U Blagaju i Mostaru, omladinska organizacija „Novi val“ koristi prirodu i obrazovanje o zaštiti životne sredine kao sredstvo premoštavanja razlika između bošnjačkih, hrvatskih i srpskih škola. Podučavajući o biljnom i životinjskom svijetu te zraku, rijekama i plastici, potiču dijalog.
Kao je kazao Adnan Đuliman, predsjednik udruženja „Novi val“, cijela priča je počela kada su krenuli s procesom reintrodukcije bjeloglavih supova.
„Da bi taj proces išao u pravom smjeru, morali smo upoznati lokalnu zajednicu i uvidjeli smo kako se jako malo radi sa školama. A kada smo počeli raditi s školama u Mostaru vidjeli smo koliko je cijeli taj sistem nepovezan, kada uzmemo u obzir bošnjački, hrvatski i srpski plan i program, da nema puno komunikacije između tih škola.“
Otuđenost od prirode dovodi do toga da mnoga djeca zapravo ne vide uživo neke životinje ili biljke poput kadulje, lavande. Osjetivši te nedostatke u obrazovanju, u Novom valu su kreirali program edukacije o poznavanju prirode i društva.
„Došli na ideju da pokušamo koristimo prirodu kao 'alat' za suživot i mir. Mi smo počeli da sarađujemo sa svim tim školama i u aktivnostima smo se fokusirali na ugrožene životinjske vrste kao što je bjeloglavi sup, ali i autohtone pasmine, radili smo projekte vezano za bosanskohercegovačkog tornjaka, zaštitu hercegovačkih magaraca, i na kraju smo sve to proširili na probleme zagađenja zraka i voda, probleme smeća i otpada“, dodao je Đuliman.
Novi val trenutno sarađuje s 19 škola u Mostaru, a imali su i izlete školskih grupa nekih drugih kantona. Ovi izleti su sada u mostarskim školama dio programa i na neki način praktična dopuna i nadogradnja onoga što djeca čuju na časovima.
„Negdje oko 55.000 učenika, uzrasta od 5. do 9. razreda osnove škole je prošlo kroz naše edukacione programe, koji su rađeni i s Američkom ambasadom, i s UNDP-jem i Njemačkom ambasadom, a počeli su dolaziti i učenici iz Sarajevskog i Zeničko-dobojskog kantona, pa smo nekako postali hot-spot za ovu vrstu edukacionih programa“, istakao je Đuliman.
„Ono na šta sam posebno ponosan je da u ovom periodu nismo imali niti jedan incident.“
Na planiranju i provođenju ovih programa radilo je više stručnjaka, poput biologinje Emine Lulić, koja ima Bachelor iz konzervacijske biologije i ekologije, i radi kao sekretar organizacije, edukatora Almira Badžaka, Sanela Marića i Aldijane Masleša.
„Kada djeca dođu u Blagaj odlaze na turu kulturno-historijskom stazom gdje edukatori objašnjavaju neke osnovne informacije o tome kako djelujemo, zašto su nam rijeke bitne, o biljnom i životinjskom svijetu. Zatim imamo doručak i dijelimo djecu iz različitih grupa da se upoznaju. Jedna grupa ide do magaraca, a drugoj pričamo o supovima. Kada se opet sastave, onda im pričamo o zraku, vodi, važnosti toga da rijeke slobodno teku i opasnostima plastike“, opisao je Đuliman.
„Djeci je bitno objasniti opasnosti plastike i mikroplastike, poput ovih kesa na drveću, to ja zovem 'zastave sramote'. Nekad se našalim i kažem im da možda u meni ima jedna plastična vreća mikroplastike.“
U Bosni i Hercegovini nije lako mijenjati školske planove i programe, a nemoguće je napraviti jedninstven plan. Stoga su ovakvi napori, gdje se učenicima zorno prikazuju problemi i njihova težina, ali pokazuju i rješenja te upoznaje sa živim svijetom, od izuzetnog značaja.
