Od početka modernog doba smatra se da svaka umjetnost posjeduje visoko razvijeni vlastiti način komunikacije, da ona ima nezavisnu i slobodnu poziciju u društvu, te da je određuju ideje slobode, imaginacije, individualnosti, otkrića, eksperimenta, pobune, ljepote, istine i pravde.
Da li je tako i u BiH - ta zemlja jest oduvijek bila inspiracija umjetnicima da svojim djelima ispituju, analiziraju i razotkrivaju probleme u društvu i aktivno učestvuju u mijenjanju pogleda na svijet. Rad mnogih umjetnika i BiH prepoznale su mnoge regionalne i svjetske metropole, ali u svojoj sredini često su izloženi nerazumijevanju, predrasudama i stereotipima, naročito ako svoj rad prezentuju na slobodniji, provokativniji način.
Iako ograničenja u kontekstu umjetnosti gube značenje, a cenzure zvanično nema, angažovana umjetnost u BiH rijetko izaziva reakcije kojima teži, a poruke umjetnika ostaju da žive unutar malih društvenih krugova. U širem smislu, u bh. društvu umjetnost je postala tabu tema – umjetnici stvaraju, ali se o tome malo govori.
Angažovana umjetnost kao korektiv društvenih prilika
Studentski protesti širom svijeta krajem 60-tih godina 20 vijeka bili su i svojevrsna prekretnica za razvoj umjetničkog aktivizma. Analizirale su se normativne društvene vrijednosti, i stvarao se otpor prema institucijama moći sa ekskluzivnom vlašću.
S obzirom na mnogobrojne probleme sa kojima se suočava bh. društvo angažovanim umjetnicima nikad ne nedostaje materijala za stvaranje. Iako njihove poruke ne dolaze do onih koji imaju moć da nešto promjene, u nedostatku studentskog aktivizma, umjetnici postaju prva linija odbrane društvenih vrijednosti u bh. društvu. U takvom nesređenom društvu mnogi od njih smatraju da imaju moralnu obavezu da ukazuju na probleme, analiziraju stanje, i aktivno učestvuju u pružanju otpora prema vladajućim elitama.
‘Država bez kulture je mentalni i duhovni zatvor. Kultura je hrana, a tradicija kompas duha naroda. U šumi trebaš hranu i kompas. Svijet je džungla’, riječi su Dine Šarana, sarajevskog muzičara i frontmena benda ‘Letu Štuke’, koji kroz svoj umjetnički angažman kostantno upire prst u probleme sa kojima se suočava poslijeratna BiH.
Ovaj autor i muzičar pružio je podršku borbi za istinu i pravdu u slučajevima neriješenih ubistava mladića Davida Dragičevića iz Banjaluke i Dženana Memića iz Sarajeva, koja potresaju BiH već više od pola godine. Pjesmu ‘Klinac iz geta’ koju je pokojni David Dragičević napisao sa 16 godina, bend ‘Letu Štuke’ djelimično je obradio i postavio na svoj oficijelni YouTube kanal, te na taj način podržao grupu ‘Pravda za Davida’.
https://www.youtube.com/watch?v=hC_Olr4GUpc (Letu Štuke ‘Pravda’)
Šaran ističe, da su tek ovi tragični događaji uspjeli ujediniti građane BiH.
'Vlastodršci udaraju na mladost ove zemlje. Na suštinu opstanka društva. Davidov slučaj je posebno surov, a slučaj Dženana Memića tipično klijentelističko orgijanje. Jedini način da se dođe do istine i pravde je ujedinjenje naroda. Istinska vladavina pravne države. Dok se ne ujedinimo mafija će vladati ovom zemljom, a mladost će je napustiti zauvijek. Zar se više isplati ulagati novac, energiju i vrijeme u pojednačne nacionalne programe, nego u jedan zajednički – socijalni? Ja mislim da se ne isplati’, kaže Šaran, koji smatra da poruke angažovanih umjetnika dopiru do građana u onoj mjeri u kojoj je BiH građanska država.
‘Svi zajedno imamo moć za promjene, ali nam fali artikulacija i pravo vodstvo. Jedna Vlada. Angažovana umjetnost u BiH je ona koja se opire nacionalizmu i skreće pažnju na prave probleme, kao što su korupcija i kriminal vladajućih struktura’, objašnjava Dino Šaran. On ističe da je korupcija na svim društvenim nivoima štit kriminala, ona je sama po sebi najtvrđa cenzura – cenzura morala, u takvoj situaciji, problemi domaćih umjetnika vezani su uz populističku percepciju elitnog ili uz poziciju u odnosu na budžet, a sve to zavisi od toga šta je kome motiv za opstanak.
Žena u umjetnosti – borba sa predrasudama i stereotipima
Uloga žene u bh. društvu i dalje je tradicionalna. U odnosu na 19. vijek kada je svaka borba za prava žena bila tabu tema, situacija se itekako promijenila, ali u odnosu na blisku budućnost ona već neko vrijeme tapka u mjestu. U BiH, u tom smislu, razvili su se brojni umjetnički festivali koji povezuju i afirmišu žene, ali i omogućavaju da se otvoreno govori o temama koje se tiču ženskih prava. Iako je u današnje vrijeme malo lakše biti žena u BiH, svaki oblik nekonvencionalnog ponašanja i dalje često nailazi na osude. Na udaru su posebno umjetnice koji svoj stil izražavaju na malo slobodniji i provokativniji način.
Jedna od umjetnica koja njeguje upravo takav stil je i Tajana Dedić-Starović, fotografkinja i videografkinja iz Banjaluke, koja ističe da je možda očekivala i već otpor sredine na svoj umjetnički angažman.
‘Sigurno je da je ‘tamo negde’ publika slobodnija, sa manje ličnih barijera i stidljivosti, ali i u BiH umetnici poput mene imaju svoju publiku, iako je taj prostor poprilično ograničen. Granice određuje mentalitet naših ljudi i uska shvatanja. Ipak, shvatila sam da ukoliko se umetnik postavi na pravi i adekvatan način, onda i publika postaje opuštenija i granice se lagano brišu. Kada ljudi prihvate da je to način vašeg izražavanja i kritike sebe, društva, normi i slično onda se opuštaju i prihvataju umetnost takvu kakva jeste’, ističe ova umjetnica, koju banjalučka publika poznaje kao Artist At Camera.
Tajana Dedić-Starović rođena je u Novom Sadu, a posljednjih 15 godina živi i stvara u Banjaluci. Kako kaže, ponosna je na svoju najdugovječniju romantičnu vezu u životu – sa svojim fotoaparatom. Njeni radovi predstavljeni su i na izložbi pod nazivom "I won't take down the lights" u Holivudu, a umjetnički motiv koji je posebno nadahnjuje je žena i njena uloga u društvu.
Kao umjetnica sa malo slobodnijim stilom izražavanja, ističe da je često izložena neumjesnim komentarima od strane muških, ali i ženskih posmatrača, i da se stalno nalazi na ivici situacije da neko pogrešno ili zlonamjerno protumači njen umjetnički izražaj.
‘Žena je jedan od glavnih motiva u mom radu. Uvek se trudim da pokažem njenu veličinu, moć, suptilnost i željenu jednakost u svetu. Istovremeno mi je važno da se kroz svoj rad pozabavim i podređenim položajem žene koji je, nažalost, i dalje prisutan kako na našim prostorima, tako i u svetu’, smatra Dedić-Starović.
S obzirom na to da je imala priliku da se predstavi publici u Americi, ukazuje i na problem sa kojim se suočava većina bh. slobodnih umjetnika, a to je da – “prvo moraš napraviti uspjeh negdje u inostranstvu, da bi dobio publiku u svojoj državi”. Prema njenom mišljenju, problem je i način razmišljanja većine ljudi u BiH, koji i dalje smatraju da se umjetnici svojim stvaralaštvom bave iz hobija, te ih iz tog razloga ne doživljavaju pretjerano ozbiljno.
‘Nekad imam osećaj da nas okruženje doživljava kao lenje ljude, koji se još nisu pronašli, i da ne shvataju značaj umetnosti za jedno društvo, i da mi stvaramo jer nas to ispunjava i čini srećnima’, kaže ova umjetnica.
Bez obzira na sve, ona ne gubi optimizam, ističe da se stvari polako pomjeraju sa mrtve tačke, i da se konkretno u Banjaluci u posljednjih nekoliko godina pojavilo mnogo mladih ljudi koji imaju drugačiji pristup u promovisanju sebe i svog stvaralaštva.
‘Postoje brojne inicijative koje rade na podizanju svesti o značaju umetnosti, a otvoreni su i neki prostori koji nude podršku nezavisnim umetnicima u smislu da mogu da se okupljaju, stvaraju i prezentuju svoj rad’, smatra Dedić-Starović, dodajući da i dalje izostaje podrška zvaničnih institucija i Grada, koji bi trebali aktivnije da doprinesu razvoju umjetnosti u Banjaluci.
Domaći umjetnici na inostranom tržištu
Na bh. tržištu samo rijetki umjetnici naprave karijeru od koje mogu pristojno da žive, ostali su prinuđeni da rade druge poslove, i da umjetničko stvaralaštvo privremeno, a često i zauvijek, ostave po strani.
Slikarka Alma Telibečirević život u rodnom Sarajevu prije dvije i po godine zamijenila je životom u Phoenix-u u Arizoni. Iako je završila sarajevsku Likovnu akademiju, a jedno vrijeme se školovala u Veneciji, zbog troškova studiranja i života, karijeru u BiH gradila je kao projekt menadžer u domenu odnosa sa javnošću.
‘To mi je dosta pomoglo kada sam počela organizovati vlastite izložbe, jer sam tada već imala izgrađenu mrežu kontakata sa medijima, pa sam uspjela da promovišem svoju umjetnost. Mladim ljudima koji kreću, praktično od nule, je zaista izazov kreirati ime ili uopšte ostvariti samostalne izložbe u BiH i u regiji. Što se tiče prodaje, umjetnost svakako u BiH nije primaran produkt. U Americi imate bezbroj mogućnosti, postoji publika za različite vrste umjetnosti, ali postoji i ogromna konkurencija. No, vjerujem da se uz pomoć rada i istrajnosti može koliko-toliko kreirati umjetnička karijera’, objašnjava Telibečirevićeva.
Ona ističe da je za razliku od BiH, umjetnost u Americi konstantno prisutna, a izložbe se organizuju na ulici, u kafićima, kancelarijama, stanovima, dok se umjetnički radovi mogu vidjeti u skoro svakom javnom prostoru. Mišljenja je da u takvoj situaciji ima mnogo više prostora za umjetnički rad.
‘Napraviti karijeru kao umjetnik je popriličan izazov bilo gdje u svijetu. U BiH je taj izazov duplo veći, ako uzmemo u obzir da je to zemlja koja je veoma dugo ‘u tranziciji’, koja ima visok procenat nezaposlenosti, pogotovo kada su mladi ljudi u pitanju, da je korupcija prisutna i da BiH nije veliko tržište. No, nerijetko je neophodno napraviti određeni internacionalni uspijeh da bi uopšte bili primjećeni unutar BiH’, ističe Alma Telibečirević.
Ono što ona smatra problematičnim kada je u pitanju BiH je ekonomska situacija koja može navesti određene umjetnike da zbog opstanka naprave kompromise - cenzura nije prisutna javno, ali često izostaje reakcija koju bi angažovana umjetnost trebala da izazove.
Bosna i Hercegovina je, prema njenim riječima, kao tržište iscjepkana na entitete i kantone, i ne samo da nema publike i interesovanja, nego na tako podijeljenom i malom tržištu nije jednostavno odjeknuti i dobiti onu promociju koja bi bila nephodna da angažovana umjetnost bude primjećena, odnosno da napravi neki veći učinak, pa da samim tim bude i dio neke javne rasprave.
‘Vjerujem da situacija u BiH može biti inspirativna za mlade umjetnike. Nerijetko umjetnost bude upravo ta koja podstakne promjene. Umjetnost može biti i katalizator za sve traume i stresne situacije kroz koje BiH kao društvo prolazi. Umjetnost u BiH je sada neopohodna više nego ikada prije’, smatra Telibečirevićeva.
