Nakon više od dvije i pol godine otkako je izbilo tzv arapsko proljeće, raspoloženje i situacija su se drastično promijenili - od ushićenja, do očajanja , zbog nasilja i krvoprolića širom Srednjeg istoka.
Početkom 2011. godine Egipćani su bili uzbudjeni i ushićeni nakon što je narodnom pobunom okončana 30-godišnja vladavina tadašnjeg predsjednika Hosnija Mubaraka.
Širom Srednjeg Istoka i u Sjevernoj Africi su skidani diktatori, a atmosfera medju pro-demokratskim prosvjednicima je bila euforična.
Ovaj masovni pokret je nazvan Arapsko proljeće; medjutim, uskoro se vidjelo da je nada u budućnost bila lažna.
James Phillips , viši analitičar za srednji istok u Fondaciji Heritage, kaže:
Administracija predsjednika Obame i druge Zapadne vlade su počeli gajiti nade da će se to što je nazvano Arapskim proljećem, istinski i dogoditi , dakle, neizbježna tranzicija ka demokraciji. Medjutim, moje je mišljenje da to nikada nije bio slučaj.
Uskoro je veliki dio Srednjeg istoka zapao u kaos. Prošloga mjeseca je egipatska vojska svrgnula s vlasti prvoga predsjednika izabranog na slobodnim izborima, a potom iz zatvora pustila bivšeg lidera Hosnija Mubaraka.
Prije toga je Sirija potonula u gradjanski rat. Sada postoje indikacije da je u ovom ratu u kojem je ubijeno preko 100 hiljada ljudi, korišteno i kemijsko oružje.Milicije povezane s al Qaidom se slobodno kreću područjem, dok civili bježe. Gotovo dva miliona ljudi su izbjeglice, što je veliki teret za susjede Sirije.
U LIbiji postoji na stotine raznih milicija. Neke od njih su takodjer povezane s al Qaidom.
Glas Amerike je putem Skype-a razgovarao s Jonathanom Schanzerom iz Fondacije za obranu demokracija, koji kaže:
Ne smije se zaboraviti da arapskom svijetu demokracija nije dobro poznata. Oni nemaju gotovo nikakvog iskustva u tome. Oni žele demokraciju, istinski, ali to ne znači da znaju kako do nje i doći.
U Iraku , nakon izbora i povlačenja američkih snaga, došlo je do velikog povećanja terorizma i nasilja , dok raste napetost izmedju Sunita i Šiita.
Šiitima prevodjena vlada je za najveći dio krvoprolića okrivila al Qaidu, a analitičari kažu da je to sve pogodno tlo za al Qaidu i njeno jačanje diljem Srednjeg istoka.
Ponovo Jonathan Schanzer koji govori:
Ovo su grčevi i bolovi koji su uzeli maha nakon Arapskog proljeća.Nismo sigurni koliko će dugo trajati, ali za sada ne izgleda da će se uskoro smiriti.
Suniti protiv Šiita, islamisti protiv sekularnih, autoritarni protiv demokrata - sve to ključa trenutno na nemirnom srednjem istoku.
James Phillips iz Fondacije Heritage kaže:
Nadam se da neće biti prijelaska s Arapskog proljeća na islamističku zimu; na žalost, u mnogim dijelovima arapskog svijeta bojim se da će se upravo to dogoditi.
Gospodin Phillips kaže da će trebati najmanje jedna generacija kako bi možda bio predjen težak put do demokracije na Srednjem istoku.
Početkom 2011. godine Egipćani su bili uzbudjeni i ushićeni nakon što je narodnom pobunom okončana 30-godišnja vladavina tadašnjeg predsjednika Hosnija Mubaraka.
Širom Srednjeg Istoka i u Sjevernoj Africi su skidani diktatori, a atmosfera medju pro-demokratskim prosvjednicima je bila euforična.
Ovaj masovni pokret je nazvan Arapsko proljeće; medjutim, uskoro se vidjelo da je nada u budućnost bila lažna.
James Phillips , viši analitičar za srednji istok u Fondaciji Heritage, kaže:
Administracija predsjednika Obame i druge Zapadne vlade su počeli gajiti nade da će se to što je nazvano Arapskim proljećem, istinski i dogoditi , dakle, neizbježna tranzicija ka demokraciji. Medjutim, moje je mišljenje da to nikada nije bio slučaj.
Uskoro je veliki dio Srednjeg istoka zapao u kaos. Prošloga mjeseca je egipatska vojska svrgnula s vlasti prvoga predsjednika izabranog na slobodnim izborima, a potom iz zatvora pustila bivšeg lidera Hosnija Mubaraka.
Prije toga je Sirija potonula u gradjanski rat. Sada postoje indikacije da je u ovom ratu u kojem je ubijeno preko 100 hiljada ljudi, korišteno i kemijsko oružje.Milicije povezane s al Qaidom se slobodno kreću područjem, dok civili bježe. Gotovo dva miliona ljudi su izbjeglice, što je veliki teret za susjede Sirije.
U LIbiji postoji na stotine raznih milicija. Neke od njih su takodjer povezane s al Qaidom.
Glas Amerike je putem Skype-a razgovarao s Jonathanom Schanzerom iz Fondacije za obranu demokracija, koji kaže:
Ne smije se zaboraviti da arapskom svijetu demokracija nije dobro poznata. Oni nemaju gotovo nikakvog iskustva u tome. Oni žele demokraciju, istinski, ali to ne znači da znaju kako do nje i doći.
U Iraku , nakon izbora i povlačenja američkih snaga, došlo je do velikog povećanja terorizma i nasilja , dok raste napetost izmedju Sunita i Šiita.
Šiitima prevodjena vlada je za najveći dio krvoprolića okrivila al Qaidu, a analitičari kažu da je to sve pogodno tlo za al Qaidu i njeno jačanje diljem Srednjeg istoka.
Ponovo Jonathan Schanzer koji govori:
Ovo su grčevi i bolovi koji su uzeli maha nakon Arapskog proljeća.Nismo sigurni koliko će dugo trajati, ali za sada ne izgleda da će se uskoro smiriti.
Suniti protiv Šiita, islamisti protiv sekularnih, autoritarni protiv demokrata - sve to ključa trenutno na nemirnom srednjem istoku.
James Phillips iz Fondacije Heritage kaže:
Nadam se da neće biti prijelaska s Arapskog proljeća na islamističku zimu; na žalost, u mnogim dijelovima arapskog svijeta bojim se da će se upravo to dogoditi.
Gospodin Phillips kaže da će trebati najmanje jedna generacija kako bi možda bio predjen težak put do demokracije na Srednjem istoku.
