Linkovi

Banjalučka „Plava crkva“ – jedinstvo najljepših hrišćanskih običaja


Hram Hrista Carja Banja Luka

Banjaluku krase brojni vjerski hramovi koji svjedoče o bogatom i raznolikom naslijeđu koje je kroz istoriju obilježilo grad na Vrbasu. Pored džamije Ferhadije, Hrama Hrista Spasitelja i Katedrale sv. Bonaventure, u samom centru grada, u jednoj od najstarijih banjalučkih ulica, krije se prekrasan, nedavno obnovljen hram koji budi interesovanje slučajnih prolaznika. Riječ je o glavnom hramu ukrajinske grkokatoličke parohije Hrista Carja Banja Luka poznatijeg kao „Plava crkva“. 

„Ukrajinska grkokatolička crkva nastala je u određenom istorijskom kontekstu. Zato ona u mnogočemu dijeli određene vrijednosti, sadržaj i tradiciju sa drugim lokalnim hrišćanskim crkvama, a opet u određenim aspektima je specifična, neponovljiva i autentična“, kaže za Glas Amerike paroh ove crkve Miroslav Krnješin, dodajući da mnogi koji se susreću sa ovom crkvom ponekad možda malo znaju o hrišćanstvu i o istorijskim procesima koji su se odvijali na drugim prostorima kao što je to, recimo, u Ukrajini.

„To ponekad stvara određene netačne konotacije ili čak predrasude. Ukrajinska grkokatolička crkva, čijoj tradiciji pripadamo, potiče od pradavne ukrajinske pravoslavne crkve tj. Kijevske, a kasnije i Lavovske, mitropolije koja je 1596. godine napravila ujedinjenje sa Svetim rimskim prijestoljem i na taj način obnovila zajedništvo sa Zapadnom crkvom, koje je prekinuto raskolom u 1054. godini. Budući da je u punom jedinstvu sa Petrovim prijestoljem, naša crkva je katolička, ali to ne znači da je rimokatolička, a ujedno je i pravoslavna, jer je sačuvala sve svoje izvorno pravoslavno liturgijsko i teološko bogatstvo“, ističe paroh Krnješin.

Miroslav Krnješin paroh Hrama Hrista Carja Banja Luka
Miroslav Krnješin paroh Hrama Hrista Carja Banja Luka

On objašnjava da se zapravo radi o jednoj tradicionalnoj pravoslavnoj crkvi koja je u potpunom jedinstvu sa rimokatoličkom crkvom i drugim sličnim istočnim katoličkim crkvama koje, takođe, nisu rimokatoličke.

„To je posebna predivna dimenzija Katoličke crkve – potpuno euharistijsko zajedništvo u različitosti. Ovaj termin 'grkokatolik/grkokatolički' nastao je kasnije, tj. 1772. godine kada je Zapadna Ukrajina ušla u sastav Austrijskog carstva. Od tog perioda naša Crkva nosi taj naziv, ali on možda ne pokazuje u cijelosti ono što mi zapravo jesmo“, objašnjava Krnješin.

Banjalučka parohija postoji više od 100 godina

Nakon dolaska prvih doseljenika iz Ukrajine na ove prostore osnovane su i prve parohije 1900. godine u Prnjavoru i Derventi, a 1906. godine u Staroj Dubravi i to zahvaljujući intervenciji tadašnjeg mitropolita u Ukrajini Andreja Šeptickog koji je najzaslužniji za očuvanje ukrajinskog identiteta na ovim prostorima.

Tek 1910. godine osnovana je Banjalučka parohija sa sjedištem u Kozarcu koja je obuhvatala vjernike nastanjene na teritoriji Banjaluke, ali i sadašnjih opština Laktaši, Gradiška i Prijedor. Zemljište u Banjaluci kupljeno je 1930. godine gdje je godinu dana kasnije osveštana i prva crkva koja je srušena 1944. godine prilikom bombardovanja u Drugom svjetskom ratu.

Današnji hram građen je nedavno. 1998. godine je postavljen i osveštan temelj crkve i parohijskog doma, a sa daljim radovima na hramu se nastavilo 2008. godine.

Ukrajinska grkokatolička crkva trenutno u BiH ima deset parohija sa 18 hramova i kapelica. Ovih deset parohija ulaze u sastav Grkokatoličkog vikarijata u BiH u kojem djeluje sedam sveštenika. Na teritoriji Vikarijata djeluju i monahinje Vasilijanke i Služebnice, a bosanskohercegovački Vikarijat je u sastavu Križevačke eparhije koja u sebi okuplja vjernike grkokatolike Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Unutrašnjost Hrama Hrista Carja Banja Luka
Unutrašnjost Hrama Hrista Carja Banja Luka

Paroh Krnješin ističe da su ratna zbivanja u BiH uveliko uticala na broj Ukrajinaca na ovim prostorima. Mnogi su, tražeći mir i egzistencijalnu sigurnost, BiH napustili u vrijeme rata, ali i tokom finansijske poslijeratne krize.

„U Banjaluci danas ima tristotinjak porodica. Prema posljednjem popisu u BiH Ukrajinaca ima 3000, a prema procjeni sveštenika sa terena taj broj realno je negdje oko 4000-4500. Najveći broj je koncentrisan u banjalučkoj regiji“, kaže Krnješin koji dodaje da je saradnja sa Gradom pozitivna, te da su institucije prema svojim mogućnostima podržavale gradnju hrama u Banjaluci.

„Banjalučkom parohijom upravljam od 2001. godine i do sada se nikada nisam susreo sa nekakvim neprijatnim iskustvom u komunikaciji s gradskim institucijama, već naprotiv. Da li ima prostora za još bolju saradnju? Bez sumnje. Smatram da Grad ne želi getoizaciju naše vjerske i nacionalne manjine“, kaže paroh Krnješin.

Čuvanje tradicije

Hram Hrista Carja Banja Luka
Hram Hrista Carja Banja Luka

U doba ekspanzije informacionih tehnologija i brzog načina života, mladi Ukrajinci, prema riječima paroha Krnješina, ipak, u svojim zajednicima njeguju običaje, tradiciju i kulturne vrijednosti. Tome doprinose i mnogi programi i edukacije, poput “Ukrajinske ljetne škole Andrej Šepticki” u Prnjavoru koja je svakom zainteresovanom školarcu pružila osnovna znanja o svojoj postojbini.

„Nažalost, mladi su suviše 'neiskusni' te uvijek postoji opasnost od štete koju im informacione tehnologije mogu donijeti – gubljenje doticaja sa realnošću, izolovanost, asocialnost, podložnost manipulaciji ili čak ovisnosti. Puno toga je štetnog i lošeg. Ali, takođe, informacione tehnologije nam daju određene prednosti u komunikaciji. Na nama starijima je da ova sredstva učinimo sredstvom komunikacije sa mladima, ali, takođe, da ih sačuvamo od svih štetnih uticaja ili posljedica koje one mogu donijeti. U našem Vikarijatu imamo i mlađih sveštenika tako da pokušavamo u naš pastoral uključiti i raspoloživa moderna sredstava za komunikaciju“, kaže paroh Miroslav Krnješin, ističući da je mladima potrebno otvoriti i izvornu stranu čovjekove prirode, koju često ova moderna sredstva ili moderan način života potiskuju.

„Osim aktivnosti u parohijskim zajednicama na nivou Vikarijata mladima pružamo nekoliko aktivnosti tokom kalendarske godine. Svakog mjeseca organizujemo jednodnevne Susrete mladih. Tokom ljetnih raspusta organizujemo višednevne Duhovne vježbe, Ljetne škole za djecu od 7 do 12 godina, te za starije. Na ovaj način djeci i mladima osim određenog znanja želimo dati mogućnost da iskustveno dožive zajedništvo s drugima, da se otvore prema drugima, da se socijalizuju, da odbacuju predrasude i komplekse“, objašnjava Krnješin.

Iako hram u Banjaluci još nije u potpunosti završen, to ne sprječava pripadnike ukrajinske zajednice svih generacija da se okupljaju i sačuvaju običaje od zaborava. Jedan od najljepših običaja je okupljanje za zajedničkom 'trpezom ljubavi' poslije bogosluženja. Nedjeljom je to uglavnom zajednička kava ili čaj, a za Božić i Uskrs zajednički doručak.

Hram Hrista Carja Banja Luka
Hram Hrista Carja Banja Luka

„Mnogima se to sviđa. Imam osjećaj da se dobar dio našeg društva svjesno ili nesvjesno okrenuo ili našao u izolaciji. Otuđio se od bližnjih, od brata i sestre, od drugog čovjeka. Čovjek nije stvoren za samoću, usamljenost i izolaciju. Čovjeku je potreban Bog i potreban mu je drugi čovjek. Zato kad se čovjek u svom tjelesnom, a tim više u duhovnom životu izoluje onda je osuđen na propadanje i smrt. Zato je ovaj model davnohrišćanske gozbe ljubavi veoma djelotvoran lijek za čovjeka modernog društva“, objašnjava paroh „Plave crkve“.

Osim parohije, u Banjaluci, takođe, djeluje i ukrajinsko udruženje „Taras Ševčenko“ koje okuplja Ukrajince, ali i druge ljubitelje i entuzijaste s ciljem očuvanja folklorne i kulturne tradicije ukrajinskog naroda.

„Mi sebe doživljavamo ravnopravnim građanima naše Banjaluke, te samim tim imamo želju da u svemu što je u našim mogućnostima doprinosimo našoj banjalučkoj zajednici. Onako lično, volio bi da približimo Ukrajinu našoj Banjaluci i Banjalučanima, ali, takođe, i da naš Grad i naše građane predstavimo u najljepšem svijetlu u Ukrajini“, kaže za kraj paroh Miroslav Krnjašin.

Komentari

XS
SM
MD
LG