„Nema dileme da je čovek faktor njegovog stradanja. Nemar i lična korist bili su iznad prirode“, kaže za Glas Amerike Tihomir Levajac, penzionisani profesor banjalučke Gimnazije i autor knjige „Oproštajno pismo Starog hrasta“.
Omiljeni gimnazijski profesor u Banja Luku se doselio 1963. godine. Kako kaže, odmah se zaljubio u Krajišku ljepoticu, te je godinama prikupljao istorijske podatke o njenim značajnim ljudima i zanimljivim događajima.
Nakon stradanje Starog hrasta, lužnjaka, koji je mogao živjeti i do 700 godina, sve je pretočio u knjigu, u kojoj, kako je zamislio, banjalučke priče prepričava jedini živi svjedok svih događaja – Stari hrast.
„On meni priča o događajima i ljudima koji su u tih 200 godina obilježili Banja Luku. A na kraju ispriča kako je on stradao i kako su mu došli glave“, objašnjava Levajac.
Početak kraja
Stari hrast posljednji put olistao je 2011. godine. Nakon izgradnje podzemnih garaža Malbašićeve zgrade prekinut mu je dotok vode.
Aktivisti Centra za životnu sredinu (CZZS) tražili su da se drvo spasi. Danas, ipak, tvrde da je ciljano uništeno.
„Nisu mu nadoknađivali vodu kako su tvrdili. Postoje indicije da su ubacivali hemiju da ga unište. Cilj je bio da se zelenilo potpuno dezintegriše s tog prostora“, kaže u izjavi za Glas Amerike, Tihomir Dakić, predsjednik CZZS.
Aktivisti, ipak, nisu dozvolili da se drvo totalno isječe. Trupac Starog hrasta, kako kažu, treba da bude spomenik koji će podsjećati na njegov neslavni kraj.
Takav kraj bio je samo početak događaja koji su uslijedili 2012. godine, kada je Stari hrast postao simbol otpora gradnji u „Picinom parku“.
Simbol betonizacije
Regulacioni plan, koji je u ovom parku podrazumijevao izgradnju poslovno-stambenog objekta, samo nekoliko metara od Starog hrasta, stavljen je na javni uvid još 2006. godine.
Aktivisti i građani tvrdili su da je ugrožena jedna od posljednjih zelenih površina u centru grada.
„Komisija je odbijala sve što direktno utiče na promjenu plana investitora, a u tom trenutku nije postajala podrška nekoliko hiljada ljudi koji bi izašli na ulicu i oborili plan“, sjeća se Dakić.
To se promijenilo tek kada je gradnja počela. Građanska inicijativa „Park je naš“, preko Facebook stranice u kratkom roku okupila je nekoliko hiljada ljudi i 29. maja 2012. godine pokrenula masovne proteste u Banjaluci.
Svakodnevnim mirnim šetnjama ukazivali su na korumpiranu vlast i otuđivanje javne površine od građana u korist pojedinca.
Tihomir Dakić ove masovne proteste danas smatra prekretnicom za druge inicijative, ne samo u Banja Luci, nego širom BiH: „Znali smo da nećemo pobijediti, ali da je proces bitan. Građani su počeli da shvataju svoju ulogu u opštem interesu.“
Tokom tih 100 dana protesta podrška im je stizala iz cijelog svijeta, ali je izostala samo od onih koji su izabrani da djeluju u njihovom interesu.
„Već tada je bilo jasno da iza investitora Mileta Radišića, koji je ubrzo došao pod lupu javnosti, ali i istražnih organa, stoji kompleksan sistem najviših institucija i političkih funkcionera RS-a“, ističe Dakić.
Od zatvorenika do kontroverznog biznismena
Radišić je 2013. godine osuđen na tri godine zatvora, jer je manipulisanjem cijenama Medicinske elektronike oštetio Republiku Srpsku za više od 550.000 maraka.
Nakon izlaska iz zatvora 2017. godine postaje jedan od najuspješnijih biznismena u RS-u. Prema pisanju portala Capital.ba, njegova porodična firma „Grand Trade“ u 2018. godini ostvarila je dobit od 30 miliona maraka, drastično više u odnosu na 2017. godinu kada je imala dobit od svega 1,4 miliona maraka.
Sporni objekat izgrađen u „Picinom parku“ 2018. godine prodao je kompaniji M:TEL za 65 miliona maraka.
Drugi dio objekta na istoj lokaciji trenutno je u fokusu cijele BiH i to kao predmet potencijalne kupovine od strane Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO) za iznos od gotovo 100 miliona KM.
Trenutno se čeka reakcija Savjeta ministara BiH, nakon što je Predstavnički dom Parlamenta BiH usvojio inicijativu poslanika PDP-a kojom se traži poništavanje postupka ove javne nabavke.
Politička trgovina
Transparency International BiH (TI) upozorio je da je u ovom slučaju riječ o unaprijed dogovorenoj političkoj trgovini.
„Ovo je jedan od klasičnih primjera kako se procedure, odluke i raspodjela budžeta prilagođavaju privatnim interesima pojedinaca koji su bliski nosiocima vlasti“, istakli su u TI BiH.
Iz UIO kažu da od 2014. pokušavaju da riješe problem smještaja u Banja Luci, te da su od 2005. godine na zakup potrošili oko 5,7 miliona KM. Branislav Borenović, poslanik PDP-a u Parlamentu BiH izračunao je da bi za cijenu od ovih blizu sto miliona maraka mogli plaćati zakup još 260 godina.
„Kako tumačiti da se raspisuje javni poziv na koji se javlja samo jedan ponuđač, jer samo jedan ponuđač ispunjava uslove tako kreiranog javnog poziva. I to gle čuda od strane firme 'Grand Trade'. Čovjeka koji je u suštini Dodikov kum“, rekao je Borenović.
Ovaj objekat našao se i pod lupom Odsjeka za javne nabavke banjalučke Gradske uprave, koji je u decembru prošle godine sačinio službenu zabilješku.
Prema pisanju portala Gerila.info, koji je u posjedu ovog dokumenta, navodi se da sagrađeni objekat nije u skladu sa važećim regulacionim planom, jer je izdatim lokacijskim uslovima i izmjenom građevinske dozvole iz 2020. godine umjesto dvije lamele predviđena izgradnja jednog jedinstvenog objekta.
Tihomir Dakić kaže da su Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstavo i ekologiju RS-a prijavljivali ilegalno dograđene spratove na objektu, ali da su samo dobili odgovor da će dozvole biti izdane.
„Mile Radišić nije kontroverzni biznismen, kako ga mediji nazivaju, nego presuđeni kriminalac. Jasno je da on ne gradi, već da je samo produžena ruka“, smatra Dakić.
Tome u prilog, kako kaže, govori i činjenica da je vlast žmirila na brojne neregularnosti koje su od početka pratile izgradnju Radišićevog objekta u „Picinom parku“.
„Bahato ponašanje prema porodici Vulić i njihovoj imovini, ali i ilegalno odlaganje iskopane zemlje sa ovog prostora samo su neki od primjera“, kaže Dakić.
Odlazak Starog hrasta
U želji da promoviše knjigu, koja je svojevrstan dokument banjalučke istorije, na brojne prepreke nailazio je i profesor Levajac. Danas kaže da je uprkos tome knjiga doživjela drugo izdanje. Njen značaj potvrdilo je i 20 zemalja, koje čine Udruženje šumarskih inženjera Evrope. Profesora su nagradili plaketom i kristalnim peharom.
„Niko od zvaničnih lokalnih medija niti jedan red o tome nije napisao“, priča profesor Levajac, koji je, takođe, smatrao da najmlađi sugrađani treba da upoznaju istoriju svog grada, te je knjigu ponudio i osnovnim školama.
„U jednoj su mi rekli da ne uzimaju knjige od onih koji optužuju Gradsku upravu. Kriv sam samo zato što sam pisao o tome. Nema veze što sam upravu i što su uništili onakvo drvo“, dodao je on.
Tek promjenom gradske vlasti nagrađen je Zlatnim grbom Grada Banja Luka.
„Meni je opšte iznad ličnog. Samo onaj ko drugima služi je veliki. To sam rekao i novom gradonačelniku, Drašku Stanivukoviću. Nadam se da će me poslušati“, kaže Levajac.
Građani i aktivisti povremeno se okupe oko trupca Starog hrasta kako bi podsjetili na borbu za posljednju zelenu oazu u Banja Luci.
„Toliko istorije je prošlo pored njega. Današnja gramzivost, pohlepnost i administrativna bahatost pokušava da izbriše istorijski kontinuitet tog prostora. Ali on nikad neće biti zaboravljen, ma koliko oni to pokušavali. Ostaje u nama, građanima“, ističe Dakić.
Građanima ostaje i oproštajna poruka Starog hrasta: „Ono što je u ovom haosu tranzicije od strane prikaza vremena, od strane bogova u prolazu, od strane glodara sadašnjice, samoživih vlastodržaca, koji se u grabljenju nadmeću, snašlo mene, snaći će i vas... Ja se spašavam, ja odlazim zanavek u večnu tamu. Vi ostajete. Teško vama“.
