Ovog vikenda se u Berlinu planiraju velike ulične proslave u znak obilježavanja 25 godišnjice pada berlinskog zida. Za razliku od prethodnih proslava, vlasti kaže da će naglasak ove godine biti na proslavi ujedinjene Njemačke. Ali za starije generacije, sjećanja na zid I njegovo uništenje su još uvijek duboko urezana.
Burkhart Veigel je bio jedan od najtraženijih osoba u istočnoj Njemačkoj. 60 tih godina prošlog vijeka on je bio stanovnik zapadnog Berlina. Veigel je pomagao da se iskopaju tuneli ispod berlinskog zida. Ovo je jedan od posljednih koji još uvijek postoje.
Svakog ko je nastojao pobjeći sam pitao da li ga je bilo strah. I niko nije rekao da ga je bilo strah tokom bijega. Svi bi pomislili, Ovo mora uspjeti I ispravno ću se ponašati, priča Veigel.
On je bio stručnjak za falsificiranje pasoša. Preradio je jedan Cadillac kako bi mogao sakriti osobu ispod prednjeg panela automobila. Zahvaljujući njemu, na stotine osoba je pobjeglo na Zapad.
To mi je bio životni zadatak, želio sam da ljudi budu slobodni I da mogu slobodno razmišljati, slobodno govoriti. I to se ostvarilo, I za mene je to naravno bilo veoma dirljivo iskustvo, kaže Burkhart Veigel.
Tunel, jedan od mnogih, vodio je ispod ulice Heidelberg. Danas gotovo da ne postoji dokaz o mjestu koje ta ulica ima u istoriji. Do 60 tih godina, komunističke vlasti više nisu mogle tolerirati stanovnike istočne Njemačke koji su bježali na zapad. U augustu 1961, oni su podigli utvrđenja oko zapadnog Berlina. U godinama koje su uslijedile, dobro čuvani zid je podignut cijelom dužinom grada. Na memorijalu berlinskom zidu, očuvani su odvojeni odjeljci. Alex Klausmeier je direktor memorijala.
Bilo je užasno, svi stanovnici su bili šokirani. Niko nije mogao vjerovati da se cijeli grad može podijeliti preko noći, kaže Alex Klausmeier.
Prema zvaničnim podacima, 138 osoba je izgubilo život pokušavajući da pređe zid. Ali grupe koje predstavljaju obitelji žrtava navode da je taj broj bliži cifri od 700. Do kraja 80tih godina, nezadovoljstvo se počelo širiti protiv vlade u istočnoj Njemačkoj. Prosvjedi koji su započeli u Leipzigu su se proširili na istočni Berlin. Kada su vlasti smanjile ograničenja na putovanja, na desetine hiljada ljudi se okupilo na istočnoj strani zida. 9 novembra 1989 zid je srušen, a da nije ispaljen nijedan hitac.
25 godina kasnije, sjećanja još uvijek dovode do emocija. Isolde Nedbal je živjela u istočnom Berlinu.
Tada smo imali Trabanta. Odvezli smo se, sa sobom poveli djecu I gledali kako se sve dešava. Oči mi zasuze samo kada pomislim na to.
25 ta godišnjica rušenja zida I okončanje terora I bijede je šansa za Njemačaku da proslavi uspješno ujedinjenje. Rudolf Seiter je bio šef kabineta tadašnjeg kancelara zapadne Njemačke Helmuta Kohla.
Mislim da je to priča uspjeha istorijskih proporcija. Mnogi dijelovi cvjetaju, stanovništvo se ujedinilo, preselilo sa istoka na zapad, sa zapada na istok, I mladi se osjećaju kao Nijemci, kaže Rudolf Seiter.
Ovog vikenda će brojni osvjetljeni baloni označiti liniju bivšeg zida. Planiraju se velike ulične zabave, slične onima prije 25 godina, koje su označile novo poglavlje u istoriji.