Automobilske nesreće glavni su uzrok smrtnosti za američke tinejdžere. Prema vladinim podacima, svake godine preko četiri tisuće tinejdžera izgubi živote u sudarima čiji je najčešći uzrok “rastrešena vožnja” – bilo da se radi o previše bučnih suputnika u autu ili o korištenju mobitela u vožnji. Julie Taboh izvješćuje o naporima za informiranje javnosti o ovim opasnostima i za smanjenje broja tragično poginulih najmlađih vozača u zemlji.
Ryan Didone bio je tipičan tinejdžer koji je volio dobru zabavu. Volio se baviti sportom i voziti svoj terenski bicikl. No, njegov se život promijenio u roku od nekoliko minuta u jesen 2008. godine. Ryan i njegovo četvero prijatelja vozili su se u automobilu kad je vozač izgubio kontrolu i udario u drvo. Snažan sudar nanio je ozbiljne povrede svim putnicima. A Ryan je preminuo nedugo nakon što je helikopterom prevežen u obližnju bolnicu. Bilo mu je tek 15 godina. Thomas Didone policajac je u okrugu Mongomery u Marylandu već skoro 25 godina. On je Ryanov otac.
"Bio sam u bolnici uz mog sina na dan kad je rođen i, na žalost, na dan kad je umro. To je nešto što ne bih poželio ni jednom roditelju," rekao je Thomas Didone.
On kaže da je uzrok tog kobnog sudara bila rastrešena vožnja, da je vozač bio neiskusan, nezreo mladić koji je mislio da je nepobjediv. Vozio je po noći, pun putnika, prebrzo, nešto mu je odvratilo pažnju. Zbog toga je poginula jedna osoba, dok je cijela jedna lokalna zajednica doživjela traumu i tragediju, kaže on. Ryanova priča zvuči vrlo poznato. Svake godine u Sjedinjenim Državama preko četiri tisuće tinejdžera izgubi živote u automobilskim nesrećama. Ray LaHood američki je ministar prometa. On kaže da je rastrešena vožnja postala prava epidemija:
"Ja to nazivam epidemijom u Americi jer skoro svi Amerikanci, uključujući brojne tinejdžere, posjeduju mobitel i misle da mogu istovremeno govoriti na njemu i voziti bez rizika, no to nije moguće."
Kako bi se suprotstavile ovom uznemirujućem trendu, američke vladine agencije i privatne tvrtke koriste sredstva javnog informiranja i predavanja o sigurnosti za osvješćivanje javnosti. Na nedavnoj prezentaciji održanoj pored Washingtona, vozači tinejdžerske dobi isprobavali su svoje vozačko umijeće na pomno nadziranoj pisti s preprekama, kako bi se moglo usporediti na koji način voze uz nešto što im odvraća pažnju, za razliku od potpune koncentriranosti. Narančasti čunjevi predstavljali su zavoje, a balon-lutke djecu. 19-ogodišnji Kevin Schumann bio je jedan od vozača koji je sudjelovao u pokusu:
"Kad vozite preko čunjeva, to zapravo znači da skrećete s ceste u raznim smjerovima, te posvuda udarate u postavljenu ‘djecu.’ To mi je dočaralo stvarno iskustvo i pokazalo koliko je loše voziti i istovremeno slati sms poruke."
Debbie Pickford, predstavnica jedne osiguravajuće tvrtke, kaže da postoji nekoliko razloga zbog kojih tinejdžeri spadaju u skupinu s posebno izraženim rizikom od nesreće:
"Istraživanje o vozačima tinejdžerske dobi pokazalo je da njihov mozak nije u potpunosti razvijen do 25. godine. Kad to kombinirate s nedostatkom iskustva, dobijete mnogo veći rizik od prosječnog."
Međutim, stvari su se počele mijenjati. Novi zakon kojeg je uveo američki Kongres, nalaže svim američkim državama da provedu poseban program za mlade vozače. Njime bi im se zabranila vožnja po noći, ograničio bi im se broj putnika koje smiju voziti u autu, te im se ne bi dozvolilo izdavanje vozačke dozvole prije navršenih 18 godina. U međuvremenu, ljudi poput policajca Thomasa Didonea koriste svoje osobno iskustvo u poduci tinejdžera o opasnostima vožnje u kojoj im nešto odvlači pažnju. On putuje po Americi iznoseći svoju priču, u nadi da će na taj način možda spasiti živote drugih.
"Nikad nisam mislio da ću biti jedan od onih roditelja koji će doživjeti taj telefonski poziv. Shvatio sam da, ako se to može dogoditi meni, može se dogoditi bilo kome."
Rastrešena vožnja, kaže Thomas Didone, problem je kojem svi moraju posvetiti pozornost.