Carl Lewis dominirao je atletikom gotovo dva desetljeća, osvojivši devet olimpijskih zlatnih medalja osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Taj sportaš još uvijek drži rekord u skok u dalj u dvorani, četvrt stoljeća nakon njegovog postavljanja. Ovih dana 48-godišnji Lewis je uskočio u novu arenu kao zagovornik fitnesa te za okončanje gladi u svijetu, uključujući i sudjelovanje prošlog mjeseca u lansiranju UN-ovog projekta "milijarda gladnih".
Carl Lewis označio je početak simboličke utrke za prehranu jedne milijarde ljudi koji žive u kroničnoj gladi. Kad ga je Svjetska organizacija za hranu i poljodjelstvo FAO zamolila a da pomogne proširiti svijest o gladi u svijetu, Lewis kaže da je rado prihvatio tu ponudu: "Srećom, nakon 30 godina u javnosti, moj glas ima globalni odjek. Ideja je da sve vise posvetim humanitarnom djelovanju, znate, to je moj životni cilj. Dakle, za mene, to je samo raditi posao za koji osjećam da je došlo da ga učinim".
Lewis radi i na lokalnoj razini, služeći kao trener volonter u svoju staroj gimnaziji u New Jerseyju. Na nacionalnoj razini, Zaklada Carl Lewis sponzorira atletske programe za djecu iz siromašnih gradskih četvrti i slične projekte. U listopadu, Lewis je proširio svoj dobrotvorni rad globalno, kao ambasador FAO-a obećao je da ce se posvetiti misiji organizacije - osiguravanju da je hrana dostupna svim ljudima. Lewis je zvijezda i dobro pripremljen za određivanje i postizanje ciljeva. To mu je u krvi. Majka mu je bila olimpijska preponašica i njegovi roditelji su vodili lokalni atletski klub. Lewis je postavio nacionalni srednjoškolski rekord u skoku u dalj 1979, nakon čega je otišao studirati na Sveučilište Houston. Sljedeće godine po prvi put je postao član olimpijske reprezentaciju. Sedam godina zaredom on nije izgubio nijedno natjecanje u skoku u dalj. Joe Douglas iz Atletskog kluba Santa Monica vodio je Lewisovu sportsku karijeru: "Ne mislim da je on bio najbolji talent koji smo imali. Mislim da je njegov talent bi njegova koncentracija da učini ono sto je zacrtao. On je učinio sve što je trebalo da bude veliki sportaš, sto je danas teško za naći".
Lewis se također zauzeo za profesionalizaciju sporta. On je pozvao na promjene koje su omogućile njemu i sljedećoj generaciji sportaša da zaradjuju za život i produže svoju karijeru dugo iza završetka studiranja na sveucilistu. Međutim, njegov je aktivizam razljutilo mnoge. Lewisa sportska karijera također je završila u kontroverzi. On je tražio da ga se stavi u štafetu za igre u Atlanti 1996, iako on nije trenirao s momčadi, sto je trener reprezentacije odbio. Nakon umirovljenja od sporta u 1997. „nadljudski“ Lewis izgubio je svoju auru. Kao glumac, njegov rad kritika je uvelike pokopala. Godine 2003. doživio je saobraćajnu nesreću sa svojim sportskim automobilom vozeci u alkoholiziranom stanju. Taj ga je udes naveo da ponovno sagleda svoj život i postavi ciljeve za njegovu drugu fazu. Novi Lewis je osvojio naklonost čelnika američke atletike Douglasa Logana:"Postoji vrlo malo ljudi na ovom svijetu koji su blagoslovljeni i s talentom i s karizmom, Carl ih ima u nevjerojatnim dozama".
Logan se sastao s Lewisom netom prije Olimpijskih igara u Pekingu 2008. Na Igrama, američka atletska reprezentacija imala je niz problema, uključujući ispuštanje palice na utrci štafeta. Očajni Logan zatražio je pomoć Carla Lewisa: "To je bio ručak od dva i pol sata i Carl je jedini govorio, dao je vrlo detaljni pregled gdje smo kao nacija s obzirom na to koliko smo se posvetili razvoju sporta. Takodjer je postavio, gotovo u obliku plana, neke vrlo kreativne ideje s obzirom na to kako bismo to mogli poboljšati".
Logan je Lewisa stavio u radnu skupinu koja priprema plan za momčad za igre u Londonu 2012. Lewis je okarakterizirao kao duhovnog vođu, potpuno drugačiji stav u usporedbi s njegovim natjecateljskim danima kad je smatran samoživim i razmaženim. Za one kojima on pomaže, on će uvijek biti zapamćen kao kralj Carl koji je vladao u atletici. I to je u redu za Lewisa koji se rado sječa mnogih trenutaka iz karijere, no jedan mu je posebno drag: "U atletskom smislu, to je moja zadnja zlatnu olimpijska medalja, jer sam znao da sam na odlasku i da je to - to. Ali ja obično svako jutro kažem sam sebi da su najbolji trenutci još pred mnom, i pokušavam živjeti na taj način. Zato i dalje pokušavam raditi nove stvari".
Lewis kaže kako će proslaviti svoj 50. rođendan sljedeće godine natjecanjem u maratonu. U međuvremenu, putovat će diljem svijeta u borbi za okončavanje gladi.