Linkovi

BiH: Pandemija ojačala vjerovanje u teorije zavjera


Research cover image
Research cover image

U zemlji u kojoj je korupcija postala praktično moto življenja, a nacionalne i etničke podjele onemogućavaju progres, u kojoj građani zbog korupcije gube povjerenje u državne institucije, ovakvi narativi imaju plodno tlo.

Istraživanje „Borba protiv dezinformacijskih narativa i mapiranje teorija zavjere: Slučaj BiH“ koje je provelo Udruženje građana „Zašto ne“ analiziralo je rasprostranjenost teorija zavjera kod građana BIH. Istraživanje pruža empirijske podatke o sadržaju, obimu i rasprostranjenosti vjerovanja u teorije zavjere i slične narative.

Cilj istraživanja je bilo ustanoviti i kako vjerovanja utječu na stvarne životne odluke i ponašanje (posebno u vezi s imunizacijom protiv Covid-19), te ustanoviti odnose između takvih vjerovanja i drugih grupa podataka, kao što su demografske karakteristike, informacijske navike, povjerenje u institucije i javne aktere te kolika je sklonost nenaučnim stilovima mišljenja.

Kako se navodi u studiji, „razvojem interneta, medijska publika prestala je biti samo pasivni konzument vijesti, te je postala aktivniji učesnik koji dijeli, komentira i čak kreira sadržaj. Ova „demokratizacija“ online javnog prostora donijela je određene koristi, ali je nedostatak regulacije sadržaja olakšao širenje teorija zavjere. Pored interaktivnosti, ovo je također omogućilo publici da lako dijeli sadržaj koji kreira, čineći je tako ne samo prenosnikom teorija zavjere već i njihovim kreatorom“. Ovo je dovelo do toga da u pandemiji određeni dezinformatorski sadržaji postaju viralni i dobijaju enormno visok broj interakcija, kakav do sada nije viđan.

Naklonost vjerovanju u teorije zavjera građana BiH je djelimično povezana sa razočarenjem u državne institucije i naročito za iskustva korupcije ili nesnalaženje institucija u datim kriznim situacijama, a djelimično je produkt temeljnih kolektivnih uvjerenja. Tako su osobe koje su sklonije antiglobalističkom pogledu na svijet, svjetonazoru po kojem Atlantske integracije i globalizam ugrožavaju nacionalno biće kolektiva (država, etnos, vjera) , ujedno i sklonije teorijama zavjera i odbijanju vakcina.

Zašto su neki ljudi sklonije vjerovanju u teorije zavjera?

Tijana Cvjetićanin, urednica istraživanja, Udruženje "Zašto ne?"
Tijana Cvjetićanin, urednica istraživanja, Udruženje "Zašto ne?"

Literatura koje smo mi konsultovali u ovom istraživanju, daje pomalo različite rezultate. Neki autori kažu kako je sklonost ka teorijama zavjere osobina sama po sebi i ne mora nužno biit vezana za neki tip ličnosti, dok kod drugih autora ima tog povezivanja s određeni tipovima ličnosti ili sa sklonošću ka određenoj ideologiji. Ljudi koji su više skloni autoritarnim sistemima više vjeruju u teorije zavjera“, objašnjava Tijana Cvjetićanin, urednica i jedna od autora i autorica ovog istraživanja te je članica savjetodavnog odbora u međunarodnoj mreži za provjeru informacija i urednica fact-checking platforme Raskrinkavanje.ba.

Situaciju dodatno usložnjava i nekoliko afera koje su se dogodile u toku pandemije – afera respiratorima u FBiH i istraga u RS koja uključuje kompanije „Travel4fun“ te „Procontrol“, i ugovore zaključene od strane Instituta za javno zdravstvo RS tokom krize uzrokovane koronavirusom, kao i afera s korištenjem tehničkog kisika za respiratore. Te afere su potkopale javno povjerenje u institucije i njihovo upravljanje zdravstvenom krizom.

Protiv dezinformacija i krivih uvjerenja koja nisu zasnovana na činjenicama i nauci najteže se boriti kada predstavljaju dio „temeljnih vjerovanja“ koja su dio ličnog i/ili kolektivnog identiteta. Kada je neka dezinformacija dio kompleksnijeg sistema vjerovanja, osobi koja u to vjeruju teško je prihvatiti činjenice jer bi to predstavljalo prijetnju za njihov sistem vjerovanja.

Ima teorija zavjera koje su dio neke ideologije, primjerice da je jedna grupa stalno žrtva neke druge grupe i oni koji vjeruju u te teorije se stalno vraćaju tim narativima jer tako potvrđuju identifikaciju sa svojom društvenom grupom, što je nama kao društvenim bićima jako važno“, ističe Cvjetićanin.

Neki od zaključaka istraživanja jeste da oko polovine građana BiH nije odlučno po pitanju teorija zavjera ili se slažu s nekim teorijama zavjera. Drugim riječima oko polovine građana vjeruje, djelomično vjeruje ili potencijalno vjeruje u neku od teorija zavjera. U ovoj grupi je nešto više žena nego muškaraca, više srednjovječnih i osoba bez fakultetskog obrazovanja i češće su u ruralnim nego u urbanim područjima.

Interesantno je da čak veliki broj građana koji su primili vakcine protiv COVID-19 ujedino vjeruje i da je virus vještački kreiran i namjerno rasprostranjen.

Skoro 30% ispitanika smatra tvrdnje preuzete iz teorija zavjere mogućim ili istinitim. Više sklonosti ka takvim vjerovanjima nalazimo u grupama dobi preko 55 godina, kod osoba bez fakultetskog obrazovanja, kao i među ruralnim stanovništvom. Sklonost ka vjerovanju u teorije zavjere o pandemiji je sveprisutna, gdje pojedine tvrdnje dostižu nivo slaganja od čak 73%. U teorije zavjera sa antisemitskim sadržajem nešto više vjeruju muškarci.

Onima koji vjeruju u teorije zavjera ne smeta ni to što su neke od njih međusobno kontradiktorne. Primjerice, postoje tvrdnje koje kažu da COVID-19 ne postoji kao ni virus koji ovu bolest izaziva, ili da virus nije izolovan, a paralelno postoje i tvrdnje kako su PCR testovi prevara ili da je virus namjerno raširen. Da bi neko vjerovao da PCR testovi nisu dobri ili da je virus namjerno raširen, mora prihvatiti da virus postoji.

Također, teoretičari zavjera selektivno vjeruju ekspertima. Odnosno, vjeruju ekspertima kada govore ono što oni žele čuti, kada se narativ eksperta poklapa s njihovim ličnim, čak i onda kada se ne poklapa sa činjenicama. Potom razvijaju mišljenje kako su eksperti koji govore suprotno ili zavjere ili nisu dovoljno stručni.

Manje od četvrtine populacije ne vjeruje u takve tvrdnje. Među njima preovladavaju muškarci, osobe mlađe životne dobi (ispod 34 godine), te fakultetski obrazovano i stanovništvo koje živi u urbanim naseljima.

Sve ovo znači da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj teorije zavjera, pa i sve reperkusije povezane s ovim diskursom, imaju plodno tle. Kod osoba, odnosno profila na društvenim mrežama i web-mjestima koje šire ovakve rubne teorije i pseudonauku zapažena je sklonost ismijavanju, uključujući i stavljanje reakcija koje se smiju na ozbiljne i tužne vijesti, pozivanju na linč neistomišljenika te prakse uznemiravanja i mobbinga, kao i prijetnji onima koji demistificiraju i debunkaju ove tvrdnje. Na meti su često naučni novinari, naučnici i fekt-čekeri. Ostaje da se ispita koliko ovakvo ponašanje, vjerovanje u teorije zavjera i protivljenje vakcinama može voditi u ekstremizam. U Hrvatskoj postoje slučajevi Marka Franciškovića koji je poticao na terorizam i Bernarde Jug koja je pozivala na linč neistomišljenika.

Koje su preporuke kako amortizirati utjecaj dezinformacija?

Istraživanje preporučuje usvajanje politika i aktivnosti koje bi jačale ukupnu otpornost na teorije zavjera i dezinformacije koje bi bile fokusirane na jačanje informacijske i naučne pismenosti građana.

Zabrinjavajuće je da postoje ljudi koji zaista vjeruju u neke tako ekstremne narative kao što je Novi svjetski poredak i postojanje neke vlade u sjenci. Da bi se to dogodilo, ljudi su se morali dugo senzibilisati na takve narative“, dodaje Cvjetićanin.

Zapravo, kada gledamo unazad, ovi narativi postoje decenijama, a ponegdje su se prezentirali i kao „ozbiljna nauka“, tačnije pseudonauka. Sadašnja situacija nije proistekla iz ničega, nego su postojeći narativi našli odjednom plodno tle za razvoj.

Također, institucije - naročito one u zdravstvenom i obrazovnom sektoru - trebaju usvojiti ciljane politike i aktivnosti kako bi preduprijedile dezinformacijske poremećaje i njihovo širenje. Pri tome, odgovori na fenomene kao što je anivakcinacijska propaganda, ali i druge potencijalno radikalizirajuće ideje i pokrete, moraju se usvajati brzo i biti zasnovani na naučnom znanju.

  • 16x9 Image

    Jelena Kalinić

    Biolog, dopisnik Glasa Amerike za nauku, i dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Vodi blog Quantum of Science od 2015.

XS
SM
MD
LG