Gradovi duz Velikih jezera vladali su nekoc americkim gospodarstvom, svojim celicanama. Nekoc, taj je dio Amerike bio poznat pod nadimkom “manufacturing belt” ili “factory belt,” proizvodni ili tvornicki pojas; danas je poznatiji kao “rust belt,” hrdjavi pojas. Kad su stara industrijska postrojenja u Buffalu, u saveznoj drzavi New York, pocela zatvarati vrata, pedesetih godina, Buffalo je napustilo vise od polovice njegovog stanovnistva. Danas, tisuce novih stize u taj grad, izbjeglice iz Burme, Sudana i drugih dalekih mjesta. iz kojih ljudi bjeze zbog ratnih sukoba i politickih i drustvenih konflikata.
Za Zawa Wina, putovanje od Burme do Buffala nije bilo ni brzo ni jednostavno, nije znacilo tek kupovanje avio-karte. Win je pet godina proveo u zatvoru, u Burmi, kao politicki zatvorenik. Bio je mucen i izgladnjivan; uspio je pobjeci kad je platio da ga se krisom preveze na dnu ribarskog camca. Dobio je politicki azil u Sjedinjenim Drzavama i 2005. godine skrasio se u Buffalu.
Sada vodi servis za pranje rublja. Zidovi su prepuni postera koji osudjuju vojnu huntu u Burmi. "Kad god postavim neki novi, ljudi me pitaju, mole da im objasnim najnoviju situaciju u zemlji. Pitaju gdje se nalazi Burma, sto se u njoj dogadja, tko je na njenom celu, sto je to - vojna diktatura?" - kaže nam Zaw Win.
Tisuce zitelja Buffala vec zna odgovore na ta pitanja jer, poput Wina, i oni su pobjegli iz Burme. Poput Wina, i oni su, bez znanja engleskog jezika, s vrlo malo novca i sa slabim izgledima za pronalazenje posla, dospjeli u Buffalo, treci najsiromasniji grad u Sjedinjenim Drzavama. No, dugogodisnji zitelji Buffala, poput Bonnie Smith, vide u investiranju u te izbjeglice nacin da se pomogne Buffalu: "Treba im samo malo pomoci, tako mi osjecamo, i oni pustaju korijenje i napreduju. Napreduje onda i cijela zajednica."
Bonnie Smith, umirovljena poslovna zena, putem svoje crkve pomogla je Winu izraditi poslovni plan, omoguciti mu da dobije mikro zajam, nesto za sto se on sam nikada ne bi uspio kvalificirati. Tijekom zadnjih deset godina, oko 10 neprofitnih organizacija u Buffalu zapocelo je s programima ili je vlastitoj misiji dodale programe pomoci za naseljavanje i integraciju izbjeglica... nude satove engleskog jezika, satove voznje, pomazu u organiziranju kupnje napustenih domova.
Aaron Bartley, direktor organizacije PUSH, kaže da su izbjeglice savrseni kandidati za vracanje zivota gradovima “hrdjavog pojasa”: "Problem cemo rijesiti tako sto cemo stvarati cetvrti u kojima ljudi zele ostati. Bez ozbira bila ona burmanska, somalijska, sudanska ili liberijska... jednom kad je zajednica uspostavljena, ona zeli pustiti korijenje, njeni ljudi je ne vide kao privremeno mjesto, s kojega ce onda dalje, nego kao mjesto na kojemu zele stalno zivjeti."
Sve to ne bi bilo moguce da 1980. godine nije bio donesen zakon o zastiti izbjeglica. Zakon je i zamisljen tako da zaustavi opadanje stanovnistva u gradovima “hrdjavog pojasa,” poput Buffala, Detroita i Clevelanda, i da potakne naseljavanje izbjeglica. Oko tisucu i pol njih naselilo se u Buffalu samo tijekom prosle godine: "Ali to jos uvijek nije dosta. Jos uvijek biljezimo pad broja stanovnika, jos nismo dostigli zeljeni broj, cak i s tolikim brojem izbjeglica."
Molly Short vodi agenciju Journey’s End, jednu od cetiri u Buffalu za naseljavanje izbjeglica. U vecini drugih americkih gradova obicno je samo po jedna takva agencija; na desetke ih je u gradovima “hrdjavog pojasa” i jedva stizu udovoljiti zahtjevima, kaze Molly Short. Smanjenje saveznog budzeta, medjutim, pogadja njihove usluge zadnjih godina.
Agencije cesto ne mogu predvidjeti koja vrsta pomoci je potrebna izbjeglicama da bi se oni naselili na odredjenom mjestu i na njemu stvorili dom: "Katkada imamo ljude koji nikada prije nisu bili u autu ili koji nikada nisu imali i koristili struju, a katkada medju izbjeglicama imamo lijecnike, znanstvenike, matematicare."
Puno puta, dodaje Molly Short, obrazovani i nepismeni bore se i natjecu za isti, mali broj poslova: "I dok je vecina musterija zadovoljna servisom Zawa Wina, a on sam se osjeca dobrodoslim u Buffalu, ima i onih koji pokazuju stranu Buffala koja je hladna bas kao sto je i njegova klima – tuze se da im je odjeca unistena, traze od njega nadoknadu, obracaju mu se s ljutitim i neugodnim zahtjevima..."
"Ma, nije jako lose. Ide, tako-tako... Ne zaradim puno. Ali bit ce bolje, u buducnosti, vjerujem" - kaže nam Zaw Win.
Zajam ce, kaze on, biti otplacen za par godina. A onda ce on pomagati drugim izbjeglicama bez posla da otvore vlastite biznise.