali su prostorije i stvari bez sudske naredbe.
„To su radili arogantno, razbacujući robu“, kaže Čović.
Nisu pronašli ništa pa je Majstorović dala broj mobitela Čoviću i rekla da je nazove. Svoj broj telefona dao mu je i Savić.
Čekajući svoje srebro i dukate, Čović je nekoliko mjeseci kasnije pozvao Savića da pita hoće li mu ih vratiti, a on mu je rekao da nazove Majstorović jer “ona je šefica, dala ti je broj”. Čović je odlučio da to ne uradi i da sačeka sudski rasplet u regularnoj proceduri.
Inspektori i njihovi šefovi, rukovodioci UIOBiH, ignorisali su pozive CIN-a da novinarima daju na uvid dokaze i argumente koji bi osporili tvrdnje građana o iznudama.
Godinu i po kasnije, u januaru prošle godine Čović je dobio prvi glas od UIO-a – prekršajnu prijavu za neposjedovanje dokumentacije o porijeklu robe u kojoj je njegov nakit procijenjen na 3.233 KM, a umjesto 38 dukata, koliko tvrdi da je imao, piše da su mu oduzeta 34.
“Kad sam to vidio, evo ovdje je mene presjeklo”, prisjetio se vidno uznemiren. Nakit koji su mu Savić i Puzić oduzeli procjenjuje na oko 40.000 maraka.
Zbog stresa od pretresa i višesatnog zadržavanja u policijskoj stanici to nije primijetio kad je potpisivao potvrdu o oduzimanju. Kaže da je bio prisiljen da potpiše i nije gledao šta piše u potvrdi.
„I tako su otišli dukati”, zaključuje Čović.
See all News Updates of the Day
Dodik: Sarađivat ćemo sa Amerikom, ali ne sa ambasadorom
Predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik javno je ublažio svoju nedavnu izjavu o prekidanju kontakata sa "Amerikancima". Tvrdi da nikad nije tako ni mislio. Nije objasnio kako planira održavati kontakte sa američkom vladom ukoliko izbjegava dva čovjeka koja su za to zadužena.
Amnesty International: 'Licemjerje' zapadnih država ogoljeno ruskom invazijom na Ukrajinu
"Iako je odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu bio brz i snažan, zemlje su primjenjivale zakon o ljudskim pravima od slučaja do slučaja u "zapanjujućoj predstavi očiglednog licemjerja i dvostrukih standarda" i ostavile nedostatak akcije na teška kršenja od strane nekih od njihovih saveznika."
Puna ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine pokrenula je brojne ratne zločine i izazvala globalnu energetsku i prehrambenu krizu, ali je također ogolila licemjerje zapadnih država koje su reagovale na agresiju Kremlja, navodi Amnesty International u svom godišnjem izvještaju o ljudskim pravima.
"Države ne mogu u jednom trenutku kritikovati kršenje ljudskih prava, a u sljedećem odobravati slične zloupotrebe u drugim zemljama samo zato što su njihovi interesi u pitanju. To je nesavjesno i podriva cjelokupno tkivo univerzalnih ljudskih prava", rekla je Agnes Callamar, generalna sekretarka Amnesty Internationala, u saopštenju za javnost koje prati izvještaj.
Organizacija je saopštila da njen izvještaj u kojem se ispituje stanje ljudskih prava u 156 zemalja 2022. godine naglašava dvostruke standarde širom svijeta u pogledu ljudskih prava i neuspjeh međunarodne zajednice da se ujedini oko ljudskih prava i univerzalnih vrijednosti.
Također je utvrđeno da dvostruki standardi i neadekvatni odgovori na kršenje ljudskih prava širom svijeta podstiču nekažnjivost i nestabilnost.
U izvještaju se, na primjer, navodi da dok su zemlje članice EU otvorile svoje granice Ukrajincima koji bježe od ruske agresije, mnoge su držale zatvorena vrata onima koji su bježali od rata i represije u Siriji, Afganistanu i Libiji.
Također se navodi da su Sjedinjene Države, iako su bile glasan kritičar navodnih ruskih kršenja zakona u Ukrajini i prihvatile desetine hiljada ukrajinskih ratnih izbjeglica, protjerale više od 25.000 Haićana između septembra 2021. i maja 2022.
U izvještaju se posebno navodi odbijanje da se suoči s izraelskim "sistemom aparthejda protiv Palestinaca" i nedjelovanje protiv kineskog kršenja ljudskih prava protiv Ujgura i drugih muslimanskih manjina u provinciji Xinjiang.
Ovi dvostruki standardi ohrabrili su zemlje poput Kine i omogućili Egiptu i Saudijskoj Arabiji da izbjegnu, ignoriraju i odbiju kritike na račun svojih ljudskih prava, rekao je Amnesty International.
Callamar je također rekla da je ruska invazija na Ukrajinu "jeziv primjer" onoga što se može dogoditi kada države misle da mogu prekršiti međunarodno pravo i kršiti ljudska prava bez posljedica".
"Da je sistem funkcionirao kako bi Rusiju smatrao odgovornom za svoje dokumentirane zločine u Čečeniji i Siriji, hiljade života bi možda bilo spašeno tada i sada, u Ukrajini i drugdje. Umjesto toga, ono što imamo je više patnje i razaranja", rekla je Callamar.
Druge grupe za ljudska prava i zapadne vlade optužuju Rusiju da je odgovorna za ozbiljna kršenja i zloupotrebe ljudskih prava u čečenskoj regiji Sjevernog Kavkaza i za kršenje ljudskih prava u Siriji, uključujući njeno učešće u bombardovanju civilnih ciljeva.
Trump na predizbornom skupu slavio napad na Kongres
Stalni napori mnogih unutar Republikanske stranke da napad na američki Kapitol 6. januara 2021. preoblikuju kao čin patriotizma dostigli su svojevrsni vrhunac tokom prvog velikog predizbornog skupa bivšeg predsjednika Donalda Trumpa prošlog vikenda.
Na početku svog pojavljivanja, Trump je stajao na bini s rukom iznad srca, dok su govornici izgovarali verziju državne himne koju je snimio hor sastavljen od ljudi osuđenih za različite optužbe vezane za napad. Na ekranu iza predsjednika, slike Kapitola tokom napada 6. januara bile su prikazane navijačkoj masi.
Pjesma koju je snimio "J6 Prison Choir" prikazuje Trumpa kako uz muziku recituje zakletvu vjernosti, a završava se pjevanjem "U.S.A.! U.S.A.!“, na koje je odjeknulo oko 10.000 do 15.000 ljudi koji su došli da vide Trumpa na događaju na otvorenom u Wacou u Teksasu u subotu.
Trump je u svojim komentarima kritikovao ono što je opisao kao kori[tenje organa za sprovođenje zakona protiv njega i njegovih pristalica. Obećao je da će, ako bude ponovo izabran 2024., "biti ponosan, a nasilnici i kriminalci koji korumpiraju naš pravosudni sistem će biti poraženi, diskreditovani i potpuno osramoćeni."
Promjena melodije
Štovanje napada izloženog na Trumpovom skupu pokazuje koliko su daleko stigli neki segmenti GOP-a u više od dvije godine nakon što je nasilna gomila upala na Kapitol u pokušaju da spriječi Kongres da potvrdi izbornu pobjedu predsjednika Joea Bidena 2020. godine.
Neposredno nakon napada, osuda napada bila je dvostranačka, a neki republikanci - uključujući sadašnjeg predsjednika Predstavničkog doma Kevina McCarthyja - okrivljuju Trumpa za podsticanje gomile. Međutim, u protekle dvije godine, mnogi u GOP-u su jednostavno ušutjeli po tom pitanju, dok su drugi aktivno radili na prepravljanju priče, umanjujući važnost nasilja dana i tvrdeći da napori za provođenje zakona da optuže počinitelje predstavljaju politički progon .
Nedavno su učinjeni napori da se događaji tog dana okarakterišu kao suštinski mirni. McCarthy je stavio na raspolaganje hiljade sati videa snimljenih na teritoriji Kapitola 6. januara konzervativnom voditelju Fox Newsa Tuckeru Carlsonu, koji je selektivno emitovao segmente svog programa koji sugerišu da su protesti bili nenasilni.
Odvojen od stvarnosti
U stvarnosti, iako nisu svi učesnici 6. januara pribjegli nasilju, video snimci događaja koji su snimili učesnici, službe za provođenje zakona i novinske organizacije zabilježile su grubu brutalnost napada, koji se dogodio tokom nekoliko sati. Demonstranti su koristili hemijske sprejeve i improvizovano oružje da probiju policijske barikade, prisiljavajući okrvavljene policajce da se povuku od napada.
U napadu je na desetine policajaca povrijeđeno, neki teško. Najmanje pet osoba je poginulo tokom napada ili nakon njega.
Nekoliko sati nakon napada, predsjednik Trump pozvao je svoje pristalice da mirno napuste Kapitol. Od tada je negirao da je poticao demonstrante na nasilje.
Kurt Braddock, docent za komunikaciju na Američkom univerzitetu koji istražuje jezik koji ekstremističke grupe koriste da radikaliziraju svoju publiku, rekao je da je u nekim aspektima tipičan način na koji Trump prepisuje povijest.
"Ne čini mi se strašno iznenađujućim", rekao je on za Glas Amerike u razmjeni e-pošte. “Jedan od kamena temeljaca Trumpove komunikacijske strategije bio je poricanje objektivne stvarnosti i njeno zamjenjivanje onom koja mu koristi. Čini se da to radi ovdje.”
Braddock je dodao: “Mislim da je to samo produžetak onoga što on radi već šest ili sedam godina – preinačuje inkriminirajuću historiju tako da je on patriotski heroj, a ne neko odgovoran za napad na same SAD. Nažalost, njegovi sljedbenici više nego sretni prihvaćaju stvarnost koju on stvara.”
Odjeci fašizma
Stručnjaci za temu ekstremizma i političkog nasilja rekli su da Trampov pokret prihvata napad i valorizaciju njegovih počinitelja ima uznemirujuće istorijske paralele.
„To je klasični fašizam“, rekao je Džejson Stenli, profesor filozofije na Univerzitetu Yale i autor knjige „Kako fašizam funkcioniše“.
Stenli je istakao da je temeljni momenat u razvoju Nacističke partije u Nemačkoj bio neuspeli državni udar 1923. godine, poznat kao "Pivski puč". U nasilnom sukobu sa policijom ubijeno je 16 nacista. Kasnije će ih partija poštovati kao „krvne mučenike“, a datum pokušaja državnog udara u kojem su učestvovali obilježavao se svake godine.
„Sve je to udžbenik“, rekao je Stenli za Glas Amerike. “Uzmete ljude koji pokušavaju da sruše vladu, u nasilnom puču za fašističkog vođu, i od njih pravite heroje. Oni su tvoji Stormtrooperi. To je stvar historije – ona poučava.”
Trumpov ograničen uspjeh
Rachel Kleinfeld, viši saradnik u Carnegie Endowment for International Peace i stručnjakinja za političko nasilje, rekla je za Glas Amerike da, iako su Trumpovi napori da proslavi napad 6. januara zabrinjavajući, i dalje važno zadržati perspektivu.
Bivši predsjednik je, kako je rekla, pozvao na održavanje drugih protesta zbog njegove moguće optužnice u New Yorku zbog optužbi da je nezakonito koristio sredstva kampanje da kupi šutnju zvijezde filmova za odrasle koja tvrdi da su njih dvoje imali aferu. Bilo je nekoliko protesta, primijetio je Kleinfeld, a nedavni skup podrške njemu u New Yorku, koji su organizovali Mladi republikanci, privukao je više novinara nego učesnika.
Kao i drugi populistički lideri, rekao je Kleinfeld, Trump žudi za medijskim fokusom. Ona je rekla da je važno da mediji budu razumni u pogledu vrste izvještavanja.
“Vidjeli smo to u mnogim drugim zemljama u kojima se vraćaju populistički autoritarci ili se vraća taj stil vodstva jer mediji smatraju zabavnijim, iskreno, i imaju više gledanosti od normalnih, dosadnih političara,” rekla je ona. “To vidimo iu Americi. Ali, naravno, on normalizuje nasilje i drugi članovi Republikanske stranke ga ne prozivaju zbog toga. Dakle, taj dio je stvaran.”
Braddock, sa američkog univerziteta, rekao je da bi Trumpovo očigledno odobravanje nasilja 6. januara moglo rezultirati novim napadima u budućnosti.
“Kada se nasilje zalaže od strane vođe kojem se ljudi dive, ono se normalizira”, napisao je Braddock. „To jest, ljudi počinju da misle da nasilje nije samo nešto što je prihvatljivo, već i očekivano. To je prava opasnost; kada njegovi sljedbenici misle da bi on odobrio njihove postupke, postaje vjerovatnije da će se upustiti u tu akciju. On stvara atmosferu u kojoj su prošli napadi retroaktivno opravdani, povećavajući šanse za buduće napade.”
Waco historija
Trumpov odabir Wacoa kao mjesta njegovog skupa u subotu bio je jasan, ako ne nužno namjeran, povratak na trenutak koji mnogi na krajnjoj desnici u SAD-u smatraju važnim za njihov pokret.
Grad je bio mjesto sukoba 1993. između federalnih agencija za provođenje zakona i vjerske sekte poznate kao Branch Davidians. Pucnjava i kasnija višesedmična opsada imanja grupe završila je masivnim napadom na kompleks, koji je izazvao razornu vatru.
Događaji u Wacou završili su smrću četiri federalna agenta i 82 Branch Davidiansa. Opsada je postala kamen temeljac za tvrdu desnicu u SAD-u, držeći se kao primjer pretjerane moći savezne vlade.
Mogu li osuđivani kriminalci da budu birani na američke državne pozicije?
Može li osuđivani kriminalac da postane predsjednik SAD?
Postoji nekoliko uslova za obavljanje dužnosti predsjednika. Prema Ustavu SAD, svaka osoba koja ima najmanje 35 godina, posjeduje američko državljanstvo i rođena je u SAD, te živi u SAD najmanje 14 godina, ima pravo da bude birana za predsjednika. Pošto Ustav ne spominje krivičnu evidenciju, osobi optuženoj ili osuđenoj za krivično djelo neće biti zabranjeno da bude predsjednik, sve dok on ili ona ispunjava ostale uslove.
Mogu li se dodati novi zahtjevi za obavljanje predsjedničke funkcije?
Budući da su uslovi za izbor na predsjedničku poziciju napisani u Ustavu SAD, Kongres ne može uvesti dodatna ograničenja bez izmjene Ustava. Donošenje amandmana na Ustav nije lagan zadatak, jer podrazumijeva ne samo dvotrećinsku većinu glasova u Predstavničkom domu i Senatu, već i da promjenu ratifikuju tri četvrtine zakonodavnih tijela američkih saveznih država.
Da li postoje radnje koje nekoga diskvalifikuju da bude predsjednik?
U 14-om amandmanu Ustava SAD navodi se da je bilo kome ko je učestvovao u pobuni protiv Sjedinjenih Država zabranjeno da obavlja javnu funkciju. Ova klauzula je napisana nakon američkog građanskog rata i ne spominje druge oblike kriminala.
Da li je neki od bivših predsjednika SAD počinio krivična djela?
Nijedan predsjednik SAD nije osuđen za krivično djelo. Predsjednik Ričard Nikson imenovan je kao neoptuženi saučesnik u Watergate skandalu 1974. godine, ali nikada nije optužen za neki vid kriminala. Nikson je podnio ostavku na dužnost prije nego što je počeo postupak njegovog opoziva, a kasnije ga je pomilovao predsjednik Džerald Ford. Predstavnički dom Kongresa SAD je opozvao Endrjua Džonsona, Bila Klintona i Donalda Trampa, ali ih je Senat oslobodio. Opozivi nisu sa sobom nosili krivične prijave.
Mogu li osuđivani kriminalci postati članovi Kongresa?
Da. Kao i u slučaju predsjedničke pozicije, Ustav SAD je postavio nekoliko zahtjeva za službu u Kongresu. Članovi Predstavničkog doma moraju imati barem 25 godina, biti državljani SAD najmanje sedam godina i živjeti u državi koju predstavljaju. Uslovi su slični za senatore, s tim da državljanstvo moraju posjedovati devet godina, te moraju imati najmanje 30 godina starosti. Krivične evidencije se ne spominju.
Šta je sa pravilima Kongresa?
Predstavnički dom ima interno pravilo da bilo koji član koji je osuđivan za krivično djelo koje bi moglo dovesti do dvije ili više godina zatvora ne može glasati niti sudjelovati u aktivnostima kongresnih odbora. Ipak, privilegije mogu biti vraćene tom članu ako on ili ona ponovo budu izabrani u Kongres. Senat nema slično pravilo. I Demokratska i Republikanska stranka mogu ukoriti svoje članove u Predstavničkom domu i Senatu, uključujući njihovo uklanjanje iz kongresnih odbora, ako to smatraju prikladnim.
Postoje li još neka ograničenja pri kandidovanju za državne funkcije na nivou SAD?
Amandman 22. Ustava SAD ograničava predsjednika na dva izabrana mandata. Amandman je usvojen nakon smrti predsjednika Frenklina Ruzvelta 1945. godine, koji je biran četiri puta, čime je prekinuta tradicija po kojoj su američki predsjednici odstupali sa pozicije nakon dva mandata. Ne postoje ograničenja u broju mandata za članove Kongresa.
EU očekuje da vlasti entiteta Republika Srpska povuku sporne zakone
Kancelarija Evropske unije u Bosni i Hercegovini osuđuje nedavne poteze rukovodstva entiteta Republike Srpska, koji "ozbiljno sužavaju prostor za građanski angažman, idu na štetu interesa RS i ostatka zemlje, odbacuju temeljne evropske vrijednosti i predstavljaju nazadak na evropskom putu BiH".
"Usvajanje Nacrta izmjena i dopuna Krivičnog zakonika u Narodnoj skupštini RS kojim se uvode krivične sankcije za klevetu je nesporno korak u pogrešnom smjeru", stoji u saopštenju.
Dodaje se da bi ovakve zakonske izmjene "nametnule nepotrebna i nesrazmjerna ograničenja na rad nezavisnih medija i civilnog društva, sa posljedičnim užasavajućim efektom na slobodu medija i slobodu izražavanja".
Narodna Skupština Republike Srpske (RS) usvojila je u četvrtak, 23. marta, u prvoj fazi zakon koji predviđa visoke novčane kazne za klevetu i koji je izazvao dosta kritika medijskih radnika i nevladinog sektora.
Nacrt Krivičnog zakona koji predviđa kriminalizaciju klevete nakon što je usvojen kao nacrt ide na dvomjesečnu javnu raspravu, a potom se vraća u skupštinu u formi prijedloga.
Ako skupština nakon toga usvoji prijedlog izmjena Krivičnog zakonika, on ide na glasanje u Vijeće naroda RS-a (drugi dom). Predsjednik RS-a Milorad Dodik ga na koncu proglašava važećim.
Nacrt zakona za klevetu predviđa novčane kazne od oko 2.500 do čak 60.000 eura.
Veće kazne propisane su u situacijama kad je kleveta iznesena u medijima, uključujući i društvene mreže ili na javnom skupu.
Najviše kazne predviđene su za one koje "javno izlože poruzi ili preziru" lica ili grupu zbog pripadnosti određenoj rasi, boji kože, vjeri, nacionalnosti ili zbog etničkog porijekla, seksualnog opredjeljenja ili rodnog identiteta.
U opozicionim strankama su tražili povlačenje nacrta, upozoravajući da se radi prije svega o represivnom zakonu.
Isti dan, 23. marta, Vlada RS je utvrdila Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija.
Milorad Dodik, predsjednik RS, ranije je najavio usvajanje zakona koji će podrazumijevati obavezu prijavljivanja svih transakcija i "svega što rade" nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva.
Kancelarija EU u BiH kaže i da odluka Vlade RS da usvoji Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija je "jednako žalosno, jer nadalje ograničava rad organizacija civilnog društva, a time i ostvarivanja slobode udruživanja i okupljanja".
Dodaje da ovakva negativna dešavanja, štaviše, dovode u pitanje opredijeljenost vlasti RS za napredak BiH na njenom evropskom putu.
"Politička atmosfera u RS se primjetno pogoršala posljednjih sedmica, uključujući verbalne i fizičke napade bez presedana na aktiviste civilnog društva i novinare."
Kancelarija EU izražava i zabrinutost povodom najava predsjednika RS Milorada Dodika o uvođenju zabrane za LGBT+ populaciju u obrazovnim institucijama, "što je diskriminatorno te stoga neprihvatljivo, naročito za zemlju kandidata".
"Očekujemo da vlasti Republike Srpske povuku predložene zakone i diskriminatorne inicijative."
