"Grozno, užasno stanje. Sama sam, ne znam šta ću uopšte sa ovim svim, ma grozno", ističe Zineta Mehmedagić.
Tačno na petu godišnjicu od razornih poplava 2014. godine ponovo su se morali suočiti sa gubitkom. Mnogi od njih kažu da gotovo ništa nije urađeno u proteklih pet godina na sprječavanju novih poplava.
"Ja nisam primjetila da se nešto vidno uradilo po tom pitanju da se spriječi poplava", kaže Selvira Aličić.
Mediha Kikić je stanovnica jednog od poplavljenih naselja u opštini Doboj Jug.
"Ovo je već četvrta poplava nama. Najgore je to što nam je u podrumu i peć za grijanje i ogrjev i sve, a evo kako vidite nema se ni voda gdje ispuštati. Ja ne znam stvarno gdje idu tolike pare koje se dobivaju, donacije pojma nemam gdje to završi, stvarno se treba nešto po tom pitanju uradit", navodi Kikić.
Procijenjena šteta od poplava 2014. godine iznosila je četiri milijarde KM (oko dvije milijarde eura). Raseljeno je 90.000 ljudi. Više od 2.000 kuća je uništeno. Uništene su i firme i oranice. Mnoge domaće i međunarodne organizacije uključile su se tada da pomognu. Svakodnevno su pristizale milionske donacije.
Da je većina kuća popravljena svjedoči i Nurija Hidić čija je kuća nastradala u poplavama nekoliko puta.
''Prošli put imao sam nešto donacije i popravke, ono ostalo Crveni križ donese kilu brašna i litar ulja i to je sve", kaže Nurija Hidić.
No, nisu urađeni nasipi niti adekvatna zaštita kako bi se spriječilo ponovno izlivanje rijeka i rječica. Organizacije civilnog društva upozoravale su na netransparentnost implementacije Akcijskog plana za zaštitu od poplava i upravljanje rijekama koja je trebala biti završena do 2017. U martu 2018. na sjednici Vijeća ministara BiH rok za implementaciju je pomjeren do 2021. godine.
U međuvremenu je ugašen i Fond za pomoć nastradalima u poplavama 2014. godine. Izvještaj o utrošku više stotina miliona eura iz fonda nikad nije podnesen. Pomoć je shvaćena kao naknada tada nastale štete, ali ne i kao sprečavanje buduće.
Opštine, kantoni i entiteti prebacivali su odgovornosti jedni drugima, pa se u tome sudbina većine opština koje su stradale i tada i sada ponovila.
Poražavajući je podatak i da je prije pet godina samo 2,5 posto stanovništva u poplavljenim područjima imalo policu osiguranja, te je naplaćena šteta od osiguravajućih društava bila manja od 100 miliona KM (oko 50 miliona eura). Mnogi nisu ni znali da se mogu osigurati i od poplava i ostalih prirodnih katastrofa. No, iskustvo sa višestrukim poplavama nije značajno promijenilo situaciju kažu iz Udruženja osiguravajućih društava u Federaciji BiH.
"Moglo bi se reći da je u godini nakon poplava došlo do blagog porasta osiguranja imovine, da bi onda slijedeće dvije godine bio opet pad, pa u prošloj godini opet blagi porast. Dakle, definitivno svijest o riziku nije porasla", kaže Ermin Čengić, generalni sekretar Udruženja.
Stoga su udruženja otpočela kampanju podizanja svijesti stanovništva koliko je važno zaštititi svoju imovinu ali i ljudske živote, kad već to ne čine lokalne zajednice ili drugi nivoi vlasti. Istraživanje je pokazalo da stanovnici zbog malih primanja i siromaštva kojem su izloženi, naročito u manjim sredinama, strahuju hoće li moći plaćati to osiguranje.
Sabina Mujanović Iz Skupštine Udruženja osiguravajućih društava kaže da su uplate simbolične.
"Ako ćemo porediti osiguranje godišnje imovine ili stana to je jednako vrijedno jednog rezervoara goriva, dakle nekih 100-tinjak KM godišnje. Da li je to nešto što stvarno ne možemo da izdvojimo da zaštitimo taj svoj krov nad glavom jedini koji imamo?", pita se Sabina Mujanović.
Upravo tim simboličnim uplatama, dodaje Mujanović, stanovnici osiguravaju da će dobiti odštetu u slučaju ponovne katastrofe, a ne čekati od države Ili humanitarnih organizacija pomoć koja nije zagarantovana.
