Redatelj Chris Weitz ubilježio je globalni hit drugim filmom iz serije „Twilight“. Sada je napustio svijet vampira i, u svom novom ostvarenju, kazuje priču iz stvarnog života o jednom ilegalnom imigrantu u Los Angelesu.
Za Carlosa Galinda ovo je zemlja snova, nije u njoj uvijek lako, ponekad je okrutno, ali ovdje on radi i sanja o boljem životu za svog sina. On radi kao vrtlar, provodeći duge sate u njegovanju besprijekornih travnjaka i održavanju raskošnih vrtova u bogatim četvrtima, poput Beverly Hillsa. Nakon posla, odlazi kući, u siromašnu gradsku četvrt gdje noćnu tišinu razbija sporadična pucnjava uličnih bandi. Istodobno, očajnički pokušava držati svog sina tinejđerske dobi, Luisa, podalje od nevolja.
Luis je rođen u Los Angelesu, te je, po zakonu, američki državljanin. Carlos je, s druge strane, nezakoniti useljenik koji je je prije dosta godina potajno prešao granicu Meksika i otada taji svoje porijeklo da ne bi bio deportiran. To je situacija u kojoj se nalaze tisuće obitelji na području Los Angelesa: oni žive u sjeni dok političari raspravljaju o njihovoj budućnosti. Redatelj Chris Weitz kaže da film „Bolji život“ ne govori o politici ilegalne imigracije. To je, objašnjava on, priča o nadama i naporima stvarnih ljudi: "Vrlo brzo se u filmu vidi razlika između oca i sina i načina na koji oni doživljavaju stvari. Sin govori ocu na engleskom, premda bi mogao govoriti i španjolski, ali preferira dominantnu kulturu. On ima vrlo malo poštovanja prema onome što radi njegov otac jer mu televizija govori da, ako nema skup i blještav nakit, brzi auto i veliku kuću, onda je nitko i ništa".
Carlos potječe iz tradicionalne sredine u kojoj se cijene odlučnost, stoicizam, trpljenje. Na početku filma, nedostaje mu i sposobnost izražavanja svojih emocija sinu koji mu je najdraža i najvažnija stvar u životu. Film je tako, dijelom, i put do stjecanja te sposobnosti. Ulogu Carlosa tumači jedan od najslavnijih glumaca u Meksiku, Demian Michir. Premda redatelj Weitz ustraje da film „Bolji život“ ne zauzima stav po pitanju ilegalne imigracije, Demian Bechir kaže da se nada da će priča emocionalno dotaknuti publiku i navesti ju da shvati da su u pitanju ljudski životi, a ne samo statistički podaci.
