Linkovi

Najnovije

FBI upozorava na moguće proteste naoružanih učesnika uoči predsjedničke inauguracije

FILE - Workers install a flag on the West Front of the U.S. Capitol as preparations take place for President-elect Joe Biden's inauguration, Jan. 9, 2021.
FILE - Workers install a flag on the West Front of the U.S. Capitol as preparations take place for President-elect Joe Biden's inauguration, Jan. 9, 2021.

Federalni istražni biro (FBI) objavio je upozorenje na mogućnost održavanja protesta naoružanih učesnika u Washingtonu i prijestolnicama svih pedeset država širom Amerike u danima uoči inauguracije izabranog predsjednika Joea Bidena 20. januara, objavila je agencija Reuters – pozivajući se na neimenovani izvor iz federalne agencije za primjenu zakona.

Istovremeno, nakon nasilja koje se prošle srijede dogodilo u kompleksu Capitol Hilla, kada je bio pod opsadom dijela pristalica odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa, Nacionalna garda će u prijestolnicu Washington poslati 15.000 pripadnika.

Takođe, biće zabranjene turističke ture u području spomenika Georgeu Washingtonu – jednom od najprepoznatljivijih simbola grada.

Isti izvor koji je insisitirao na anonimnosti rekao je da se upozorenje FBI-ja odnosi na period od 16 - 20. januara za prijestolnice američkih država – i najmanje još tri dana nakon inauguracije u prilestolnici Washingtonu.

Members of the National Guard arrive to the U.S. Capitol days after supporters of U.S. President Donald Trump stormed the Capitol in Washington, D.C.
Members of the National Guard arrive to the U.S. Capitol days after supporters of U.S. President Donald Trump stormed the Capitol in Washington, D.C.

Daniel Hokanson, šef Biroa Nacionalne garde, izjavio je da očekuje će 10.000 pripadnika te formacije biti u Washingtonu do subote. Biće angažovani u oblastima bezbjednosti, logistike i komunikacija.

Ukazao je da bi njihov broj mogao biti povećan do 15.000.

Senator Chris Murphy​, koji se u ponedjeljak obratio vršiocu dužnosti sekretara za odbranu, izjavio je da nije jasno hoće li Nacionalna garda biti dovoljna za zaštitu prijestolnice SAD-a, ili će za to biti potrebne aktivne trupe.

Inače, Tajna služba će sa pripremama tog događaja otpočeti u srijedu, skoro nedjelju dana ranije nego što je bilo predviđeno, nakon prošlonedjeljnih nereda na Capitol Hillu kao i bojazni zbog organizovanja novih protesta kojima bi mogla biti ugrožena bezbjednost učesnika ceremonije.

Chad Wolf, vršilac dužnosti sekretara za unutrašnju bezbjednost, saopštio je da je u svjetlu događaja od prošle srijede, zatražio da Tajna služba bezbjednosne operacije otpočne 13. umesto 19. januara.

"Federalne, državne i lokalne agencije će nastaviti koordinisanje planova i resursa za taj važan događaj", saopštio je Wolf.

Prethodno mu se pismom obratila gradonačelnica Washingtona Muriel Bowser​ koja ga je pozvala na, kako je navela, primjenu novog pristupa bezbjednosti nakon, kako ga je označila, prošlonedjeljnog terorističkog napada. To je ujedno i njena aluzija na opsadu i upad dijela pristalica odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa u kompleks Capitol Hilla.

Supporters of President Donald Trump are confronted by U.S. Capitol Police officers outside the Senate Chamber inside the Capitol in Washington, Jan. 6, 2021.
Supporters of President Donald Trump are confronted by U.S. Capitol Police officers outside the Senate Chamber inside the Capitol in Washington, Jan. 6, 2021.

Bowser je zatražila od Wolfa da zabrani javna okupljanja do 24. januara.

Podsjetimo, hiljade pristalica odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa okupile su se prošle srijede u Washingtonu, na protestima povodom navodne izborne krađe, tvrdnji koje su odbacile američke sudske institucije u ukupno 64 tužbi koje nisu prihvaćene.

Situacija je kulminirala kada je dio Trumpovih pristalica upao u kompleks Capitol Hilla, u trenutku kada je Kongres zasjedao o potvrdi rezultata glasanja Elektorskog koledža, po kojima je na novembarskim predsjedničkim izborima pobijedio demokratski kandidat Joe Biden.

Inače, Odbor za inauguraciju Joea Bidena saopštio je da će manifestacija biti zasnovana na promociji principa ujedinjene Amerike.

U.S. President-elect Joe Biden announces economics and jobs team nominees at transition headquarters in Wilmington, Delaware.
U.S. President-elect Joe Biden announces economics and jobs team nominees at transition headquarters in Wilmington, Delaware.

Istovremeno, građanima je upućen apel da ne putuju na ceremoniju inauguracije u prijestolnicu Washington. Precizirano je i da će u dijelu grada gdje se nalaze najznačanije institucije, spomenci i muzeji, biti postavljeno 191.500 zastava u čast građana koji neće prisustvovati inauguraciji.

Ceremonija preuzimanja dužnosti američkog predsjednika tradicionalno privlači stotine hiljada posjetilaca u američku prijestolnicu. Taj broj bi, međutim, nedvosmisleno bio manji usljed globalne pandemije COVID-19.

Prošle sedmice odlazeći predsjednik Donald Trump izjavo je da neće prisustvovati inauguraciji izabranog američkog predsjednika Joea Bidena.

Donald Trump
Donald Trump

See all News Updates of the Day

Zašto su važna priznanja palestinske države?

Palestinska zastava na kampusu univerziteta UCLA u Los Anđelesu (Foto: AP/Jae C. Hong)
Palestinska zastava na kampusu univerziteta UCLA u Los Anđelesu (Foto: AP/Jae C. Hong)

Španija, Irska i Norveška saopštile su u srijedu da će priznati palestinsku državu 28. maja, što je korak ka ostvarenju dugotrajne palestinske aspiracije koji je preduzet usred međunarodnog gnjeva zbog broja poginulih civila i humanitarne krize u Pojasu Gaze nakon ofanzive Izraela.

Gotovo istovremene odluke dvije članice Evropske unije i Norveške, mogle bi da pojačaju “zamah” za priznavanje palestinske države i kod drugih zemalja EU i da podstaknu dalje korake u Ujedinjenim nacijama, produbljujući izolaciju Izraela.

Trenutno, sedam od 27 članica Evropske unije zvanično priznaje palestinsku državu. Pet od njih su bivše zemlje istočnog bloka, kao i Kipar. Švedska je najavila priznanje 2014.

Češka, članica EU, kaže da se odluka o priznanju palestinske države koju je donijela tadašnja Čehoslovačka 1988. godine - čiji je ona tada bila dio - ne odnosi na modernu državu. Slovačka do sada nije saopštila da li njen dio tog priznanja i dalje stoji.

Članice EU Malta i Slovenija najavile su da bi mogle da slijede njihov primjer.

Oko 140 od oko 190 zemalja zastupljenih u UN već je priznalo palestinsku državu.

Evo i zašto nova evropska priznanja mogu da budu važna.

Zašto je to važno?

Plan UN o podjeli iz 1947. godine zahtijevao je stvaranje jevrejske i palestinske države. Palestinci i arapski svijet su ga odbili jer bi im dao manje od polovine teritorije, iako Palestinci čine dvije trećine stanovništva.

Arapsko-izraelski rat sljedeće godine donio je Izraelu još više teritorije, kao i Jordanu kontrolu nad Zapadnom obalom i istočnim Jerusalimom, a Egiptu nad Gazom.

U Šestodnevnom ratu 1967, u kojem je pobijedio vojske pet arapskih zemalja, Izrael je zauzeo sve tri teritorije, a decenije mirovnih pregovora su propale.

Sjedinjene Države, Britanija i druge zapadne zemlje podržale su ideju nezavisne palestinske države koja postoji uz Izrael kao rješenje za najduži sukob na Bliskom istoku, ali insistiraju da palestinska državnost treba da bude rezultat direktnih pregovora, kakvih nije bilo od 2009.

Iako zemlje EU i Norveška neće priznati postojeću državu, već samo mogućnost da postoji, ova simbolika pomaže da se poboljša međunarodni položaj Palestinaca i stvara veći pritisak na Izrael da otvori pregovore o okončanju rata.

Takođe, ovaj potez daje dodatnu važnost pitanju Bliskog istoka uoči izbora za Evropski parlament 6. i 9. juna.

Zašto sada?

Diplomatski pritisak na Izrael je rastao kako se borbe sa Hamasom proteže u osmi mjesec. Generalna skupština UN je 11. maja sa značajnom većinom izglasala da se Palestini daju nova "prava i privilegije" u znak sve veće međunarodne podrške glasanju o punopravnom članstvu. Palestinske vlasti trenutno imaju status posmatrača.

Lideri Španije, Irske, Malte i Slovenije izjavili su u martu da razmatraju priznavanje palestinske države kao "pozitivan doprinos" okončanju rata.

Španski premijer Pedro Sančez rekao je u srijedu: „Ovo priznanje nije protiv bilo koga, nije protiv izraelskog naroda“, rekao je on. „To je čin u korist mira, pravde i moralne doslednosti”.

Norveški ministar spoljnih poslova Espen Bart Ejde rekao je za AP da, iako je zemlja decenijama podržavala uspostavljanje palestinske države, priznanje je "karta na koju možete jednom da igrate".

Nekada smo mislili da će priznanje doći na kraju procesa“, rekao je on. „Sada smo shvatili da priznanje treba da dođe kao podsticaj, kao jačanje procesa”.

Koje su posljedice priznanja?

Dok su desetine zemalja priznale palestinsku državu, nijedna od najvećih zapadnih sila to nije učinila, i nejasno je koliko bi na to pitanje moglo da utiče odluka ove tri države o priznanju.

Uprkos tome, njihovo priznanje bi označilo značajan uspjeh za Palestince, koji vjeruju da to daje međunarodni legitimitet njihovoj borbi. Norveška je rekla da će predstavništvo za Palestinu postati ambasada, ali nije jasno šta će da urade Irska i Španija.

Malo šta će se promijeniti na terenu u kratkom roku. Mirovni pregovori su u zastoju, a izraelska desničarska vlada izričito je protiv palestinske državnosti.

Kakav je odgovor Izraela?

Izrael je brzo reagovao u srijedu opozivom ambasadora u Irskoj, Norveškoj i Španiji.

Izraelska vlada kritikuje stavove o nezavisnosti Palestine kao "nagradu" za napad Hamasa 7. oktobra na južni Izrael u kojem je ubijeno 1.200 ljudi i oteto oko 250. Odbacuje bilo kakav potez koji daje međunarodnu legimitinost Palestincima.

Koraci poput onih koje su u srijedu preduzele tri evropske zemlje će ojačati palestinsku poziciju i potkopati pregovarački proces, smatra Izrael, insistirajući da sva pitanja treba rješavati pregovorima.

Izrael često odgovara na odluke stranih zemalja za koje se smatra da su protiv njegovih interesa tako što poziva ambasadore tih zemalja i takođe kažnjava Palestince mjerama kao što je zamrzavanje transfera sredstava od poreza palestinskoj samoupravi koja već ima problem sa nedostatkom novca.

Hamas je organizacija koju SAD, EU i Velika Britanija smatraju za terorističku.

Ko priznaje palestinsku državu?

Oko 140 zemalja je već priznalo palestinsku državu, što je više od dvije trećine članica Ujedinjenih nacija.

Neke velike sile nagovijestile su da se njihov stav možda mijenja usred negodovanja zbog posljedica izraelske ofanzive u Gazi, u kojoj je ubijeno više od 35.000 Palestinaca, prema Ministarstvu zdravlja Gaze koje kontroliše Hamas i koje ne pravi razliku između civila i boraca kada objavljuje podatke.

Britanski ministar spoljnih poslova David Cameron rekao je da ne može da bude priznanja palestinske države dok je Hamas u Gazi, ali da bi to moglo da se desi dok su u toku pregovori Izraela sa palestinskim liderima.

Francuska je nagovijestila da nije spremna da se pridruži drugim zemljama u priznavanju palestinske države, čak i ako se u principu ne protivi toj ideji.

Francuski ministar spoljnih poslova Stefan Sežurne, u komentarima koje je prenijelo njegovo ministarstvo nakon sastanka iza zatvorenih vrata sa izraelskim kolegom u srijedu, rekao je da priznavanje palestinske države mora da bude "korisno" u putu ka dvije države i dodao da ako se to učini sada, neće imati istinskog uticaja na postizanje tog cilja.

Pentagon kaže da je Rusija lansirala moguće svemirsko oružje na put američkom satelitu

Pentagon u Arlingtonu, Virdžinija, 2. marta 2022. Pentagon kaže da je Rusija lansirala vjerovatno svemirsko oružje i rasporedila ga u istoj orbiti kao satelit američke vlade.
Pentagon u Arlingtonu, Virdžinija, 2. marta 2022. Pentagon kaže da je Rusija lansirala vjerovatno svemirsko oružje i rasporedila ga u istoj orbiti kao satelit američke vlade.

Rusija je lansirala vjerovatno svemirsko oružje i rasporedila ga u istoj orbiti kao satelit američke vlade, saopštio je Pentagon.

"Rusija je lansirala satelit u nisku Zemljinu orbitu za koje procjenjujemo da je vjerovatno oružje za koje se pretpostavlja da je sposobno da napadne druge satelite u niskoj Zemljinoj orbiti", rekao je glasnogovornik Pentagona, general major Pat Ryder na brifingu za novinare kasno u utorak.

Rusko "kontrasvemirsko oružje" lansirano 16. maja raspoređeno je "u istu orbitu kao i satelit američke vlade", rekao je.

Rayder je dodao da će Washington nastaviti da prati situaciju i da je spreman da zaštiti svoje interese.

"Imamo odgovornost da budemo spremni da zaštitimo i branimo domen, svemirski domen, i da obezbijedimo stalnu i neprekidnu podršku združenim i kombinovanim snagama", rekao je on.

Ranije u utorak, Moskva je optužila Sjedinjene Države da nastoje smjestiti oružje u svemir nakon što je Washington stavio veto na ruski prijedlog o neširenju nuklearnog oružja u Ujedinjenim narodima.

"Oni su još jednom pokazali da njihovi istinski prioriteti u oblasti svemira nisu usmjereni na to da svemir bude bez oružja bilo koje vrste, već da smjeste oružje u svemir i pretvore ga u arenu za vojnu konfrontaciju", glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova je rekla u saopštenju.

Svjetske sile su posljednjih mjeseci razmijenile više optužbi da pokušavaju "naoružati" svemir.

Oni su predložili suparničke prijedloge za neširenje u Ujedinjenim nacijama kao dio svađe.

Rusija je prošlog mjeseca stavila veto na američku inicijativu, dok su prijedlog Moskve blokirale Sjedinjene Države, Britanija i Francuska na glasanju u ponedjeljak.

Američki izaslanik Robert Wood rekao je da ruski prijedlog, kojim se sve zemlje pozivaju da "preduzmu hitne mjere kako bi za sva vremena spriječile postavljanje oružja u svemir", odvlači pažnju.

Rekao je da je rusko "vjerovatno" protusvemirsko oružje "vjerovatno sposobno da napadne druge satelite u niskoj Zemljinoj orbiti".

"Rusija je postavila ovo novo protusvemirsko oružje u istu orbitu kao satelit američke vlade", rekao je on u izjavi uoči glasanja u ponedjeljak.

"Rusko lansiranje 16. maja uslijedilo je nakon prethodnih lansiranja ruskih satelita vjerovatno protiv svemirskih sistema u nisku Zemljinu orbitu 2019. i 2022. godine."

Bijela kuća je u februaru saopštila da Rusija razvija antisatelitsko oružje, čije je postojanje potvrđeno nakon što su zakonodavci upozorili na neodređenu, ali ozbiljnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Izvještaj iz Gruzije – šta treba znati o sličnostima i razlikama “ruskog zakona” u Republici Srpskoj

Poruka sa demonstracija u Tbilisiju. Foto: Detektor
Poruka sa demonstracija u Tbilisiju. Foto: Detektor

Dva zakona inspirisana ruskim načinom obračunavanja s kritičkim glasovima civilnog društva, vlasti u Gruziji i Republici Srpskoj su u gotovo identično vrijeme izvukli iz ladica i proslijedili skupštinama.

Uprkos sličnostima u tekstu i šteti koju mogu napraviti, dva zakona izazivaju različite reakcije u Tbilisiju i Banjoj Luci. Razgovori u Gruziji s aktivistima i stručnjacima nude tmurnu sliku šta očekuje civilno društvo u Bosni i Hercegovini, piše Detektor.

Kasna je noć 14. maja a ulice Tbilisija odjekuju uzvicima, pjesmom i parolama sa zahtjevima hiljada demonstranata okupljenih ispred gruzijskog Parlamenta. Oni već gotovo mjesec dana žele spriječiti svoje vlasti da udalje zemlju od Evropske unije i približe je Rusiji.

Vjeruju da bi novi Zakon o transparentnosti stranog uticaja, inspiriran sličnim zakonom u Rusiji, Gruziju približio ruskim društvenim vrijednostima, a udaljio od evropskih. Ovaj zakon nevladine organizacije, medije, a zatim i građane označava agentima stranog utjecaja samo zato jer primaju određeni novac iz inostranstva.

Sedmicama prije ove noći demonstranti su trpjeli fizičko nasilje i represiju policije na ulicama glavnog grada svoje zemlje jer su se odlučili pobuniti protiv zakona koji predviđa da sve organizacije koje imaju više od 20 posto prihoda iz inostranstva moraju biti registrirane u poseban registar. U protivnom ih čekaju novčane kazne ili gašenje.

Uprkos svakodnevnim masovnim protestima, Parlament Gruzije usvojio je zakon sredinom maja. Građani su nekoliko dana nastavili s protestima uz poruke “nećemo Rusiju, hoćemo u EU”, uz muziku i ples, ogrnuti zastavama Gruzije, EU i Ukrajine.

Zakon sličan onom kakav je usvojila gruzijska Vlada, ove sedmice najavljen je kao tačka redovne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske. Još krajem septembra 2023. godine Narodna skupština je usvojila Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, prema kojem bi trebao biti posebno “uređen” rad nevladinih organizacija.

Poslije oštrih domaćih i međunarodnih reakcija, Vlada se zakona ponovo sjetila sredinom marta, u gotovo isto vrijeme kada je to uradila Vlada Gruzije, nakon što je i tamo zakon bio na čekanju.

Protesti ili pripreme za njih u Tbilisiju traju cijeli dan. Foto: Detektor
Protesti ili pripreme za njih u Tbilisiju traju cijeli dan. Foto: Detektor

Vlada Republike Srpske prijedlog zakona o javnosti rada nevladinih organizacija utvrdila je u proceduri bez transparentnosti, na telefonskoj sjednici krajem marta 2024. godine.

Tekst od 20 članova, i kao i u slučaju Gruzije, odnosi se na nevladine organizacije koje dobijaju novac iz inostranstva. Njima vladajuća koalicija u Republici Srpskoj zakonom želi zabraniti svako političko djelovanje koje je postavljeno dosta široko, a potom i označiti posebno njihov rad. Za razliku od gruzijskog rješenja, koje izdvaja organizacije čiji prihod iz inostranstva ne prelazi 20 posto, rješenje iz Republike Srpske u ovom slučaju je rigoroznije i ne pravi nikakve razlike u iznosu pomoći koji organizacije dobijaju.

Oba zakona predviđaju dostavljanje određenih podataka resornim ministarstvima, ali dok se gruzijsko rješenje posvećuje više izvoru, iznosu i svrsi novca pristiglog iz inostranstva, s jasno preciziranim zahtjevima za obrazlaganje finansiranja, zakon u Republici Srpskoj predviđa dostavljanje podataka o samoj organizaciji i osobama koje je predstavljaju. Oba rješenja navode da će pravilnik i formular za prijavu sredstava iz inostranstva odrediti ministri pravde.

Nevladine organizacije koje će biti pogođene zakonom u Tbilisiju i Banjoj Luci vjeruju da je konačni cilj obje vlasti isti – dati mogućnost ministarstvima pravde da kontroliraju nevladine organizacije i medije koje označe stranim agentima. Ta kontrola, sakrivena pod navodnom transparentnošću, koja se navodi u nazivima oba zakona, dolazila bi kroz mogućnost potpunog uvida u finansijske i lične podatke organizacija i aktivista, uz novčane kazne ili potpuno gašenje onih koji krše zakon.

Takav cilj vlasti u Gruziji najbolje su prepoznali studenti, koji su dane provodili na ulicama, ostavljajući prostorije fakulteta gotovo praznim. Njihovi zahtjevi su jasni – ukidanje zakona kojim se predviđa kažnjavanje nevladinih organizacija i medija kaznama od 3.000 do 16.000 maraka ili trajnim gašenjem ukoliko odbiju da se povinuju zakonskim odredbama.

U prostorijama Univerziteta u Gruziji novinari Detektora susreću strane studente koji, unatoč želji da podrže svoje kolegice i kolege, ne odlaze na proteste zbog straha od toga da bi im mogla biti ukinuta studentska viza.

Jedna od studentica iz Rusije pristaje samo na audio ali ne i video snimanje.

“Mogla bih imati problema ako neko u Rusiji vidi video, nije sigurno”, kaže ona.

Ova studentica je još od početka ruske invazije na Ukrajinu pokušavala izaći iz Rusije. Objašnjava da na fakultetu nema njenih kolega Gruzijaca, da su u štrajku i svi idu na proteste protiv takozvanog zakona o stranim agentima, koji u njenoj zemlji postoji duže od deset godina.

“Ljudi koji su protiv Putina targetirani su ovim zakonom. Oni ne smiju iznositi svoje stavove u medijima, reklamirati se ili biti političke figure više”, kaže ova studentica te dodaje da su ljudi “ušutkani ovim zakonom”.

Smatra da Gruziji nije potreban takav zakon – kojim se “tlače ljudi i sprečava ih se da imaju svoje mišljenje”.

Gruzijski zakon navodi da će agentima stranog utjecaja biti proglašene organizacije koje podržavaju interese stranih sila i to neprofitne organizacije, izuzev onih koje se bave sportskim ili aktivnostima doniranja krvi, medijske kompanije, printani mediji i svi drugi pravni subjekti koji koriste internet domene u Gruziji, a čiji nekomercijalni prihod iz inostranstva prelazi 20 posto njihovog ukupnog prihoda.

Vlasti u Republici Srpskoj pod agentima stranog utjecaja podrazumijevaju udruženja, fondacije, strane i međunarodne nevladine organizacije osnovane i registrovane u ovom entitetu, koje u cijelosti ili djelimično finansiraju druge države, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrovane nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva. Zakon u Republici Srpskoj rigorozniji je jer ne precizira iznos koji određena organizacija mora primati iz inostranstva kako bi bila proglašena stranim agentom.

Gruzijska studentica Natsvlishvili Gvantsa, koju smo zatekli kako pomaže jednom od profesora u pripremi za sastanke s medijima i stranim predstavnicima, objašnjava da protestuju protiv zakona kojim se sprečavaju slobodarske ideje i istinite informacije medija i nevladinih organizacija.

“Mi smo demokratičan narod koji voli slobodu, koja je i u našoj himni. Sve što je protiv naše volje smatramo napadom na gruzijsku demokratiju. Protestujemo protiv naše Vlade i tražimo da povuku ovaj zakon, ali protestujemo i da bi naš glas čuli partneri”, kaže i pojašnjava kako se nadaju da ih partneri neće napustiti i da će sankcionisati Vladu Gruzije.

Predsjednica Gruzije Salome Zourabichvili u subotu, 18. maja, uložila je veto na zakon pa on neće odmah stupiti na snagu.

Ali pravnik Giorgi Chitidze za Detektor objašnjava da veto predsjednika države, ukoliko bude nadglasan većinom u Parlamentu, ne sprečava da zakon bude finalan krajem maja i nakon 60 dana od tada, nekad u augustu, stupi na snagu.

Za njega, osim stigmatiziranja i označavanja gruzijskih državljana stranim agentima, problem predstavlja i ono što vidi sovjetskim stilom nadzora organizacija kroz zahtjeve da se dostavljaju dokumenti o radu organizacija iako to drugi zakoni već reguliraju.

“Treći problem je finansijska transparentnost koju zakon predviđa, iako imamo najmanje 20 pravnih akata koji nas obavezuju da Vladi dostavljamo finansijske i druge informacije. Dakle, ne radi se o transparentnosti, već o kontroli, praćenju, utišavanju”, objašnjava on.

Uprkos policijskom nasilju, na proteste dolaze i porodice sa djecom. Foto: Detektor
Uprkos policijskom nasilju, na proteste dolaze i porodice sa djecom. Foto: Detektor

Slične kritike na predloženi zakon imaju i aktivisti u Republici Srpskoj.

Razlika između dva zakona je i u načinu prijave sredstava iz inostranstva – Gruzija predviđa da to bude prijava za novac dobijen tokom jedne kalendarske godine, dok entitetsko rješenje traži od organizacija da 15 dana nakon prijema finansijskih sredstava ili druge vrste pomoći iz inostranstva prijave ovakvu promjenu.

Oba zakona predviđaju da organizacije godišnje moraju dostavljati finansijske i druge izvještaje ministarstvima pravde, a zakon u Republici Srpskoj predviđa i dodatno polugodišnje izvještavanje. U Gruziji predviđaju i da svi podaci uneseni u registar budu javno objavljeni i dostupni, dok entitetski zakon navodi kako će takvi podaci biti dostupni različitim institucijama koje budu vršile nadzor, od Narodne skupštine, preko sudova i tužilaštava, do policije, ali će sve organizacije koje budu proglašene stranim agentima morati svoje materijale i objave jasno označiti na način koji bude propisan.

Chitidze dodaje i kako se pribojava da će Gruzija ostati sama zbog ovog zakona, jer zapadni zvaničnici već upozoravaju na takav scenarij.

“Najavljuju kako će, ukoliko bude usvojen ovaj zakon, povući sve benefite, kao što je bezvizni režim, ali i da će sankcionisati neke ljude. To znači da smo ostavljeni sami. A kad ste ostavljeni sami, Rusija ne treba ni ući u zemlju da bi počela rat”, zaključuje Chitidze.

Dok građani Gruzije nastavljaju svoju borbu i nakon usvajanja zakona, u Banjoj Luci još uvijek nisu najavljeni protesti u sedmici kada će Narodna skupština razmatrati zakon. Grupa nevladinih organizacija glasna je u upozoravanju o tome šta će ovakav zakon donijeti i koliko bi cijelo društvo moglo trpjeti zbog njegovih odredbi.

A ukoliko bi ove odredbe bile prekršene, svi oni koji budu proglašeni stranim agentima, osim gašenja, mogli bi se suočiti i s finansijskim kaznama u visini od 1.000 do 5.000 maraka.

Jedni od rijetkih koji predvode borbu protiv ovog zakona jesu članovi Transparency Internationala u BiH, koji od predstavljanja nacrta zakona upozoravaju na njegovu štetnost. Učestvovali su i u jednoj od rijetkih protestnih aktivnosti protiv ovog zakona u oktobru 2023. godine na ulicama Banje Luke.

Dva dana prije glasanja o ovom zakonu, Transparency je s više od 50 organizacija i pojedinaca javno upozorio na restriktivni prijedlog zakona i pozvao poslanike i poslanice da glasaju protiv njegovog usvajanja.

“Sistem koji zabranjuje slobodu govora, slobodu djelovanja, slobodu udruživanja, postaje sistem straha i krivac za narušavanje osnovnih ljudskih, demokratskih i ustavnih prava”, stoji u poruci koju su zajedno objavili.

Dodaju kako vlasti, pod izgovorom transparentnosti, žele napraviti podobne i da će na udaru biti sva udruženja, od onih koja se bore za ljudska prava i protiv korupcije, do sportskih organizacija, sindikata i humanitarnih udruženja.

“Ovo neće dovesti samo do gašenja ili zabrane rada udruženja, već će proizvesti negativne ekonomske posljedice kroz izolaciju Republike Srpske i smanjenje investicija”, objašnjavaju u zajedničkom saopćenju.

Za razliku od zakona u Republici Srpskoj, gruzijsko rješenje predviđa da organizacija, ukoliko njeno poslovanje više ne odgovara ovom zakonu, može zatražiti brisanje iz registra i na taj način prestati biti proglašavana stranim agentom.

Rasprava o zakonu u Narodnoj skupštini zakazana je za srijedu, 22. maja, a glasanje se očekuje u petak.

Ukrajinski artiljerci konačno dobili granate da zaustave Ruse u blizini Harkova

Ukrajinski vojnici pune granate u samohodnu haubicu M109 prije nego što su pucali na ruske trupe u blizini grada Vovčansk
Ukrajinski vojnici pune granate u samohodnu haubicu M109 prije nego što su pucali na ruske trupe u blizini grada Vovčansk

Ukrajinski vojnici koji upravljaju haubicama u oblasti Harkova u blizini ruske granice rade danonoćno kako bi zaustavili upad moskovskih trupa, i konačno dobijaju granate za to.

Ukrajinski branioci mjesecima su bili sputani nestašicom artiljerijskih granata i drugog oružja dok je američki Kongres zadržavao vojnu pomoć vrijednu milijarde dolara. Kako su zakonodavci u Washingtonu tvrdili, ruske snage su pritiskale za svoju prednost na linijama fronta, gurajući naprijed na istočnom frontu.

Sa paketom pomoći od 61 milijardu dolara koji je Kongres sa zakašnjenjem odobrio prošlog mjeseca, ukrajinski strijelci kažu da očajna nestašica počinje da se smanjuje.

Oni u sjevernim okruzima Harkovske regije kažu da su borbe intenzivnije od njihovog prethodnog zadatka u Bakhmutu, gradu na istoku Ukrajine koji je Rusija zauzela prošle godine i pretvoren u ruševine nakon višemjesečnih borbi.

"To je 24 sata dnevno, njihova pješadija stalno dolazi, mi nastavljamo da se borimo protiv njihovih napada. Barem pokušavamo. Kad god je to moguće, obaramo ih", rekao je Pavlo, strijelac ukrajinske 92. odvojene jurišne brigade koja upravlja haubicama.

"Ranije smo bili pozicionirani na području Bakhmuta, sada smo prebačeni ovdje. Ovdje je mnogo 'vrući'. Tamo nismo imali granate. Evo, bar imamo granate, počeli su da ih isporučuju. Imamo šta da radimo, boriti se."

Ruske snage su prešle granicu ranije ovog mjeseca i kažu da su zauzele desetak sela.

Grad Vovčansk, 5 km unutar granice, ostaje žarište upada. Ukrajinske snage kontrolišu oko 60% grada i bore se od kuće do kuće kako bi odbile ruske napade.

Ulozi su visoki - osvajanje Vovčanska bi bio najveći dobitak Rusije od početka napada. Harkov, drugi najveći grad u Ukrajini, udaljen je 70 km.

Vidimo ih kako hodaju niz cestu, 5 km udaljeni od Šebekina“, rekao je Vitalij, komandant artiljerijske jedinice brigade, misleći na grad na ruskoj strani granice.

"Vidimo ih kako hodaju pješice do svojih položaja. Dok se kreću, mi naravno pokušavamo da ih udarimo, da nanesemo maksimalne žrtve."

Policajci pregledaju snimke Vovčanska dronom, sa dimom koji se diže nad različitim okruzima, kako bi procijenili situaciju u nastavku. Monitori su provjereni, kalkulacije napravljene.

Dva čovjeka imaju zadatak da obezbijede da haubica bude dobro kamuflirana - granama drveća.

Vitalii je uvjeren da će granate i dalje stizati jer su svi svjesni važnosti održavanja linije.

„Da, dobićemo municiju jer se suočavamo sa velikom i ozbiljnom neprijateljskom grupom“, rekao je on.

Ako sada možemo da pokažemo da smo u tako ekstremnoj situaciji u stanju da zaustavimo neprijateljski napad velikih razmera na Harkov i oblast Harkova, neprijatelj se neće usuditi da napadne Kijev, Černihiv, Sumi ili Poltavsku oblast".

Koga predsjednik Srbije brani u New Yorku?

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (REUTERS/Marko Djurica)
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (REUTERS/Marko Djurica)

Članice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) u četvrtak će održati debatu i glasati o nacrtu rezolucije o genocidu u Srebrenici. Srbija, uz podršku Rusije, nedeljama lobira da prijedlog tog dokumenta ne usvoje članice svjetske organizacije.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić tim povodom ponovo boravi u Njujorku - gdje će ostati do debate i izjašnjavanja u Generalnoj skupštini UN o nacrtu dokumenta.

"Razgovarao sam sa našim prijateljima, oni su mi rekli da očekuju 100 glasova podrške - od 193 zemlje. Mi očekujemo manje od 100 glasova, a sve što budu imali manje od toga značiće ogromnu podelu, jer dobar deo muslimanskih zemalja koje se plaše neće ni ući na glasanje", tvrdi predsednik Srbije u obraćanju iz Njujorka.

Rezolucijom o Srebrenici 11. jul bio bi proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid počinjen nad Bošnjacima u tom području tokom rata na prostoru Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995.

Kako je precizirano Glasu Amerike u Ujedinjenim nacijama, za usvajanje nacrta tog dokumenta potrebna je prosta većina članica Generalne skupštine - što uobičajeno iznosi 97 država od 193, koliko ih ukupno ima.

Dušan Janjić, prvi čovjek nevladinog Foruma za etničke odnose za Glas Amerike kaže da će Beograd sebe predstaviti kao pobjednika, bez obzira da li će rezolucija o Srebrenici dobiti potreban broj glasova ili neće.

Glavni element tog obrazloženja će biti da smo hrabriji, da smo borci, ali da smo jedna žrtva, Srbi i srpska nacija, i to se uklapa u taj koncept viktimizacije Srba… Ako sad pogledamo tajming lokalnih izbora u Srbiji, to faktički znači da je Vučić pokrio taj period izbora, prekrio tim nacionalističkim temama - on je to sam najavio 2. marta ove godine i jasno je rekao da po njemu to je deo njegove borbe protiv specijalnog rata Zapada koji želi da sruši njegovu vlast i da dovede neke marionete na vlast“, kaže Janjić.

Istine i mitovi o rezoluciji o Srebrenici
please wait

No media source currently available

0:00 0:08:54 0:00

Sagovornik Glasa Amerike podsjeća da je u toj kampanji predsjednik Srbije potražio pomoć - u vidu blagoslova Srpske pravoslavne crkve (SPC).

Marko Milosavljević, predstavnik nevladine Inicijative mladih za ljudska prava, pitanje da li će predsjednik Srbije izaći kao pobjednik ili ne - označava kao marginalno.

Zapravo tim ponašanjem države Srbije vidimo da je nacionalni interes, onako kako ga definiše vlast SNS i njenih koalicionih partnera, da je nacionalni interes zapravo nekažnjivost ratnih zločina i poricanje ratnih zločina… Da li je predsednik, ili bilo ko iz vlasti u Srbiji pobednik ili ne - mnogo je manje važno od toga da li će Srbija kao društvo na osnovu ovih poteza vlasti doći do te tačke u kojoj će preokrenuti tu definiciju nacionalnog interesa kada govorimo o odnosu prema ratnim zločinima“, kaže Milosavljević.

Prema njegovim riječima, vlast u Srbiji je u posljednja dva mjeseca upregla sve svoje državne kapacitete za poricanje genocida u Srebrenici, kaže sagovornik Glasa Amerike.

Milosavljević podvlači i da je pismo otpravnika poslova u misiji Srbije u Ujedinjenim nacijama Saše Marta, kojim je još jednom pozvao na povlačenje nacrta rezolucije, bilo u toj funkciji.

Ono što je posebno problematično u tom pismu otpravnika poslova jeste distorzija istine koja sadrži tu rečenicu koja kaže da se rezolucijom svaljuje moralna odgovornost na ceo srpski narod, što je notorna neistina“, smatra Milosavljević.

Sagovornik Glasa Amerike zalaže se i da bi sljedeće godine, na tridesetogodišnjicu genocida u Srebrenici, u Srbiji trebalo podići neku vrstu memorijalnog obilježja za žrtve tog masovnog zločina, ali i inicirati širi društveni dijalog.

Ukoliko pak rezolucija o Srebrenici ne bude usvojena u svjetskoj organizaciji - Milosavljević smatra da će to simbolisati nepostojanje volje velikog broja država da podrže napor ka ostvarenju mira i međunarodne pravde.

U slučaju da se ne dogodi usvajanje ove rezolucije, presude međunarodnih sudova - Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala su mnogo važniji temelji za taj dijalog i za priznanje, nego što bi bila sam rezolucija. Ali rezolucija je u ovom trenutku važna zato što bi ona podstakla veliki broj država članica UN da obeleže 11. jul i to bi dalo više mogućnosti za obrazovne programe širom sveta koji bi govorili o genocidu u Srebrenici i samim tim ukazali na neke modalitete nesprečavanja budućih genocida", kaže Milosavljević.

Kako smatra Dušan Janjić, Srbiji i Vučiću je u ovom trenutku potrebno da se vrati i napusti ovu temu. Istovremeno, on kaže i da otpor rezoluciji o Srebrenici ima i vrlo realne nosioce – to su ljudi koji se boje od novih suđenja za događaje tokom ratova koji su krajem prošlog vijeka vođeni na ovim prostorima.

To su ta suđenja za ratne zločine na Kosovu koje je počinila vojska i policija, to je taj problem otkrivanja novih arhiva - jednog dana ako Amerika digne embargo sa toga“, ocenjuje Janjić.

Predsjednik Srbije je nedavno, govoreći o rezoluciji o Srebrenici, poručio da taj slučaj otvara vrata za pokretanje sličnih rezolucija - poput Jasenovca.

Kako kaže Janjić, iz Crne Gore stižu dvije pomalo kontradiktorne poruke – Podgorica je sačinila amandman na rezoluciju o Srebrenici, ali je drugi dio crnogorske političke elite u Crnoj Gori pripremio rezoluciju o Jasenovcu.

Posle te rezolucije o Srebrenici će doći iz iste propagandne i ideološke mašinerije, novi i novi zahtevi, poput pokušaja da se Jasenovac naknadno proglasi genocidom, što je već uspelo na neki način preko tih prorusko-srpskih članova parlamenta i samog predsednika parlamenta Crne Gore. Znači nova tema, ali neće se odustajati ni od rezolucije o Srebrenici jer 11. jul dolazi“, smatra Janjić.

Iako nema rata, sankcija ili međunarodne izolacije, po mišljenju Marka Milosavljevića u Srbiji se osjeća povratak u devedesete, naročito u kontekstu priče o rezoluciji o Srebrenici.

Jedan od tih indikatora su kadrovi i u vladi, ali i na jednom nižem nivou ako vidimo da su vedete oko koalicije SNS-a Uroš Šuvaković ili Zoran Baki Anđelković, da su u prvim redovima pri određenim komemoracijama zapravo osuđeni ratni zločinci poput Vladimira Lazarevića, Nikole Šainovića ili Veselina Šljivančanina. Šešelj i njegova SRS učestvuju sada već drugi put na lokalnim izborima zajedno sa vladajućom koalicijom – to podseća na jedno novo jedinstvo crveno - crne koalicije sa kraja devedesetih“, kaže Milosavljević.

Ali ono što je potrebno da bi se to promenilo jeste jedna drugačija demokratska opozicija koja će imati odgovore u odnosu i na ratnu prošlost, ali i na deficite političkog poretka u Srbiji“, zaključuje Marko Milosavljević, programski koordinator nevladine organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava.

Zvanični Beograd, uprkos postojanju više presuda međunarodnih sudova kojima je potvrđeno da je u Srebrenici 1995. počinjen genocid nad Bošnjacima to ne priznaje i karakteriše događaj kao zločin masovnih razmjera.

Međunarodni sud pravde u Hagu, presudom iz 2007. donijetom po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), utvrdio je odgovornost Srbije, koja - prema mišljenju suda - nije spriječila i kaznila zločin genocida u Srebrenici jula 1995, dok su istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni vojska i policija Republike Srpske (RS).

Tom presudom masovna ubistva više od 8.000 građana bošnjačke nacionalnosti u BiH definisana su kao genocid i utvrđeno da tadašnje vlasti u Beogradu nisu počinile, učestvovale, niti podsticale izvršenje genocida tokom rata u BiH od 1992. do 1995.

Na doživotni zatvor osuđeni su nekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić i bivši komandant Vojske RS Ratko Mladić.

Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija nisu obavezujuće, ali se tumači da imaju političku težinu i odražavaju stavove članica tog tijela o pitanju ili temi u vezi sa kojom su usvojene.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG