Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay zaokružuje ovu turbulentnu godinu proslavom Dana ljudskih prava, odnosno Univerzalne deklaracije o ljudskim pravim. Posljednje 62 godine, ova Deklaracija služila je svijetu kao vodič za ljudska prava i predstavljala nadu za milijune potlačenih i zlostavljanih ljudi. Gospođa Pillay tom je prigodom odala počast stotinama tisuća branitelja ljudskih prava koji se javno bore protiv diskriminacije, često dovodeći u opasnost vlastitu sigurnost i sigurnost svojih obitelji.
"Boreći se protiv diskriminacije i drugih oblika kršenja ljudskih prava, oni sami često postaju žrtvama diskriminacije. Činjenica je da svake godine tisuće zagovornika ljudskih prava biva maltretirano, zlostavljano, i nepravedno zatvarano, pa čak i ubijano."
Direktorica organizacije Human Rights Watch u Ženevi, Julie de Rivero, kaže da je teško reći da li je situacija na polju ljudskih prava danas bolja ili lošija nego prethodnih godina. No, kako kaže, moguće je identificirati određene obrasce. Jedan od njih je nekažnjavanje težih povreda ljudskih prava. Primjer za to je Šri Lanka.
"Rat u Šri Lanki je završio, ali uz vrlo visoku cijenu po civile koji su se našli usred paljbe između dvije strane. A nitko nije preuzeo odgovornost niti je kažnjen za te zločine. Poznati su nam i slučajevi mučenja za vrijeme administrcije američkog predsjednika Busha: ona su se odvijala pod krinkom tzv. rata protiv terorizma, i za njih do danas nitko nije odgovarao niti je bio kažnjen."
De Rivero kaže da “rat protiv terorizma” i povećana zabrinutost za nacionalnu sigurnost vode ka daljnjim povredama ljudskih prava, čak i u demokratskim zemljama. Ona kaže da ista strahovanja jačaju i ksenofobiju u europskim zemljama. Drugi trend koji zabrinjava je seksualno nasilje nad ženama, posebice u Demokratskoj republici Kongo, kaže Julie de Rivero. Glasnogovornik Visokog povjereništva UN-a za ljudska prava Rupert Colville ističe da se određena ljudska prava konstantno krše. Čim se postigne neki napredak na jednom polju, nazaduje se na nekom drugom – mučenju, na primjer - kaže on. Pritom dodaje da gotovo sve države imaju zakon koji zabranjuje mučenje i po kojem se ono smatra zločinom, no unatoč tome mnoge od njih ga još uvijek prakticiraju i ne kažnjavaju njegove počinitelje. Rupert Colville kaže da je nekažnjivost cijelog niza zločina, ali i diskriminacija, veliki problem:
"Diskriminacija nad ženama, diskriminacija nad homoseksualcima, diskriminacija nad ljudima s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima, nad starijim osobama, nad manjinama, urođenicima…To je konstantan problem na svim kontinentima, i u razvijenim zemljama, gdje se u posljednjih deset godina vidi pogoršanje odnosa prema migrantima i strancima."
Rupert Colville kaže da se kolo pravde okreće polako. Često trebaju proći godine da bi žrtve dobile zadovoljštinu, ali to se ipak događa, kaže on.
"Dokaz da ne treba gubiti nadu su primjer Čilea i Argentine. I danas se pred sud u tim zemljama dovode počinitelji zločina iz Drugog svjetskog rata. Tu leži snaga pravnog sustava, jer za ratne zločine nema zastare."
Napore boraca za ljudska prava podržava međunarodni zakon o ljudskim pravima. Prava i zaštita pojedinaca od određenih prekršaja zajamčena su putem devet ključnih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima. Oni određuju obveze i odgovornosti država prema njenim građanima. Zakoni, međutim, nisu jamstvo dobrog ponašanja, ali za one države koje su ih potpisale postoji veća vjerojatnost da će ih i primijenjivati.
