Objavljivanje redigovane verzije izvještaja specijalnog istražitelja Roberta Muellera o ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine je važan, ali ne i dovoljan korak da se utvrdi potpuna istina o kampanji predsjednika Donalda Trumpa i optužbama da je ometao istragu, pišu svjetski mediji.
Potreban cijeli izvještaj, a ne cenzurisana verzija
Objavljivanje "cenzurisane" verzije Muellerovog izvještaja je važan prvi korak ka potpunom javnom prikazu šta se desilo tokom izbora 2016. kada se ruska vlada miješala u američku demokratiju i doživjela da njen "draži kandidat" pobedi, piše New York Times, ali ističe da je potrebno da makar Kongres dobije uvid u ceo izveštaj.
Uticajni liberalni list u uredničkom komentaru ukazuje da postoje legitimni razlozi da dijelovi izveštaja budu zacrnjeni i da je ministar pravde William Barr iznio četiri kategorije - postupke velike porote, povjerljiv materijal u vezi s izvorima i metodama prikupljanja, informacije o tekućim slučajevima i materijal koji bi neopravdano zadirao u ličnu privatnost i reputaciju trećih strana.
Ali, Trumpovoj administraciji, na osnovu njenog nepoštenog ponašanja, ne može se vjerovati da je iskrena u tome koji dijelovi izvještaja treba da budu sakriveni od javnog uvida, ističe njujorški list, uz ocjenu da se ministar pravde, koji je po funkciji državni tužilac, na konferenciji za novinare uoči objavljivanja izvještaja, ponašao više kao predsjednikov advokat nego kao najviši pravni zvaničnik u zemlji.
Ulog Muellerovog izvještaja je veći od Trumpa, od kriminalaca kojima se okružio tokom i poslije kampanje, od njegovog sina koji se sastao s Rusima koji su nudili prljavštinu o Hillary Clinton ili čak od Republikanske partije koja je stala uz predsjednika, ocenjuje list u uredničkom komentaru i podvlači da je "ulog vjera građana u slobodne i fer izbore" i šta treba uraditi uoči izbora 2020. da se zaštite od miješanja.
Lopta u dvorištu glasača
Poslije skoro dvije godine istrage, političke psihodrame, javnog prozivanja i privatnih intriga, ne treba da iznenađuje što objavljivanjem Muellerovog izvještaja o ruskom miješanju u izbore 2016. skoro niko nije srećan, ocjenjuje Wall Street Journal i ukazuje da je Mueller obezbjedio da se spor oko toga šta je Trump uradio a šta nije prenese iz pravnog foruma u političku arenu, s nastavkom u Kongresu i na kraju na izborima 2020.
Ironično, piše izvršni urednik Wall Street Journala u Washingtonu Gerald Sieb, u četvrtak je najzadovoljnije djelovao "čovjek u centru političke oluje, predsjednik Trump". Meullerov nalaz o tome da nije našao nelegalnu saradnju Trumpovog štaba i ruskih agenta i odbijanje da izvuče zaključak da li je predsjednik ometao istražitelje bili su dovoljni da predsjednik ima dobar dan, dok su loš dan imali oni koji su mislili da će Muellerov izvještaj donijeti pad predsjednika. Ali, oni koji su se nadali jasnom, crnom ili bijelom danu, to nisu dobili, ističe autor teksta.
Trump ipak nije dobio jasno oslobađanje, kako njegove izjave sugerišu, ukazuje Sieb, dodajući da Muellerov izvještaj na 200 strana iznosi detalje ruskog miješanja u izbore 2016. i pomaganja Trumpovoj kampanji, kao i ruske napore da se povežu sa Trumpovim saradnicima koji su djelovali više nego srećni da pomognu.
Najkontroverzniji Muellerov potez je, ističe uticajni konzervativni list, da iznese Trumpove korake koji se mogu vidjeti kao pokušaj ometanja pravde, uz odbijanje da iznese ocjenu da li je bilo krivičnog djela. Iako je to uznemirilo demokrate, dodaje se dalje, Mueller je u suštini pozvao demokrate da prime štafetu i nastave da trče s njom, što će demokrate, koje kontrolišu Predstavnički dom, sigurno učiniti.
"Suprotstavljeni zaključci mogu odraziti šire nerazumevanje šta je Mueller namjeravao da uradi. Njegova istraga je osmišljena tako da donese usku pravnu odluku, ne da odluči šta je dobro ili loše. Veliki dio izvještaja luta kroz sivu zonu između tih suprotnih polova i na kraju ostavlja mnogo toga da Amerikanci sami odluče", zaključuje urednik Wall Street Journala u Washingtonu.
Bez optužbe o ometanju pravde zbog pravičnosti
Dugoočekivani izvještaj specijalnog savetnika je kritičniji prema Trumpu i daleko je od "potpunog i totalnog oslobađanja", kako je to predsjednik tvrdio, ocjenjuje Politico, dodajući da, mada obiman dokument potvrđuje da Mueller nije našao dosluh Trumpovog štaba i Kremlja, on sadrži "brojna nepovoljna zapažanja" o potencijalnom ometanju pravde.
Uz podsećanje da Trump nije oslobođen krivice za ometanje pravde, Politico prenosi da se do tkavog suda nije moglo doći iz "zabrinutosti za pravičnost", pošto aktuleni predsjednik po smjernicama Ministarstva pravde od vremena Votergejta ne može biti optužen, pa zato ne može da očisti svoje ime ili da se zaštiti kao što to mogu drugi optuženi.
Jedna implikacija izvještaja je da je Trump možda izmakao nalazu da je ometao pravdu samo zato što su njegovi najviši saradnici odbili da sprovedu njegove najdramatičnije naloge, piše Politico i dodaje da je Muellerov tim opisao nekoliko Trumpovih postupaka "koji zadovoljavaju sve pravne elemente ometanja".
BBC ocjenjuje da istraga specijalnog savjetnika predstavlja sliku ponašanja predsjednika Trumpa, "i sumnjivu i opravdavajuću", što će obje politički podijeljene strane u SAD pokušati da iskoriste.
Trump ima rezultat na kojem insistira od početka - nema dosluha, ukazuje BBC, ali i ocjenjuje da, mada nije jasno da li dokument sadrži inkriminišuće detalje zbog kojih bi procedura impičmenta bila vjerovatnija, ima dovoljno potencijalnih upozorenja da Kongresno saslušanje nastavlja da se nadvija nad njim.
Redigovana verzija nije posljednja riječ
Dužina i kompleksna pitanja Muellerovog izvještaja znače da će biti potrebno vreme da se potpuno svari dokument i razumiju njegove posljedice, ocjenjuje Guardian u uredničkom komentaru i ukazuje da dokument objavljen u četvrtak nije kompletna priča.
Specijalni savjetnik i njegov tim su u tišini sprovodili mamutsku istragu, a Mueller je ćutao i kada je "administracijna lažno tvrdila" da izvještaj oslobađa Trumpa krivice, piše Guardian. "Sada je - u velikoj mjeri - u javnom domenu. Ali to nije posljednja riječ."
List ocjenjuje da su političari i novinari u Washingtonu već našli dosta mesa, ali da je ljestvica podignuta "šokantnim činjenicama" koje su se ranije pojavile o ruskoj ulozi u izborima 2016. i postupcima Trumpa i njegovog štaba.
Mada nema nijedne ubjedljive činjenice koja će promenti sliku i uticati na odanog Trumpovog pristalicu, piše Guardian, izvještaj je svejedno osuđujući i predstavlja ključni i neophodni dodatak masi dokaza koji su već prikupljeni.
Muellerov izvještaj je obimno redigovan, često na upečatljivim mjestima. Postoje valjani pravni razlozi da se isključi materijal iz takvog teksta, ali se ne može imati povjerenja u čovjeka koji nadzirao poroces, ministra pravde kojeg je sam Trump odabrao, posebno poslije "njegovih skoro komičnih pokušaja da pogrešno predstavi dokumente", piše Guardian i ocjenjuje da je ton Barrovih izjava implicirao da je stvar završena, kao što je njegov šef objavio na Twitteru "GAME OVER".
Obmane ministra pravde
"Navijanje" ministra Barra za Trympa bilo je potpuno neprimhereno i nameće pitanje da li je u toku prikrivanje, napisao je kolumnista Bloomberg Jonathan Bernstein.
Barr je u obraćanju novinarima prije objave izvještaja, piše Bernstein, rekao da je on tu samo da odgovori na pitanja koja se tiču procesa izrade izvještaja, ali ne i njegove suštine, ali se ipak njegova izjava uglavnom odnosila na suštinu. Barr je, dodaje se u tekstu, u svom sažetku prije nekoliko nedjelja, a potom i pred novinarima, iznio zaključak da izvještaj pokazuje da "nije bilo dosluha", bez ikakvih objašnjenja koja se tiču kontakata Trumpovog štaba i ruskih aktera.
Bloombergov kolumnista ocjenjuje da su Barrove izjave o ometanju pravde zapanjujuće, naročito jer su nakon objavljivanja izveštaja prvi naslovi pokazali da je Mueller ozbiljno shvatao dokaze o opstrukciji, a da je Barr prethodno pravdao predsjednikovo ponašanje tvrdnjom da je Trump bio frustriran zbog istrage i "nemilosrdne spekulacije" u medijima.
Barr je preskočio Trumpove dokumentovane pokušaje da osigura lojalnost direktora FBI Jamesa Comeyja kojeg je na kraju otpustio, napisao je Bernstein, zaključivši da se Barr "pretvara da se najistaknutija epizoda opstrukcije (koja je svakako detaljno opisana u Muellerovom izvještaju) nikada nije dogodila".
'Kandidat iz Sankt Peterburga'
Na osnovu Muellerovih saznanja nema dovoljno dokaza koji bi podržali opoziv predsjednika Trumpa, ali postoje jaki dokazi da su Rusi pomogli da on bude izabran, napisao je Paul Callan pravni analitičar CNN-a u svom komentaru, naglasivši da će tek na narednim izborima američki narod moći da donese presudu o Trumpu.
Dok će se Muellerovi zaključci citirati kao podrška Trumpovih mantri "nema dosluha", izvještaj otkriva uznemirujuće činjenice koje ukazuju na to da su kontroverzni predsjednički izbori ruskim uplitanjem mogli biti nabačeni Trumpu. Čak i ako Trump i njegovi saradnici u kampanji nisu kriminalno sarađivali s Rusima, ostaje sasvim moguće da je on - kao predsjednik SAD - direktan rezultat aktivnog miješanja ruskih operativaca na izbore, napisao je Callan.
Bez obzira što Mueller ne nalazi dokaze o krivičnom ponašanju Trumpa ili njegovog štaba, postoji objektivno malo razloga za slavlje u Bijeloj kući, ocijenio je analitičar CNN-a.
U tekstu se navodi da je Muellerov izvještaj identifikovao Agenciju za istraživanje interneta (IRA) sa sjedištem u Sankt Peterburgu koju je finansirao ruski oligarh Jevgenij Prigozin i kompanije koje on kontroliše, kao pokretačka snaga ruskog uplitanja u predsjedničke izbore SAD.
Iako nije "Mandžurijski kandidat", Trump bi mogao biti preciznije opisan kao "kandidat iz Sankt Peterburga", ocjenjuje Callan. Dok će stručnjaci beskrajno raspravljati da li Muellerovi dokazi podupiru optužbe protiv Trumpa zbog ometanje pravde, veća zabrinutost nacije treba da bude usredsređena na Muellerov fokus na rusko ometanje američke demokratije i kako blokirati takvo miješanje na budućim izborima, zaključuje CNN-ov pravni analitičar.
