Izjave na zajedničkoj konferenciji za novinare s njemačkim opozicionim liderom Friedrichom Merzom bile su posljednje koje su signalizirale sve veću otvorenost Kijeva za ratne pregovore, a Donald Trump se sprema da se vrati u Bijelu kuću 20. januara.

Novoizabrani američki predsjednik, koji je rekao da želi brzo okončati rat, pozvao je u nedjelju na hitan prekid vatre i pregovore o okončanju "ludila", nakon što se sastao sa Zelenskim i francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom na razgovorima u Parizu.

"Ukrajina želi da se ovaj rat završi više od bilo koga drugog. Bez sumnje, diplomatska rezolucija bi spasila više života. Mi to tražimo", rekao je Zelenski novinarima u ponedjeljak u Kijevu.

Rekao je da je razgovarao o "zamrzavanju" linija u ratu kada se susreo s Macronom i Trumpom. Rusija kontroliše skoro petinu ukrajinske teritorije nakon što je pokrenula invaziju 2022. koja je pokrenula najveći sukob u Evropi od Drugog svetskog rata.

Zelenski je rekao da je dvojici lidera rekao da ne vjeruje da Putin zapravo želi da okonča rat i da će ruskog predsjednika morati prisiliti.

Zelenski se također vratio na Macronovu ideju iz februara, koji je iznio mogućnost da evropske nacije pošalju trupe u Ukrajinu. Među evropskim liderima nije bilo konsenzusa po tom pitanju.

"On je predložio da neki dio trupa neke zemlje bude prisutan na teritoriji Ukrajine, što bi nam garantovalo sigurnost dok Ukrajina ne uđe u NATO", rekao je Zelenski.

"Ali moramo imati jasno razumijevanje kada će Ukrajina biti u EU, a kada u NATO", dodao je.

Kijev, koji je učinio zajednički napor da dobije pozivnicu za pridruživanje NATO-u, insistirao je tokom cijelog rata da su mu potrebne sigurnosne garancije kako bi spriječio Rusiju da pokrene još jednu invaziju nakon što se trenutna neprijateljstva zaustave.

"Ako dođe do pauze dok Ukrajina nije u NATO-u, pa čak i da smo dobili poziv, a ne bismo bili u NATO-u, a biće pauze, ko nam onda garantuje bilo kakvu sigurnost?" pitao je Zelenski na konferenciji za novinare.

Rusija je tražila da Ukrajina napusti svoje NATO ambicije i vidi članstvo Kijeva u alijansi kao neprihvatljivu prijetnju sigurnosti.

Ukrajinski lider je rekao novinarima da se nada da će narednih dana pozvati odlazećeg američkog predsjednika Joea Bidena kako bi razgovarali o članstvu u NATO-u.

"Namjeravam u narednom vremenu pozvati predsjednika Bajdena... i pokrenuti pitanje poziva za pridruživanje NATO-u", rekao je.

"On je sadašnji predsjednik i mnogo toga zavisi od njegovog mišljenja. I nema smisla razgovarati s predsjednikom Trumpom o nečemu što nije do njega danas - dok još nije u Bijeloj kući."

Izrael je posmatrao preokret u Siriji s mješavinom nade i zabrinutosti dok odmjerava posljedice jedne od najznačajnijih strateških promjena na Bliskom istoku posljednjih godina.

Dok je Assadov pad uništio bastion odakle je izraelski najveći neprijatelj Iran vršio utjecaj u regionu, munjevito napredovanje različitih grupa pobunjeničkih snaga sa korijenima u islamističkoj ideologiji Al Qaide predstavlja rizik.

Ministar odbrane Israel Katz rekao je da će vojska „uništiti teško strateško oružje širom Sirije, uključujući rakete zemlja-vazduh, sisteme protivvazdušne odbrane, rakete zemlja-zemlja, krstareće rakete, rakete dugog dometa i obalne rakete”.

Visoki izraelski dužnosnik rekao je da će se zračni napadi nastaviti u narednim danima, dok je ministar vanjskih poslova Gideon Saar rekao da Izrael nema interesa da se miješa u unutrašnje sirijske poslove i da je zabrinut samo za odbranu svojih građana.

„Zato napadamo sisteme strateškog naoružanja kao što je, na primjer, preostalo hemijsko oružje ili rakete dugog dometa kako ne bi pali u ruke ekstremista”, rekao je Saar novinarima u Jerusalimu.

Još uvijek potresen od napada palestinske militantne grupe Hamas u oktobru 2023, Izrael također nastoji spriječiti svaku buduću prijetnju od svog susjeda.

Izraelske snage su već u oktobru očistile nagazne mine i uspostavile nove barijere na granici između Golanske visoravni pod izraelskog okupacijom i demilitarizovanog pojasa koji graniči sa Sirijom.

Rano u nedjelju, vojska je saopštila da je poslala kopnene snage u demilitariziranu zonu, tampon od 400 kvadratnih kilometara stvoren Sporazumom o razdvajanju snaga iz 1974. i nadgledan od strane Promatračkih snaga UN-a (UNDOF).

Vojska je u ponedjeljak objavila fotografije izraelskih komandosa u sirijskom području planine Hermon. Saar je rekao da je prisutnost trupa strogo ograničena. „

„U osnovi je blizu naših granica, ponekad nekoliko stotina metara, ponekad jednu ili dvije milje”, rekao je. „To je vrlo ograničen i privremen korak koji smo poduzeli iz sigurnosnih razloga.”

Munjevito napredovanje milicionog saveza predvođenog Hayat Tahrir al-Shamom, bivšim ogrankom Al Qaide, označilo je jednu od najvećih prekretnica za Bliski istok. Assadov pad na mjestu predsjednika uklonio je bastion s kojeg su Iran i Rusija vršili utjecaj širom arapskog svijeta.

Nekoliko sati nakon Assadovog pada, Iran je rekao da očekuje nastavak odnosa s Damaskom na osnovu "dalekovidnog i mudrog pristupa" dviju zemalja i pozvao na uspostavljanje inkluzivne vlade koja bi predstavljala sve segmente sirijskog društva.

Nema sumnje u zabrinutost Teherana o tome kako će promjena vlasti u Damasku utjecati na iranski utjecaj u Siriji, osloncu iranskog regionalnog utjecaja.

Ali nema panike, rekla su tri iranska zvaničnika Reutersu, dok Teheran traži diplomatske puteve da uspostavi kontakt s ljudima koje je jedan od zvaničnika nazvao "onima unutar novih sirijskih vladajućih grupa čiji su stavovi bliži iranskim".

„Glavna briga za Iran je da li će Assadov nasljednik odgurnuti Siriju od Teheranske orbite”, rekao je drugi iranski zvaničnik. „To je scenario koji Iran želi izbjeći.”

Neprijateljska post-Assadova Sirija bi libanonskoj oružanoj grupi Hezbollah oduzela jedinu rutu opskrbe kopnom i uskratila Iranu glavni pristup Mediteranu i „liniji fronta” s Izraelom.

Jedan od visokih zvaničnika rekao je da su iranski klerikalni vladari, suočeni s gubitkom važnog saveznika u Damasku i povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću u januaru, otvoreni za saradnju s novim liderima Sirije.

„Ovaj angažman je ključan za stabilizaciju veza i izbjegavanje daljih regionalnih tenzija”, rekao je zvaničnik.

Teheran je uspostavio kontakte s dvije grupe unutar novog rukovodstva, a nivo interakcije će biti procijenjen u narednim danima nakon sastanka iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, najvišem sigurnosnom tijelu, rekao je.

Dvojica iranskih zvaničnika izjavila su da je Teheran oprezan što Trump koristi Assadovu smjenu kao polugu za intenziviranje ekonomskog i političkog pritiska na Iran, „bilo da iznudi ustupke ili da destabilizuje Islamsku Republiku”.

Nakon što je 2018. povukao Sjedinjene Države iz iranskog nuklearnog sporazuma sa šest velikih sila iz 2015. godine, tadašnji predsjednik Trump je vodio politiku „maksimalnog pritiska” koja je dovela do ekstremnih ekonomskih poteškoća i pogoršala nezadovoljstvo javnosti u Iranu.

Godine 2020. Trump je, kao predsjednik, naredio napad dronom koji je ubio Qassema Soleimanija, najmoćnijeg iranskog vojnog komandanta i organizatora prekomorskih napada na interese SAD-a i interese njihovih saveznika.

„Iranu sada ostaju samo dvije opcije: povući se i povući odbrambenu liniju u Iraku ili tražiti dogovor s Trumpom”, rekao je Ali Vaez iz Međunarodne krizne grupe.

Pad Assada razotkrio je opadajuću stratešku polugu Teherana u regionu, pogoršanu izraelskim vojnim ofanzivama protiv Hezbollaha u Libanu i palestinske militantne grupe Hamas u Gazi.

Iranski klerikalni vladari potrošili su milijarde dolara podržavajući Assada tokom građanskog rata koji je izbio u Siriji 2011. godine i rasporedili svoju Revolucionarnu gardu u Siriju kako bi zadržali svog saveznika na vlasti i održali Teheransku „Osovinu otpora” Izraelu i utjecaju SAD-a na Bliskom istoku.

Assadov pad uklanja ključnu kariku u iranskom regionalnom lancu otpora koji je služio kao ključna tranzitna ruta za Teheran za snabdijevanje oružjem i finansiranje svojih zastupnika, a posebno Hezbollaha.

Rusija, koja je pružala vojnu pomoć Assadu tokom skoro 14-godišnjeg građanskog rata u Siriji, zatražila je na sjednici Vijeća sigurnosti da se razgovara o razvoju događaja, uključujući potencijalne implikacije na mirovnu misiju UN na Golanskoj visoravni.

Izraelske trupe raspoređene su u nedjelju u zonu razdvajanja na Golanskoj visoravni koju nadgledaju UN, a premijer Benjamin Netanyahu je rekao da je taj potez neophodan da bi se zaštitili Izraelci nakon što su sirijske snage napustile svoje položaje.

U ponedeljak je ostalo mnogo pitanja nejasno o tome ko će voditi Siriju i kako će zemlja pokušati da se oporavi nakon godina rata i preko pet decenija pod vlašću porodice Assad.

Državni sekretar SAD Antony Blinken rekao je u izjavi kasno u nedjelju da će Sjedinjene Države „pomno pratiti razvoj događaja i sarađivati sa našim partnerima u regionu”.

„Sjedinjene Države snažno podržavaju mirnu tranziciju vlasti na odgovornu sirijsku vladu kroz inkluzivni proces koji bi predvodila Sirija”, rekao je Blinken. „Tokom ovog prelaznog perioda, sirijski narod ima svako pravo da zahtijeva očuvanje državnih institucija, obnavljanje ključnih službi i zaštitu ranjivih zajednica.”

Blinken je rekao da će Sjedinjene Države podržati međunarodne napore da Assad i drugi budu pozvani na odgovornost za zlostavljanja sirijskog naroda i zatvaranje civila poput američkog novinara Austina Ticea.

Assad je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tokom građanskog rata u zemlji, uključujući napad hemijskim oružjem 2013. na periferiji Damaska.

Više od pola miliona Sirijaca je poginulo u ratu, a u sukobu je raseljeno najmanje polovina predratnog stanovništva zemlje od 22 miliona ljudi.

Assadov pad podstakao je gomile ljudi da se okupe i slave u Damasku i drugdje.

Pobunjenici su otvorili zatvore u kojima je Assadova vlada držala hiljade ljudi u sklopu gušenja pobune koja je počela 2011. godine protiv njegove vladavine.

U ponedjeljak je fokus bio na zatvoru Sajdnaja izvan Damaska, gdje je spasilačka organizacija Bijeli šljemovi saopštila da je rasporedila timove u potrazi za potencijalnim skrivenim, podzemnim ćelijama u kojima se ljudi još uvijek drže.

Ruske novinske agencije javile su u nedelju da su Assad i njegova porodica stigli u Moskvu i da su dobili azil u Rusiji.

Assadov pad je bio zapanjujuće brz, sa pobunjenicima koji su zauzeli gradove Alep, Hamu i Homs za nekoliko dana dok je sirijska vojska obustavila pružanje bilo kakvog otpora. Pobunjenike predvodi grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koja vodi poreklo iz Al Qaide i koju Sjedinjene Države i Ujedinjene nacije smatraju terorističkom organizacijom.

Abu Mohammed al-Golani vodi HTS i mogao bi da zacrta neposredan pravac zemlje. On je bivši komandant Al Qaide koji je prekinuo veze sa grupom prije mnogo godina i kaže da prihvata pluralizam i vjersku toleranciju.

Ali u zemlji postoje gorke podjele. Opozicioni borci koje podržava Turska bore se sa kurdskim snagama, saveznicima SAD na sjeveru, a grupa Islamska država je i dalje aktivna u nekim udaljenim oblastima.

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, Reuters i AFP.

Posljednjih dana, pobunjenici su čak odbacili njegov ratni naziv i počeli ga nazivati njegovim pravim imenom Ahmad al-Sharaa.

Obim te transformacije od džihadističkog ekstremiste u potencijalnog državnog graditelja sada je stavljen na test.

Pobunjenici kontrolišu glavni grad Damask, Assad je pobjegao, a po prvi put nakon 50 godina čelične ruke njegove porodice, otvoreno je pitanje kako će se vladati Sirijom.

Sirija je dom brojnih etničkih i vjerskih zajednica koje se često sukobljavaju jedna s drugom zbog Assadove vladavine i godina rata. Mnogi od njih strahuju od mogućnosti da sunitski islamistički ekstremisti preuzmu vlast.

Zemlja je također fragmentirana između različitih oružanih frakcija, a strane sile od Rusije i Irana do Sjedinjenih Država, Turske i Izraela imaju svoje ruke u tome.

Al Golani i njegove pobunjeničke snage, Hayat Tahrir al-Sham, ili HTS - čiji su mnogi borci džihadisti - predstavljaju se glavnim igračima.

Godinama je al-Golani radio na konsolidaciji vlasti, dok je bio zatvoren u provinciji Idlib u sjeverozapadnom dijelu Sirije jer se činilo da je Assadova vladavina nad većim dijelom zemlje koju su podržavali Iran i Rusija činila čvrstom.

Manevrirao je među ekstremističkim organizacijama dok je eliminirao konkurente i bivše saveznike. Nastojao je da ugladi imidž svoje „vlade spasa” koja je upravljala Idlibom kako bi pridobila međunarodne vlade i uvjerila sirijske vjerske i etničke manjine. I izgradio je veze sa raznim plemenima i drugim grupama.

Usput je al-Golani skinuo svoju odjeću tvrdolinijaškog islamističkog gerilca i obukao odijela za intervjue za novinare, govoreći o izgradnji državnih institucija i decentralizaciji moći kako bi se odrazila raznolikost Sirije.

„Sirija zaslužuje sistem upravljanja koji je institucionalan, u kojem jedan vladar donosi proizvoljne odluke”, rekao je on u intervjuu za CNN prošle sedmice, nudeći mogućnost da HTS na kraju bude raspušten nakon što Assad padne.

„Ne sudite po riječima, već po djelima”, rekao je.

Al-Golanijevi počeci u Iraku

Al-Golanijeve veze s al-Qaidom sežu u 2003. godinu, kada se pridružio ekstremistima koji se bore protiv američkih trupa u Iraku. Sirijca je uhapsila američka vojska, ali je ostao u Iraku. Za to vrijeme, al-Qaida je uzurpirala grupe istomišljenika i formirala ekstremističku Islamsku državu Iraka, koju je predvodio Abu Bakr al-Baghdadi.

2011. narodni ustanak protiv Assada pokrenuo je brutalni udar vlade i doveo do sveopšteg rata. Al-Golanijeva istaknutost je porasla kada ga je al-Baghdadi poslao u Siriju da osnuje ogranak Al-Qaide pod nazivom Nusra front. Sjedinjene Države su novu grupu označile kao terorističku organizaciju. Ta oznaka i dalje ostaje na snazi, a američka vlada je za njega odredila nagradu od 10 miliona dolara.

Nusra front i sirijski sukob

Kako se građanski rat u Siriji intenzivirao 2013. godine, tako su se povećavale i al-Golanijeve ambicije. Prkosio je al-Baghdadijevim pozivima da raspusti Nusra front i spoji ga s operacijom al-Qaide u Iraku, kako bi se formirala Islamska država Iraka i Sirije, ili ISIS.

Al-Golani je ipak obećao svoju vjernost al-Qaidi, koja se kasnije odvojila od ISIS-a. Nusra front se borio protiv ISIS-a i eliminirao veliki dio njegove konkurencije među sirijskom oružanom opozicijom Assadu.

U svom prvom intervjuu 2014. godine, al-Golani je držao lice pokriveno, rekavši novinaru katarske mreže Al-Jazeera da je odbio političke razgovore u Ženevi kako bi okončao sukob. Rekao je da mu je cilj bio da Sirija bude pod islamskim zakonom i jasno je stavio do znanja da nema mjesta za alavite, šiite, druze i kršćanske manjine u zemlji.

Konsolidacija moći i rebrendiranje

Godine 2016, al-Golani je prvi put otkrio svoje lice javnosti u video poruci u kojoj je najavljeno da se njegova grupa preimenuje u Jabhat Fateh al-Sham - Sirijska osvajačka fronta - i prekida svoje veze s Al-Qaidom.
„Ova nova organizacija nema nikakve veze s bilo kojim vanjskim entitetom”, rekao je on u videu, snimljenom u vojnoj odjeći i turbanu.

Taj potez otvorio je put al-Golaniju da uspostavi potpunu kontrolu nad razbijanjem militantnih grupa. Godinu dana kasnije, njegov savez je ponovo preimenovan u Hayat Tahrir al-Sham - što znači Organizacija za oslobađanje Sirije - kako su se grupe spojile, konsolidirajući al-Golanijevu moć u sjeverozapadnoj sirijskoj provinciji Idlib.

HTS se kasnije sukobio sa nezavisnim islamističkim militantima koji su se protivili spajanju, dodatno ohrabrujući al-Golanija i njegovu grupu kao vodeću silu u sjeverozapadnoj Siriji, sposobnu vladati čeličnom rukom.

Sa svojom konsolidacijom moći, al-Golani je pokrenuo transformaciju kakvu je malo tko mogao zamisliti. Zamijenivši svoju vojničku odjeću košuljom i pantalonama, počeo je pozivati na vjersku toleranciju i pluralizam.

On je apelovao na zajednicu Druza u Idlibu, koju je Nusra front ranije ciljao, i posjetio porodice Kurda koje su ubile milicije koje je podržavala Turska.

Godine 2021. al-Golani je imao svoj prvi intervju s američkim novinarom na PBS-u. Rekao je da njegova grupa ne predstavlja prijetnju Zapadu i da su sankcije koje su joj uvedene nepravedne.

„Da, kritizirali smo zapadnu politiku”, rekao je. „Ali voditi rat protiv Sjedinjenih Država ili Evrope iz Sirije, to nije istina. Nismo rekli da želimo da se borimo.”