Tako su entitetske vlade u Bosni i Hercegovini (BiH) u prvih devet mjeseci 2017. godine usvojile tek tri mjere iz reformske agende, dok se na nivou institucija BiH nije usvojila niti jedna.
Ukoliko se reforme sprovode radi poboljšanja životnog standarda, trebali bi se ispitati i stavovi javnog mnijenja, stoji u izvještaju.
Kako je navedeno, više od polovine ispitanih stanovnika smatra da lošije živi u odnosu na prošlu godinu jer su više zaduženi. Također, oko dvije trećine građana smatra neprihvatljivim da plate u realnom sektoru budu značajno manje u odnosu na javni sektor.
Reformska agenda je ključnim političkim akterima u BiH trenutno na periferiji interesovanja, kaže Adis Arapović iz CCI-a.
„Da nema jakog interesa građana, javnosti, civilnog društva, međunarodne zajednice, reformska agenda bi se vjerovatno proglasila neuspješnim projektom“, kaže on.
Iako je, kako kaže Arapović, zabilježen rast BDP (bruto domaći proizvod) od tri posto, čime je javni dug umanjen za isti procenat, takav rast nije dovoljan i ne može značajnije uticati na poboljšanje životnog standarda.
Prema njegovim riječima, javni dug se ne mjeri u cjelosti jer institucije koje donose statistiku, evidentiraju samo zvanični financijski dug vlada i dug po osnovu stare devizne štednje.
Ostatak duga javnog sektora, što je međunarodni knjigovodstveni standard, ne ulazi u ovu cifru, kaže Arapović.
Izvještaj je pokazao da je javni dug krajem 2016. godine u Republici srpskoj (RS) iznosio 58 posto, dok je u federaciji nešto manji. (Prema Maastricht Treaty-u, EU limit iznosi maksimalnih 60 posto).
Budući da već godinu dana BiH nema aranžmana sa MMF-om (Međunarodni monetarni fond), entitetske vlade su primorane dodatno se zaduživati kod komercijalnih banaka.
Vlade komercijalnim bankama duguju oko 2.5 milijarde konvertibilnih maraka (KM).
U prošlogodišnjem izvještaju „Stanje nacije“ navedena je zaduženost po stanovniku koja je iznosila 3400 KM. Ove godine taj se iznos popeo na 5700 KM.
„To znači da građani, porodice kao i vlade životare zahvaljujući tuđem novcu. Dužnička spirala sve se jače steže oko vratova građana i vlada“, upozorava Arapović.
Teret ovog duga je zarobio budžete entiteta. U federaciji se tako 65% prihoda potroši se na otplatu duga, u RS-u je to oko 42 procenta, zbog čega se procjenjuje da će 2018. biti godina sa najvećim teretom otplate duga do sada.
Iako ne postoje precizni podaci o udjelu „sive“ ekonomije, iz CCI-a kažu da je moguće da se radi o 25 posto neoporezovane ekonomije, zbog čega se mogući gubici broje u milijardama KM.
Od pozitivnih trendova zabilježen je pad stope nezaposlenosti od tri posto. Međutim, BiH ima i dalje stopu od 68 posto nezaposlenih među mladom populacijom svojih građana, što je jedan od najlošijih poredaka na svijetu.
Poreski dug, prema izvještaju CCI-a, u BiH iznosi 4.5 milijardi KM.
Direktni porezi, najviše u vidu doprinosa koji nisu uplaćeni državi, u federaciji iznose 2.6 milijardi, a u RS-u oko milijardu i sto miliona KM, dok se indirektni poreski dug prema državi kreće oko 770 miliona KM.
„Poreski dug direktno destabilizira zdravstvene i penzione fondove. Ovi fondovi su na koljenima prije svega zbog nenaplaćenih potraživanja i to najviše od dužnika iz javnog sektora“, upozorava Arapović.
Najveći dužnici po osnovu neizmirenih javnih prihoda su javna preduzeća ili kompanije sa državnim vlasništvom ili suvlasništvom.
U FBiH, kaže Arapović, prvih dvadeset dužnika duguje gotovo pola ukupnog poreskog duga, što je pokazatelj da su vlade u BiH godinama gledale kroz prste poreskim dužnicima, a štete se mjere u stotinama miliona konvertibilnih maraka.
"Ukupno stanje nacije je više negativno nego pozitivno, uprkos svim provedenim reformama i svim lijepim riječima koje dolaze iz vlasti, a nerijetko iz međunarodne zajednice“, zaključuje Arapović.
Facebook Forum