Linkovi

Aktuelno

Kritika, stereotipi i predrasude: Kako izgleda život umjetnika Bosne i Hercegovine

Superhero, Tatjana Dedić Starović

Angažovana umjetnost je katalizator trauma bosansko-hercegovačkog društva

Od početka modernog doba smatra se da svaka umjetnost posjeduje visoko razvijeni vlastiti način komunikacije, da ona ima nezavisnu i slobodnu poziciju u društvu, te da je određuju ideje slobode, imaginacije, individualnosti, otkrića, eksperimenta, pobune, ljepote, istine i pravde.

Da li je tako i u BiH - ta zemlja jest oduvijek bila inspiracija umjetnicima da svojim djelima ispituju, analiziraju i razotkrivaju probleme u društvu i aktivno učestvuju u mijenjanju pogleda na svijet. Rad mnogih umjetnika i BiH prepoznale su mnoge regionalne i svjetske metropole, ali u svojoj sredini često su izloženi nerazumijevanju, predrasudama i stereotipima, naročito ako svoj rad prezentuju na slobodniji, provokativniji način.

Iako ograničenja u kontekstu umjetnosti gube značenje, a cenzure zvanično nema, angažovana umjetnost u BiH rijetko izaziva reakcije kojima teži, a poruke umjetnika ostaju da žive unutar malih društvenih krugova. U širem smislu, u bh. društvu umjetnost je postala tabu tema – umjetnici stvaraju, ali se o tome malo govori.

Prosvjedi 68. na Univerzitetu Columbia
Prosvjedi 68. na Univerzitetu Columbia

Angažovana umjetnost kao korektiv društvenih prilika

Studentski protesti širom svijeta krajem 60-tih godina 20 vijeka bili su i svojevrsna prekretnica za razvoj umjetničkog aktivizma. Analizirale su se normativne društvene vrijednosti, i stvarao se otpor prema institucijama moći sa ekskluzivnom vlašću.

S obzirom na mnogobrojne probleme sa kojima se suočava bh. društvo angažovanim umjetnicima nikad ne nedostaje materijala za stvaranje. Iako njihove poruke ne dolaze do onih koji imaju moć da nešto promjene, u nedostatku studentskog aktivizma, umjetnici postaju prva linija odbrane društvenih vrijednosti u bh. društvu. U takvom nesređenom društvu mnogi od njih smatraju da imaju moralnu obavezu da ukazuju na probleme, analiziraju stanje, i aktivno učestvuju u pružanju otpora prema vladajućim elitama.

Art in 1968, Poster, Univerzitet Harvard
Art in 1968, Poster, Univerzitet Harvard

‘Država bez kulture je mentalni i duhovni zatvor. Kultura je hrana, a tradicija kompas duha naroda. U šumi trebaš hranu i kompas. Svijet je džungla’, riječi su Dine Šarana, sarajevskog muzičara i frontmena benda ‘Letu Štuke’, koji kroz svoj umjetnički angažman kostantno upire prst u probleme sa kojima se suočava poslijeratna BiH.

Ovaj autor i muzičar pružio je podršku borbi za istinu i pravdu u slučajevima neriješenih ubistava mladića Davida Dragičevića iz Banjaluke i Dženana Memića iz Sarajeva, koja potresaju BiH već više od pola godine. Pjesmu ‘Klinac iz geta’ koju je pokojni David Dragičević napisao sa 16 godina, bend ‘Letu Štuke’ djelimično je obradio i postavio na svoj oficijelni YouTube kanal, te na taj način podržao grupu ‘Pravda za Davida’.

https://www.youtube.com/watch?v=hC_Olr4GUpc (Letu Štuke ‘Pravda’)

Šaran ističe, da su tek ovi tragični događaji uspjeli ujediniti građane BiH.

Letu Stuke
Letu Stuke

'Vlastodršci udaraju na mladost ove zemlje. Na suštinu opstanka društva. Davidov slučaj je posebno surov, a slučaj Dženana Memića tipično klijentelističko orgijanje. Jedini način da se dođe do istine i pravde je ujedinjenje naroda. Istinska vladavina pravne države. Dok se ne ujedinimo mafija će vladati ovom zemljom, a mladost će je napustiti zauvijek. Zar se više isplati ulagati novac, energiju i vrijeme u pojednačne nacionalne programe, nego u jedan zajednički – socijalni? Ja mislim da se ne isplati’, kaže Šaran, koji smatra da poruke angažovanih umjetnika dopiru do građana u onoj mjeri u kojoj je BiH građanska država.

‘Svi zajedno imamo moć za promjene, ali nam fali artikulacija i pravo vodstvo. Jedna Vlada. Angažovana umjetnost u BiH je ona koja se opire nacionalizmu i skreće pažnju na prave probleme, kao što su korupcija i kriminal vladajućih struktura’, objašnjava Dino Šaran. On ističe da je korupcija na svim društvenim nivoima štit kriminala, ona je sama po sebi najtvrđa cenzura – cenzura morala, u takvoj situaciji, problemi domaćih umjetnika vezani su uz populističku percepciju elitnog ili uz poziciju u odnosu na budžet, a sve to zavisi od toga šta je kome motiv za opstanak.

Alma Telibečirević
Alma Telibečirević

Žena u umjetnosti – borba sa predrasudama i stereotipima

Uloga žene u bh. društvu i dalje je tradicionalna. U odnosu na 19. vijek kada je svaka borba za prava žena bila tabu tema, situacija se itekako promijenila, ali u odnosu na blisku budućnost ona već neko vrijeme tapka u mjestu. U BiH, u tom smislu, razvili su se brojni umjetnički festivali koji povezuju i afirmišu žene, ali i omogućavaju da se otvoreno govori o temama koje se tiču ženskih prava. Iako je u današnje vrijeme malo lakše biti žena u BiH, svaki oblik nekonvencionalnog ponašanja i dalje često nailazi na osude. Na udaru su posebno umjetnice koji svoj stil izražavaju na malo slobodniji i provokativniji način.

Jedna od umjetnica koja njeguje upravo takav stil je i Tajana Dedić-Starović, fotografkinja i videografkinja iz Banjaluke, koja ističe da je možda očekivala i već otpor sredine na svoj umjetnički angažman.

Tatjana Dedić Starović
Tatjana Dedić Starović

‘Sigurno je da je ‘tamo negde’ publika slobodnija, sa manje ličnih barijera i stidljivosti, ali i u BiH umetnici poput mene imaju svoju publiku, iako je taj prostor poprilično ograničen. Granice određuje mentalitet naših ljudi i uska shvatanja. Ipak, shvatila sam da ukoliko se umetnik postavi na pravi i adekvatan način, onda i publika postaje opuštenija i granice se lagano brišu. Kada ljudi prihvate da je to način vašeg izražavanja i kritike sebe, društva, normi i slično onda se opuštaju i prihvataju umetnost takvu kakva jeste’, ističe ova umjetnica, koju banjalučka publika poznaje kao Artist At Camera.

Tajana Dedić-Starović rođena je u Novom Sadu, a posljednjih 15 godina živi i stvara u Banjaluci. Kako kaže, ponosna je na svoju najdugovječniju romantičnu vezu u životu – sa svojim fotoaparatom. Njeni radovi predstavljeni su i na izložbi pod nazivom "I won't take down the lights" u Holivudu, a umjetnički motiv koji je posebno nadahnjuje je žena i njena uloga u društvu.

Kao umjetnica sa malo slobodnijim stilom izražavanja, ističe da je često izložena neumjesnim komentarima od strane muških, ali i ženskih posmatrača, i da se stalno nalazi na ivici situacije da neko pogrešno ili zlonamjerno protumači njen umjetnički izražaj.

‘Žena je jedan od glavnih motiva u mom radu. Uvek se trudim da pokažem njenu veličinu, moć, suptilnost i željenu jednakost u svetu. Istovremeno mi je važno da se kroz svoj rad pozabavim i podređenim položajem žene koji je, nažalost, i dalje prisutan kako na našim prostorima, tako i u svetu’, smatra Dedić-Starović.

Tatjana Dedić Starović
Tatjana Dedić Starović

S obzirom na to da je imala priliku da se predstavi publici u Americi, ukazuje i na problem sa kojim se suočava većina bh. slobodnih umjetnika, a to je da – “prvo moraš napraviti uspjeh negdje u inostranstvu, da bi dobio publiku u svojoj državi”. Prema njenom mišljenju, problem je i način razmišljanja većine ljudi u BiH, koji i dalje smatraju da se umjetnici svojim stvaralaštvom bave iz hobija, te ih iz tog razloga ne doživljavaju pretjerano ozbiljno.

‘Nekad imam osećaj da nas okruženje doživljava kao lenje ljude, koji se još nisu pronašli, i da ne shvataju značaj umetnosti za jedno društvo, i da mi stvaramo jer nas to ispunjava i čini srećnima’, kaže ova umjetnica.

Bez obzira na sve, ona ne gubi optimizam, ističe da se stvari polako pomjeraju sa mrtve tačke, i da se konkretno u Banjaluci u posljednjih nekoliko godina pojavilo mnogo mladih ljudi koji imaju drugačiji pristup u promovisanju sebe i svog stvaralaštva.

‘Postoje brojne inicijative koje rade na podizanju svesti o značaju umetnosti, a otvoreni su i neki prostori koji nude podršku nezavisnim umetnicima u smislu da mogu da se okupljaju, stvaraju i prezentuju svoj rad’, smatra Dedić-Starović, dodajući da i dalje izostaje podrška zvaničnih institucija i Grada, koji bi trebali aktivnije da doprinesu razvoju umjetnosti u Banjaluci.

Domaći umjetnici na inostranom tržištu

Na bh. tržištu samo rijetki umjetnici naprave karijeru od koje mogu pristojno da žive, ostali su prinuđeni da rade druge poslove, i da umjetničko stvaralaštvo privremeno, a često i zauvijek, ostave po strani.

Slikarka Alma Telibečirević život u rodnom Sarajevu prije dvije i po godine zamijenila je životom u Phoenix-u u Arizoni. Iako je završila sarajevsku Likovnu akademiju, a jedno vrijeme se školovala u Veneciji, zbog troškova studiranja i života, karijeru u BiH gradila je kao projekt menadžer u domenu odnosa sa javnošću.

‘To mi je dosta pomoglo kada sam počela organizovati vlastite izložbe, jer sam tada već imala izgrađenu mrežu kontakata sa medijima, pa sam uspjela da promovišem svoju umjetnost. Mladim ljudima koji kreću, praktično od nule, je zaista izazov kreirati ime ili uopšte ostvariti samostalne izložbe u BiH i u regiji. Što se tiče prodaje, umjetnost svakako u BiH nije primaran produkt. U Americi imate bezbroj mogućnosti, postoji publika za različite vrste umjetnosti, ali postoji i ogromna konkurencija. No, vjerujem da se uz pomoć rada i istrajnosti može koliko-toliko kreirati umjetnička karijera’, objašnjava Telibečirevićeva.

Ona ističe da je za razliku od BiH, umjetnost u Americi konstantno prisutna, a izložbe se organizuju na ulici, u kafićima, kancelarijama, stanovima, dok se umjetnički radovi mogu vidjeti u skoro svakom javnom prostoru. Mišljenja je da u takvoj situaciji ima mnogo više prostora za umjetnički rad.

‘Napraviti karijeru kao umjetnik je popriličan izazov bilo gdje u svijetu. U BiH je taj izazov duplo veći, ako uzmemo u obzir da je to zemlja koja je veoma dugo ‘u tranziciji’, koja ima visok procenat nezaposlenosti, pogotovo kada su mladi ljudi u pitanju, da je korupcija prisutna i da BiH nije veliko tržište. No, nerijetko je neophodno napraviti određeni internacionalni uspijeh da bi uopšte bili primjećeni unutar BiH’, ističe Alma Telibečirević.

Alma Telibečirević, izožba u Sarajevu
Alma Telibečirević, izožba u Sarajevu

Ono što ona smatra problematičnim kada je u pitanju BiH je ekonomska situacija koja može navesti određene umjetnike da zbog opstanka naprave kompromise - cenzura nije prisutna javno, ali često izostaje reakcija koju bi angažovana umjetnost trebala da izazove.

Bosna i Hercegovina je, prema njenim riječima, kao tržište iscjepkana na entitete i kantone, i ne samo da nema publike i interesovanja, nego na tako podijeljenom i malom tržištu nije jednostavno odjeknuti i dobiti onu promociju koja bi bila nephodna da angažovana umjetnost bude primjećena, odnosno da napravi neki veći učinak, pa da samim tim bude i dio neke javne rasprave.

‘Vjerujem da situacija u BiH može biti inspirativna za mlade umjetnike. Nerijetko umjetnost bude upravo ta koja podstakne promjene. Umjetnost može biti i katalizator za sve traume i stresne situacije kroz koje BiH kao društvo prolazi. Umjetnost u BiH je sada neopohodna više nego ikada prije’, smatra Telibečirevićeva.

See all News Updates of the Day

BiH Statistike za 2019: Pao izvoz, povećan uvoz

ilustracija

Izvoz iz BiH za devet mjeseci 2019. u poređenju sa prošlogodišnjim u padu je. Također, uvoz je u toj usporedbi u porastu, govore podaci Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Uzrok povećanja uvoza prema mišljenju Nihada Bajramovića iz vanjsko-trgovinske komore je rezultat privredne aktivnosti u zemlji tj. povećanog obima domaće potrošnje.

Vanjsko-trgovinski deficit povećan je za 8.9 % i dostiže 6 milijadi KM.

Početak 2019. pokazao je pozitivan razvoj u Italiji koja je izašla iz recesije dok su ekonomije Francuske i Španije ostvarile rast, 0.3 i 0.7 %.

Što se tiče BiH zbog neprovođenja sporazuma o slobodnoj trgovoni smanjen je izvoz u Tursku a zbog trgovinskog rata za više od 90 % opao izvoz na Kosovo.

Glavni vanjsko-trgovinski partner BiH je Evropska Unija a unutar nje Hrvatska. Što se tiče ekonomskih odnosa sa Srbijom, po prvi put je dosegnut stepen pokrivenosti uvoza izvozom od 50 %. To jedina zemlja iz sporazuma CEFTA sa kojom BiH ne ostvaruje suficit.

Opao je i izvoz hrane, za oko 5% i iznosi 615 miliona KM. Zemlje u koje BiH najviše izvozi agroindustrijske proizvode su Njemačka, Hrvatska, Italija, Srbija, Slovenija, Austrija i Crna Gora.

Globalne političke tenzije, rast protekcionizma, američko-kineski trgovinski rat, daju negativne konotacije trgovini, što za posljedicu ima smanjenje prognoze rasta eurozone, usporavanje ekonomske aktivnosti i opreznije investiranje, što se odražava i na BiH kao izvozno orijentisanu zemlju, stav je iz Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Ambasador SAD za vjerske slobode u posjeti Potočarima: Vjera treba da okuplja ljude

U.S. Ambassador-at-Large for International Religious Freedom Sam Brownback presents the 2018 International Religious Freedom Report at the State Department in Washington, June 21, 2019.

Ambasador Sjedinjenih Država za međunarodne vjerske slobode Sam Brownback posjetio je u utorak Memorijalni centar Potočari kod Srebrenice.

„Ovdje se desilo nešto strašno. Došlo je do brutalnog ubijanja. Hiljade ljudi su ovdje brutalno ubijeni. Zbog onoga što jesu, zbog njihove vjere. To je tragedija“, kazao je Brownback.

On je rekao i kako vjera treba da okuplja ljude zajedno.

Prethodno je iz State Departmenta saopšteno da će Sam Brownback boraviti od 10. do 20.novembra u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Albaniji i Holandiji.

Nakon posjete Srebrenici i Sarajevu, ambasador će otputovati u Prištinu 14. novembra, gdje će govoriti na događaju koji organizuje ambasada SAD na Kosovu, na temu vjerskog pluralizma mladih iz različitih vjerskih zajednica. Ambasador Braunbek će se takođe sastati sa vjerskim liderima", stoji u saopštenju.

Takođe, 15. novembra ambasador će posjetiti i Podgoricu kako bi se sastao sa lokalnim vjerskim liderima.

Od 18. do 19. novembra, ambasador Brownback će biti u Tirani u Albaniji, gdje će govoriti na konferenciji "Religija kao instrument mira".

Albanija je domaćin ove regionalne konferencije koja za cilj ima unaprijeđenje vjerskih sloboda u regionu.

Putovanje će završiti u Hagu u Holandiji, gdje će učestvovati na sastanku Međunarodne kontakt skupine za vjersku slobodu na kojem će razgovarati o Međunarodnom savezu vjerske slobode s istomišljenicima, zaključuje se u saopštenju.

State Religious Freedom
State Religious Freedom

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:13 0:00

Zašto Amerikanci žive u sve većim kućama?

Amerikance oduvijek privlače veliki, otvoreni prostori tako da, možda, nije iznenađujuće što kuće koje se grade u Sjedinjenim Državama spadaju u neke od najprostranijih na planeti. A postaju - sve veće.

Prosječna američka kuća danas je više nego dvostruko veća u odnosu na one građene 1950-ih. Prosječna veličina nove, porodične kuće 2019. iznosila je 240 kvadratnih metara, prema podacima Nacionalnog udruženja građevinara.

Snažna osjećanja Amerikanaca prema posjedovanju sopstvene kuće vjerovatno imaju korjene u prošlosti pionira "divljeg zapada" koji su sticali vlasništvo nad zemljom od vlade, pod uslovom da je obrađuju.

“Privlačnost porodične kuće za Amerikance, još od početka 20. vijeka, je što je označavala autonomiju. Svaka kuća je - zamak", kaže Luis Hajman, istoričar i asistent na univerzitetu Kornel. “Zato one označavaju nečiju nezavisnost i dostignuće."

Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.
Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.

Federalna vlada snažno je podržavala ideju da je američki ideal - nacija kućevlasnika. Kada je 1934. otvorena Federalna uprava za stambena pitanja (FHA), to je unijelo revoluciju u proces kupovine kuća. Uspostavljanjem federalnog sistema kredita za kuće, koji Amerikanci koriste i danas, FHA je olakšala kupovinu kuće milionima ljudi. U to vrijeme, većina Amerikanaca je živjela u iznajmljenom prostoru a 40% su bili vlasnici kuća. Do 2001, ta cifra je porasla na 68 procenata.

1940-ih, predsjednik Frenklin Ruzvelt je vlasništvo nad kućom poistovjetio sa državljanstvom, navodeći da je "nacija kućevlasnika, ljudi koji imaju stvaran udio u svojoj sopstvenoj zemlji, nepobjediva."

Danas, broj kućevlasnika u Americi stoji na oko 65 procenata. Kod mnogih Amerikanaca, mogućnost da investiraju u kupovinu kuće pomogla je da se zamaskira ekonomska stagnacija. Iako je stopa nezaposlenosti rekordno niska, realne plate američkih radnika - broj robe i usluga koje mogu da se kupe zarađenim novcem, decenijama se nisu promijenile.

Dok Amerikanci vide da njihove plate stagniraju poslije 1970-ih, mogu da zarade novac investiranjem u kuće", ističe Hajman. "Kuće su postale način za prosječne Amerikance da profitiraju. Ne postoji drugi način za Amerikance da steknu dodatni prihod mimo svojih kuća. Ako ste obična osoba, ne možete da to ostvarite na berzi, tako da je to način da se, praktično, bavite špekulacijama na stambenom tržištu.

Za neke Amerikance, posjedovanje velike kuće je statusni simbol, fizički dokaz da su uspjeli u životu.

Klasični primjer velike kuće u predgrađu je već decenijama veoma moćan simbol", kaže istoričar arhitekture Vilijam Ričards. "Ljudi ponekad žele da određene sobe imaju specifičnu namjenu - da imaju veliko predsoblje na ulazu u kuću sa mjestom za cipele i kapute, posebne spavaće sobe za svako dijete i goste, poseban vešeraj."

A prostrane kuće se danas mogu lakše kupiti nego nekada. "U dizajnu i izgradnji postoji veća efikasnost iz raznih razloga, zbog čega je danas manje skupo sagraditi veliku kuću", kaže Ričards.

Ali da li velike kuće čine ljude srećnijim? Ne - prema nedavnom post-doktorskom istraživanju koje je obavio Klement Bele, profesor pri Evropskoj školi biznisa INSEAD.

“Iako su porodične kuće sve luksuznije od 1980, zadovoljstvo kućevlasnika je ostalo na istom nivou u američkim predgrađima", napisao je Bele.

Ljudi koji žive u većim kućama su, međutim, zadovoljniji svojom imovinom ali to zadovoljstvo opada kad se u blizini sagrade još veće kuće.

Trump: Saslušanja o opozivu su "sramotna"

Predsjednik Donald Trump pred novinarima na Južnom travnjaku Bijele kuće u Vašingtonu, 8. novembra 2019.

Predsjednik SAD Donald Trump ponovo je u nedelju napao prošlonedeljna saslušanja o opozivu koja su ciljala njega, nazivajući ih "sramotnim" i prigovarajući da demokrate blokiraju svjedoke koje republikanci žele da saslušaju.

On je rekao da "korumpiran političar" Adam Šif, predsjedavajući Odborom Predstavničkog doma za obavještajne službe, koji predvodi aktivnosti u vezi sa istragom o opozivu, i predsjedavajuća Predstavničkim domom Nensi Pelosi, žele da zvaničnici Bijele kuće svjedoče u "sramotnom lovu na vještice".

Trump je na Tviteru napisao da Šiv "neće da dopusti advokata Bijele kuće, niti će dozvoliti BILO KOGA od svjedoka koje smo zahtjevali". To je, nastavio je, po prvi put u ovom procesu i istoriji Kongresa.

Pod pravilima saslušanja o opozivu, koje je usvojio Predstavnički dom pod kontrolom demokrata, Trumpu će biti dozvoljeno da ima pravnika koji ga predstavlja kad Odbor za pravosuđe zaokruži moguće dokumente o opozivu protiv njega u narednim nedeljama i, ukoliko ga Predstavnički dom u punom sastavu opozove, na suđenju u Senatu u kome većinu imaju republikanci.

Ali, pravila ne zahtjevaju pravno zastupanje Trumpa na saslušanjima pred Komitetom Predstavničkog doma za obavještajne službe koja počinju u srijedu.

Dvojica zvaničnika američkog State Departmenta, Viljem Tejlor i Džordž Kent, spremni su da svjedoče da je Trump tražio od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da otvori istragu kako bi politički profitirao u trenutku kada je Ukrajini uskratio 391 milion dolara američke vojne pomoći koju je Kijev očajniči želio kao pomoć u borbi protiv proruskih separatista na istoku zemlje.

"Poziv ukrajinskom predsjedniku bio je SAVRŠEN", napisao je Trump na Tviteru. "Pročitajte transkript! NIJE rečeno ništa što na bilo koji način nije u redu. Republikanci, nemojte da vas uhvate u zamku za budale govoreći da nije savršen, već da je za opoziv. Ne, mnogo je jači od toga. NIŠTA LOŠE NIJE URAĐENO!"

Trump je nedeljama negirao da je Zelenskom krajem jula uputio "quid pro quo" (usluga za uslugu) poziv - vojna pomoć u zamjenu za istragu o jednom od njegovih glavnih demokratskih izazivača 2020. godine, bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena, rad njegovog sina Hantera za ukrajinsku gasnu kompaniju - i odbacio teorije o ukrajinskoj umiješanosti u izbore u SAD 2016. na kojima je Trump pobijedio.

Trump je odobrio vojnu pomoć Ukrajini u septembru, iako Kijev nije započeo istragu.

Šif je pozvao republikance da dostave spisak svjedoka koje žele da ispituju, ali je odbio svjedočenje dvije najistaknutije ličnosti sa republikanske liste želja: Hantera Bajdena i neimenovanog uzbnjivača koji je isprovocirao napore demokrata za opoziv, iznoseći zabrinutost po pitanju Trumpovog zahtjeva Zelenskom u julu.

Prema američkom zakonu, identiteti uzbunjivača koji dolaze iz unutrašnjih strutura vlasti zaštićeni su od otkrivanja.

Međutim, Trump je zatražio da uzbunjivač bude imenovan i rekao da bi trebalo da mu bude omogućeno da se konfrontira sa osobom koja ga optužuje.

Demokrate su izrazile zabrinutost po pitanju zaštite bezbjednosti uzbunjivača i napomenule da su veliki dio onoga što je on naveo potvrdili vladini zvaničnici koji su čuli Trumpov poziv, ili kojima je bilo naloženo da traže od Ukrajine istragu protiv Bajdenovih. Uz to, u grubom transkriptu Trumpovog razgovora sa Zelenskim, koji je objavila Bijela kuća, citira se Trumpa kako traži "uslugu".

Šif je rekao da bi pozivanje uzbunjivača na svjedočenje bilo "suvišno i nepotrebno".

"Odbor ... neće olakšavati napore predsjednika Trumpa i njegovih saveznika u Kongresu da prijete, zastrašuju i svete se uzbunjivaču koji je hrabro podigao inicijalnu uzbunu", rekao je Šif u pismu lideru republikanaca u Odboru za obaveštajne službe, kongresmenu Devinu Nansu. "...Uzbunjivač ima pravo prema zakonima koje podržava ovaj odbor da ostane anoniman i da bude zaštićen od štete."

Šif je rekao da je nakon nekoliko nedjelja svjedočenja iza zatvorenih vrata njegova istraga "prikupila sve veći broj dokaza - od svjedoka i dokumenata, uključujući i riječi predsjednika u njegovom pozivu od 25. jula - koji ne samo da potvrđuju, već i daleko prevazilaze početne informacije u pritužbi uzbunjivača... U svjetlu predsjednikovih prijetnji, nastup tog pojedinca pred nama samo bi bi dovelo u ozbijan rizik njegovu (uzbunjivačevu) ličnu bezbjednost".

Šif je rekao da javna saslušanja o opozivu "neće služiti kao sredstvo" za ono što je nazvao "lažnom istragom protiv Bajdenovih ili opovrgavanjem zavjera o miješanju u američke izbore 2016, koje je predsjednik Trump pritisnuo na Ukrajinu da sprovede u njegovu ličnu političku korist".

Učitajte još

XS
SM
MD
LG