Utapanje, davljenje u vodi je najčešći nesrećni uzrok smrti u svijetu. U Sjedinjenim Državama u takvom sticaju okolnosti strada najviše djece u dobi od jedne do tri godine, a u svijetu do četiri godine starosti. No, roditelji bi mogli preduprijediti gubitak djeteta na taj način i biti pošteđeni bola koji trpi Amy Davis od trenutka kada se njen dvogodišnji sin utopio u susjedovom bazenu. Da bi učinili nešto da takvih tragičnih trenutaka bude manje, gospođa Davis i njen suprug pokrenuli su i vode program u okviru kojeg djeca od godinu, dvije, tri bivaju naučeni kako preživjeti u stajaćoj vodi.
Sa samo 13 mjeseci i već drugog dana obuke Finn Campbell se sama održava na vodi. Ona je jedno od hiljada male djece koja bivaju učena kako ostati na površini.
Melody Callaway, istruktorka u okviru programa "Sačuvati djecu plivanjem," ističe da je plutanje na površini vještina kojoj bi mala djeca, čak i prije nego prohodaju, mogla biti i trebalo da trebalo da budu naučena:
„Plutanje nije instiktivna radnja. To se uči, to je određena motorička radnja, vještina. Mi starije bebe i malu djecu učimo kako da se okrenu na leđa i održavaju na površini vode i dišu. Nakon toga, djecu starosti od jedne do 6 godina učimo kako plivati i isplivati na sigurno.“
Obuka teče po principu jedan instruktor, jedno dijete, pet dana u tjednu po deset minuta. Roditelji se moraju obavezati da će istrajati najmanje mjesec dana.
„Toliko je potrebno da djeca steknu tu vrstu vještine, da sama znaju šta treba da rade ako upadnu u vodu“ - kaže instruktorka Melody Callaway
Dvogodišnji Trevor Davis možda bi preživio da je bio da se održi na površini vode. Desilo se da je upao u susjedov bazen pokušavajući da dohvati sunčane naočale. Bol i osjećaj krivice što je sina ispustila iz vida samo za minutu pratiće Amy Davis do kraja života:
„Ja sam majka koja je stalno nastojala biti uz moju djecu, ali.... desilo se. I ako se to desilo meni, nama..... može se desiti svakome....“
Amy Davis, njen suprug, ostali članovi porodice i prijatelji počeli su prikupljati novac da bi pokrenuli program obuke male djece vještini koja im može sačuvati život. Prikupili su dovoljno novca da angažiraju instruktore i pomognu u plaćanju brojnim porodicama koje nemaju dovoljno da plate cijelu obuku. Pisma zahvalnosti roditelja te djece ublažavaju joj bol:
„Trevora nema, teško nam je... ali, jednostavno, moramo dalje... sada pomažući i drugima.... –„ govori gospođa Davis.
Program "Sačuvati djecu plivanjem" sada se realizira u mnogim gradovima Sjedinjenih Država i u 10 drugih zemalja. Davisovi i na taj način čuvaju uspomenu da tragično izgubljenog Trevora.
