Većina doktora pacijentima koji pate od astme preporučuje da se pridržavaju tretmana kada uzimaju lijekove koji pomažu kontroliranju bolesti. Astma je hronično i ponekad smrtonosno oboljenje pluća od kojeg oboljevaju ljudi širom svijeta. Za tu bolest nema lijeka, ali postoje tretmani. Sada bi se globalne smjernice za tretman mogle izmijeniti kao rezultat studije koju je predvodio jedan istraživač pri medicinskom odjelu univerziteta u Texasu.
Većini odraslih koji pate od blažeg oblika astme preporučuje se da koriste male inhalatore dva puta dnevno, čak i kada nemaju simptome. Lijek sadržan u tim inhalatorima sa kompresovanim zrakom otvara disajne prolaze i smanjuje sluz, te osoba može lakše disati. Ti lijekovi, kortikosteroidi, najuobičajeniji i najučinkovitiji, oblik su terapije za osobe koje pate od astme. Tokom napada astme, disajni prolazi pluća postanu upaljeni i natečeni. Takav napad može biti podstaknut od strane brojnih faktora, od kojih su neki genetički, a neki dolaze iz samog okruženja. Prašina, zagađenje zraka i dim mogu prouzročiti astmatični napad. Lišće koje u jesen opada i druge sezonske promjene koje dižu čestice u zrak također mogu prouzročiti napad. Frank Grizzaffi dobro zna šta to znači.
Tretman kojeg sam se morao držati, bila su dva udisaja inhalatora ujutro i dva navečer, kaže on.
To je bilo prije nego je počeo sudjelovati u studiji koja je uključivala deset akademskih centara i nekoliko stotina odraslih sa blažim ili umjerenim oblikom astme. Doktori su pratili pacijente i odlučivali o najmanjoj mogućoj dozi lijekova koja bi kontrolirala njihovu astmu. Doktor William Calhoun je predvodio studiju.
Količina kortikosteroida koju je pacijent primio tokom istraživanja je zavisila od količine simptoma koju je imao. Kada bi pacijent imao manje simptoma, dobio bi manju količinu lijeka, a kada bi imao više simptoma, dobio bi veću količinu, kaže doktor Calhoun.
Nakon prilagođavanja doze, doktori bi razmotrili tri različita načina liječenja pacijenata. Jedna grupa bi primila prilagođenu dozu steroida i uzela ih na uobičajen način. Druga bi dobila nivo steroida prilagođen nakon prolaska kroz sofisticirane testove disanja, a treća bi koristila inhalatore samo kada im se pogoršaju simptomi. Istražitelji su utvrdili da je ova treća grupa bila isto toliko uspješna u tretmanu kao i prve dvije. Najveća razlika je u tome što su pacijenti u trećoj grupi koristili upola manje lijeka.
Grupa čiji se tretman zasnivao na simptomima je rezultirala u smanjenoj upotrebi kortikosteroida za udisanje, što je smanjenje od 50%. Također je rezultirala u smanjenju simptoma u jesen, kada su simptomi obično pogoršani, kao i smanjenju odsustvovanja iz škole ili sa posla, objašnjava doktor Calhoun.
Uz doktorsku brigu, Frank Grizzaffi više ne slijedi svoj stari tretman.
Udišem inhalator jednom ujutro i to mi obično traje cijeli dan. Super se osjećam, kaže on.
Doktor Calhoun preporučuje pacijentima sa blagim ili umjerenim oblikom astme da provjere sa svojim doktorom da li bi takva strategija mogla biti od koristi za njih.
Većini odraslih koji pate od blažeg oblika astme preporučuje se da koriste male inhalatore dva puta dnevno, čak i kada nemaju simptome. Lijek sadržan u tim inhalatorima sa kompresovanim zrakom otvara disajne prolaze i smanjuje sluz, te osoba može lakše disati. Ti lijekovi, kortikosteroidi, najuobičajeniji i najučinkovitiji, oblik su terapije za osobe koje pate od astme. Tokom napada astme, disajni prolazi pluća postanu upaljeni i natečeni. Takav napad može biti podstaknut od strane brojnih faktora, od kojih su neki genetički, a neki dolaze iz samog okruženja. Prašina, zagađenje zraka i dim mogu prouzročiti astmatični napad. Lišće koje u jesen opada i druge sezonske promjene koje dižu čestice u zrak također mogu prouzročiti napad. Frank Grizzaffi dobro zna šta to znači.
Tretman kojeg sam se morao držati, bila su dva udisaja inhalatora ujutro i dva navečer, kaže on.
To je bilo prije nego je počeo sudjelovati u studiji koja je uključivala deset akademskih centara i nekoliko stotina odraslih sa blažim ili umjerenim oblikom astme. Doktori su pratili pacijente i odlučivali o najmanjoj mogućoj dozi lijekova koja bi kontrolirala njihovu astmu. Doktor William Calhoun je predvodio studiju.
Količina kortikosteroida koju je pacijent primio tokom istraživanja je zavisila od količine simptoma koju je imao. Kada bi pacijent imao manje simptoma, dobio bi manju količinu lijeka, a kada bi imao više simptoma, dobio bi veću količinu, kaže doktor Calhoun.
Nakon prilagođavanja doze, doktori bi razmotrili tri različita načina liječenja pacijenata. Jedna grupa bi primila prilagođenu dozu steroida i uzela ih na uobičajen način. Druga bi dobila nivo steroida prilagođen nakon prolaska kroz sofisticirane testove disanja, a treća bi koristila inhalatore samo kada im se pogoršaju simptomi. Istražitelji su utvrdili da je ova treća grupa bila isto toliko uspješna u tretmanu kao i prve dvije. Najveća razlika je u tome što su pacijenti u trećoj grupi koristili upola manje lijeka.
Grupa čiji se tretman zasnivao na simptomima je rezultirala u smanjenoj upotrebi kortikosteroida za udisanje, što je smanjenje od 50%. Također je rezultirala u smanjenju simptoma u jesen, kada su simptomi obično pogoršani, kao i smanjenju odsustvovanja iz škole ili sa posla, objašnjava doktor Calhoun.
Uz doktorsku brigu, Frank Grizzaffi više ne slijedi svoj stari tretman.
Udišem inhalator jednom ujutro i to mi obično traje cijeli dan. Super se osjećam, kaže on.
Doktor Calhoun preporučuje pacijentima sa blagim ili umjerenim oblikom astme da provjere sa svojim doktorom da li bi takva strategija mogla biti od koristi za njih.
