Ovaj novoformirani think tank ili nezavisni ekspertski institut okuplja stručnjake i pripadnike akademske zajednice sa ciljem aktivnog učešća u kreiranju sveobuhvatne politike održive energetske tranzicije.
Prema njihovom mišljenju, Evropski zeleni dogovor, koji propisuje potpunu dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine, jedinstvena je šansa za razvoj BiH, koja bi svoju energetsku strategiju trebala prilagoditi klimatskoj politici EU, Pariškom sporazumu i Sofijskoj deklaraciji, čija je potpisnica.
Tokom nedavno održanog panela „Energetska tranzicija – Kuda ide BiH?“ predstavnici RESET-a upozorili su da BiH u ovim procesima ozbiljno zaostaje u odnosu na druge zemlje.
Prema izvještaju Energetske zajednice, objavljenom u novembru ove godine, BiH je ostvarila svega 39% planiranih ciljeva i obaveza u oblastima tranzicije koje pokriva Energetska zajednica. Nakon 14 godina od punopravnog članstva u ovoj asocijaciji, BiH je lošija čak i od zemalja koje su pristupile znatno kasnije. Pored toga, prema Indeksu energetske tranzicije, koji izrađuje Svjetski ekonomski forum, BiH je rangirana na neslavno 103. mjesto od ukupno 115 zemalja, dok je prema Indeksu spremnosti za tranziciju zauzela 110. mjesto.
Damir Miljević, ekonomista i član Upravnog odbora RESET- a u razgovoru za Glas Amerike kaže da su trenutne energetske i klimatske politike u BiH neadekvatne, neefektivne i neefikasne.
„Razvojne strategije u oblasti energetike u osnovi i dalje imaju izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz uglja, dok cijeli svijet i zemlje u našem neposrednom okruženju takva postrojenja više ne grade, a postojeća zatvaraju, jer su ekonomski neisplativa i pogubna po klimu i životnu sredinu“, objašnjava Miljević.
Da strategije treba usvajati sa jasnom vizijom kakvu energetsku budućnost želimo, upozorio je i Nihad Harbaš, konsultant za klimu i energiju iz RESET-a, koji ističe da to treba biti podržano od donosilaca odluka, privrede i građana, a ne tek pod pritiskom međunarodne zajednice.
„Građani i privreda trebaju vidjeti svoju korist u energetskoj tranziciji i okrenuti se ka investicijama u održiva i pametna rješenja” ističe Harbaš.
Četvrta industrijska revolucija
Ukoliko se pravci sprovođenja energetskih politika uskoro ne promijene, Miljević naglašava, da će BiH teško moći da prati trendove koje donosi četvrta industrijska revolucija koja počiva na: dekarbonizaciji proizvodnje i potrošnje svih vidova energije, digitalizaciji ovog i svih drugih procesa, demokratizaciji proizvodnje energije i decentralizaciji upravljanja i proizvodnje.
„Ova revolucija zasnovana je na korištenju besplatnih izvora energije (sunce i vjetar) koji imaju gotovo nulti marginalni trošak proizvodnje dodatnih jedinica energije, a podržana digitalizacijom procesa, promijeniće ne samo odnose u energetskom sektoru, nego i kompletne društveno-ekonomske odnose, kako u pojedinim zemljama, tako i u međunarodnim odnosima“, objašnjava Miljević.
On ističe da će demonopolizacija proizvodnje energije i decentralizacija proizvodnje promijeniti i naš način života i međusobne odnose, jer je riječ o demokratizaciji u jednom od najznačajnijih sektora, koji je u posljednjih stotinu godina uvijek bio neka vrsta monopola i uzrok mnogim ratovima, sukobima i ekonomskim krizama.
„Ovo je šansa da se BiH izvuče iz dugogodišnje zaostalosti. Svako kašnjenje i neuključivanje u ove procese imaće nesagledive posljedice u smislu društvenog, ekonomskog i socijalnog zaostajanja i daljne degradacije društva“, objašnjava Miljević.
Mirza Kušljugić, profesor Fakulteta elektrotehnike Univerziteta u Tuzli i predsjednik RESET-a ističe da je BiH, koja izvozi električnu energiju uglavnom iz uglja, jedina zemlja u regionu koja ima isplative ekonomske potencijale u obnovljivim izvorima energije - vjetar, solar, bio, hidro mase.
„BiH ne samo da bi mogla zadovoljiti svoje potrebe, nego bi mogla da nastavi izvoziti električnu energiju, ali iz obnovljivih izvora“, rekao je Kušljugić.
CO2 taksa
U strukturi proizvodnje električne energije u BiH dominiraju termoelektrane na ugalj sa preko 60%, zatim hidroenergija sa nekih 37%, dok energija vjetra i solara učestvuje sa svega 3%.
Insistiranje na tim principima, prema riječima Miljevića, dovešće do ozbiljnih posljedica, a prva od njih očekuje se već 2023. godine kada će EU uvesti tzv. Carbon border adjustment mechanism, odnosno CO2 taksu na uvoz svih roba iz zemalja gdje se na proizvodnju električne energije iz fosilnih goriva ova taksa ne plaća, kao što je slučaj sa BiH.
„To će za posljedicu imati nemogućnost izvoza električne energije iz TE zbog previsoke cijene, što opet znači da će se ta električna energija morati trošiti u BiH, a izvoziti samo zelena energija tj.energija iz obnovljivih izvora“, kaže Miljević.
On dodaje da će tvrdoglavo insistiranje na neprofitabilnoj proizvodnji električne energije iz uglja na kraju platiti građani i domaća privreda. Međutim, tu nije kraj, jer će EU staviti taksu i na proizvode koji se izvoze iz BiH.
„Naša izvozna privreda, koja većinu svojih roba i proizvoda izvozi na tržišta EU, suočiće se pri izvozu i sa ovim dodatnim troškom koji će značajno uticati na njihovu konkurentnost“, kaže Miljević.
On ističe da je realno očekivati da će se u uslovima liberalizacije tržišta sve više električne energije uvoziti, jer je proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca jeftinija od proizvodnje iz uglja.
„Ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi domaći potrošači kupovali skupu prljavu domaću električnu energiju, a ne jeftinu i čistu uvoznu“, kaže Miljević.
Građanska energija
Predstavnici RESET-a objašnjavaju da je u gotovo svim zemljama Zapadne Evrope električna energija dobrim dijelom u rukama građana i lokalnih zajednica. U BiH, kaže Miljević, te procese u prvom redu koči vlast, neadekvatna zakonska regulativa i energetski lobiji kojima to nije u interesu.
Prema njegovim riječima, umjesto da se stimulišu građani i privreda da proizvode električnu energiju za vlastite potrebe, a višak prodaju u sistem, u BiH se još uvijek stimuliše tržišna proizvodnja električne energije koja je sama po sebi isplativa i bez ikakvih podsticaja.
„Na ovaj način vlastima podobni energetski tajkuni ostvaruju ekstra profite, dok građani i privreda njihove ekstra profite plaćaju iz vlastitog džepa kroz naknadu za obnovljive izvore energije, koju svaki mjesec plaćamo na računima za utrošenu električnu energiju“, kaže Miljević koji objašnjava da zbog tog odnosa u kojem samo povlašteni mogu da rade imamo silne afere po BiH oko malih hidroelektrana.
On navodi primjer Njemačke, gdje je čak 50% ukupne proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u vlasništvu građana, energetskih zadruga i lokalnih zajednica.
„Isti takav trend je i u SAD. Najnovije projekcije pokazuju da će za 30 godina čak jedna trećina ukupnih proizvodnih kapaciteta svih vidova energije biti u vlasništvu građana. To su tektonske promjene“, objašnjava Miljević.
Pravedna energetska tranzicija
Stručnjaci ističu da pravedna eneregetska tranzicija podrazumijeva proces u kojem niko neće ostati zaboravljen kako se to u prethodnim tranzicijama obično dešavalo. Tu se prvenstveno misli na ljude koji žive u energetskom siromaštvu, kao i na ljude i lokalne zajednice u djelatnostima kao što je proizvodnja uglja, a koje će se ugasiti zbog energetske tranzicije.
U tom kontekstu od 1. januara počinje da funkcioniše Platforma za regione uglja u tranziciji na Zapadnom Balkanu i Ukrajini. Njen zadatak je da pomogne tim regionima da se osmisli, isplanira i finansijski podrži razvoj u pravcu drugih djelatnosti i novih radnih mjesta u drugim sektorima privređivanja.
„Ovdje je važno napomenuti da je Platforma otvorena za pristup svima koji žele da učestvuju u ovom procesu, ali ne treba očekivati da će neko nekoga ubjeđivati ili vući za rukav da mu pomogne. Potreban je proaktivan pristup vlasti i lokalnih zajednica“, ističe Miljević.
Kao prvi korak očekuje se da zemlje koje imaju pristup Platformi bar najave kad planiraju da obustave proizvodnju električne energije iz uglja, da bi se u skladu sa tim moglo pristupiti procesu planiranja pravedne tranzicije.
„Nažalost, BiH je jedna od rijetkih zemalja koja se o ovome nije izjasnila“, dodaje Miljević, koji ističe da će zatvaranje očiju pred onim šta se dešava u društvenom, ekonomskom i energetskom smislu mnogo da košta BiH ukoliko se hitno ne reaguje.
Pokretačku snagu u novim procesima, profesor Kušljugić vidi u mlađim generacijama. Smatra da je uloga njegove generacije da otvori vrata pravednoj energetskoj tranziciji, ali bi želio da se u BiH dogodi ono što se desilo i u zemljama EU, gdje su mladi protestima jasno pokazali političarima kakvu budućnost žele.
„Tek pod pritiskom mlađih generacija političari EU su shvatili da je najgore zakasniti. Nadam se da će se takav zaokret desiti u Bosni i Hercegovini, i to ne samo izlaskom na ulice, nego i preuzimanjem inicijative u cilju izgradnje budućnosti koju žele”, rekao je Kušljugić.
