Doktorica Tatjana Mirošnjičenko pažljivo povezuje cijevi koje omogućavaju Veroniki da se hrani majčinim mlijekom.
Prije ruske invazije na Ukrajinu krajem februara, tri bolnice u područjima pod kontrolom ukrajinske vlade u Donjecku imale su ustanove za njegu prijevremeno rođenih beba. Jedna je pogođena u ruskom vazdušnom udaru, druga je morala da se zatvori zbog sukoba, tako da trenutno radi samo porodilište u rudarskom gradu Pokrovsk.
Mirošnjičenko, jedina preostala specijalistkinja-neonatolog, sada živi u bolnici. Njen trogodišnji sin dio nedjelje provodi sa njom, u bolnici, a dio kod kuće, sa ocem, rudarom.
Doktorica objašnjava zašto je nemoguće napustiti bolnicu: i prije nego što se oglase sirene za vazdušnu uzbunu, bebe u inkubatorima, u dijelu klinike iznad zemlje, ne mogu da se odvoje od mašina koje im čuvaju život.
„Ako odnesem Veroniku u sklonište, to bi trajalo pet minuta. Ali za nju, tih pet minuta bi moglo da bude kritično”, kaže doktorica Mirošničenko.
Zvaničnici u bolnici ističu da se broj nedonoščadi ili beba rođenih sa komplikacijama približno udvostručio ove godine u odnosu na prethodne godine, i smatraju da stres i pogoršani uslovi života utiču na žene koje i dalje žive u tom području.
Rusija i separatisti koje podržava Moskva sada kontrolišu polovinu regiona Donjeck, koji je po veličini srazmjeran Siciliji ili američkoj državi Massachusetts. Pokrovsk se i dalje nalazi u području koje kontroliše ukrajinska vlada, na 60 kilometara zapadno od linije fronta.
Unutar porodilišta, razgovori o ratu nisu poželjni.
„Sve što se dešava van ove zgrade nas se naravno tiče, ali ne pričamo o tome”, kaže Mirošnjičenko. „Naša glavna briga u ovom trenutku je beba.”
Iako su sukobi u Donjecku započeli 2014, kada su separatisti koje podržava Rusija započeli borbu protiv vlade i zauzeli dijelove regiona, ljekari su tek sada počeli da duže zadržavaju porodilje u bolnicama, jer nema mnogo načina da dobiju njegu pošto budu otpuštene.
Među njima je 23-godišnja Ina Kisličenko iz Pokrovska. Njena kćerka Jesenja ima samo dva dana, a Ina razmišlja da li da se pridruži onima koji se masovno evakuišu ka zapadu i bezbjednijim dijelovima Ukrajine kada izađe iz bolnice.
Mnoge ključne usluge u dijelovima Donjecka koje drži vlada - struja, grijanje, voda - su oštećene u ruskom bombardovanju, a očekuje se da će se uslovi života samo pogoršavati kako se bliži zima.
„Bojim se za te mlade živote, ne samo svoje djece, nego za svu djecu Ukrajine”, ističe Kisličenko.
Više od 12 miliona ljudi u Ukrajini je pobjeglo iz svojih domova zbog rata, prema podacima agencija UN za humanitarnu pomoć. Oko polovina je raseljena unutar Ukrajine, a ostali su se preselili u druge evropske zemlje.
Međutim, premještanje porodilišta iz Pokrovska nije moguće.
„Ako se bolnica preseli, pacijenti bi i dalje morali da ostanu ovdje”, kaže načelnik bolnice, doktor Ivan Ciganok, koji je nastavio da radi čak i dok je grad gađan ruskim projektilima. „Porođaj nije nešto što može da se zaustavi ili odloži.”
Najbliže postojeće porodilište je u susjednom regionu Dnjepropetrovsk, što znači vožnju od tri i po sata sporednim putevima - putovanje koje se smatra suviše opasnim za žene u kasnim stadijumima trudnoće.
Prošle nedjelje, 24-godišnji Andrej Dobrelija i njegova 27-godišnja supruga Marina došli su do bolnice iz obližnjeg sela. Nervozni i zabrinuti, nisu mnogo pričali dok su ljekari obavljali seriju testova, a zatim odveli Marinu u operacionu salu na carski rez.
Ciganok i njegove kolege su se brzo presvukli i pripremili za proceduru. Dvadeset minuta kasnije, čuo se plač novorođenog dječaka Timura. Poslije pregleda, Timura su odnijeli da upozna svog tatu, u susjednoj sobi. Plašeći se da diše, Andrej ga je nježno poljubio u glavu i počeo da mu šapuće... Kada se novorođenče umirilo na očevim grudima, Andrej je briznuo u plač.
Dok se bliži šest mjeseci rata, Ciganok i njegove kolege kažu da imaju dobar razlog da ostanu tu.
„Ova djeca koju donosimo na svijet će biti budućnost Ukrajine”, ističe doktor Ciganok. „Mislim da će njihovi životi biti drugačiji od naših. Oni će živjeti van rata.”
