"Nosiću masku i rukavice", kaže glumica Emili Hempšir, zvijezda serije "Schitt’s Creek" i veliki fan predstave "Hamilton". "Mislim da ćemo dugo pamtiti šta se desilo".
Kovid-19 je zatvorio sva mjesta za zabavu u Njujorku, uključujući Brodvej, koji je u prošloj sezoni zaradio 1,8 milijardi dolara i privukao 15 miliona ljudi. Kada će se Brodvej ponovo otvoriti i dalje je nejasno.
Da li će svako drugo mjesto biti prazno? Da li će se provjeravati temperatura posjetilaca? Da li će maske biti obavezne? Može li se popiti piće u baru? Hoće li se dezinfikovati poslije svake predstave? Hoće li biti više zaposlenih? Više izlaza? Neće biti predstava dok se ne nađe vakcina?
Producenti i sindikati nalaze razne opcije, ali u Asocijaciji za prava glumaca kažu da Brodvej ima samo jednu šansu da nađe pravi način.
"Moramo da budemo jako, jako pažljivi u vezi sa tim kako se ponovo otvaramo", kaže Meri Mekol, izvršna direktorica Asocijacije, koja predstavlja više od 51.000 glumaca i menadžera. "Ako napravimo pogrešan korak i uradimo nešto prebrzo, a da nismo uzeli u obzir sve posljedice, i to pođe loše i ljudi se zaraze zbog toga, cijela industrija će dugo trpiti".
Pozorišta na Brodveju su se hitno zatvorila 12. marta, prekidajući sve predstave, uključujući 16 koje su se spremale za premijeru, a odložena je i dodjela nagrada Toni. Producenti su, sljedeći preporuke gradskih i zdravstvenih zvaničnika, produžili pauzu do 7. juna.
Finansijski zahtjevi predstava na Brodveju, ne trpe prazna sjedišta. Prosječna cijena održavanja predstave je 300 hiljada dolara nedjeljno, a mjuzikla 590 hiljada dolara.
Smatra se da mnoge predstave mogu da se održe i sa pola prihoda, samo dok imaju punu cijenu karata i vjernu publiku. Upućeni pak kažu, da karte moraju da koštaju manje da bi privukle publiku kada se ponovo otvori Brodvej, što znači da će pozorišta morati da budu puna. U tom slučaju, neki od pozorišnih ljudi, imaće manju zaradu.
"Ne mogu da zamislim da pozorišta na Brodveju funkcionišu u manjem kapacitetu, osim ako nisu smanjeni troškovi", kaže dugogodišnja producentkinja Robin Gudmen, koja je mislila da u ovoj sezoni vrati mjuzikl "Company" na Brodvej. "To je veliki zadatak, ali jedini način da se ponovo otvore vrata".
Predstave koje imaju najviše šanse da opstanu morale bi istovremeno da budu popularne, ali i da imaju prihvatljivu cijenu karte. Brodvej će morati da se više osloni na Njujorčane, jer su od turista u sezoni 2018/2019 zaradili 65 odsto prihoda, a broj posjeta gradu će vjerovatno opasti.
Neki producenti su se adaptirali i uveli inovacije. Scenarista Ričard Nelson spremao je predstavu sa šest lica, koju će na kraju emitovati na internetu. Drugi su počeli da rade podkaste, humanitarne koncerte i pjevanje na internetu.
Zatvaranje pozorišta loše je podnio kompozitor Endrju Lojd Veber, jer je htio da napravi rimejk "Pepeljuge" na londonskom Vest endu. On i postava su bili spremni za probe, ali ih je zaustavila viša sila, pravni termin za nepredviđene okolnosti. Sada razmišlja da primjeni poslovnu taktiku, kao na početku karijere, kada nije imao podršku da postavi na pozorišne daske predstavu "Isus Hrist superstar", pa je - prvo izdao album.
"Ne zato što želim da ide tim redom, ali viša sila vas na to tjera. Nisam tako nešto uradio jako dugo, ali moguće je da će to biti jedini način kako ćemo moći".
Asocijacija za prava glumaca razmišlja o svim opcijama: Kako proširiti garderobe? Koja tkanina za kostime je otpornija na virus? Koliko ljudi može da pipne neku površinu za 10 minuta i koliko brzo se to može očistiti? Angažovali su Dejvida Majklsa, koji je vodio Agenciju za bezbjednost na radu i zdravlje u administraciji predsjednika Baraka Obame.
"Mislim da svi mi, cijela pozorišna zajednica, producenti, sindikati, umjetnici, zdravstveni zvaničnici, treba zajedno da razmislimo i da nađemo način da se za početak nastave izvođenja predstava uživo. Dugoročno, treba da nađemo način da se vratimo makar približno onome što smo imali", kaže direktorica Asocijacije Meri Mekol.
Brodvej može da uzme par ideja od eksperimentalne pozorišne trupe "The Wooster Groop". Ako gradske vlasti zahtijevaju da se uvede socijalna distanca, u njihovom pozorištu od 110 mjesta, oni su riješili da povećaju broj dnevnih izvođenja.
"Mi smo mali i fleksibilni", kaže direktorica trupe Kejt Velk, koja već radi na audiovizuelnom djelu o pandemiji. "Žao mi je pozorišnih umjetnika koji zavise od komercijalne produkcije. Što je veća mašina, teže ju je pokrenuti".
Barrington Stage Company iz Masačusetsa nudi drugačiji model, smanjuje za trećinu broj mjesta u svojoj dvorani od 520 sjedišta, povećava razdaljinu između sjedišta i dezinfikuje poslije svake predstave. Od publike traže da nose maske i grade dodatne ulaze i izlaze, a u predstavama nema pauza.
Neki vide i priliku da uvedu promjene. Jedna od najvećih zagovornika je Tereza Rebek, dramaturškinja i dobitnica nagrada, kreatorka brodvejske TV serije "Smash". Ona se nada da će pauza u radu ispraviti neke nejednakosti, između ostalo to da su neki producenti imali veće prihode.
"Imate situaciju gdje publika skupo plaća karte, a glumci i umjetnici dobijaju malo para. Mnogi, mnogi ljudi jedva preživljavaju, a ovo će uništiti mnoge živote i karijere, i ne možemo sad da se ponašamo kao da se to ne dešava".
Za sada, možda će monodrame biti bolje rješenje nego produkcije sa velikim brojem glumaca. Možda bi i predstave na otvorenom bile atraktivnije, nego da publika dolazi i pozorište.
"Mislim da će neko vrijeme pozorište izgledati kao nekada prije sve ove tehnologije i svega što smo izumili posljednjih vekova. Svešće se samo na pričanje priča", zaključujue Meri Mekol.
