Linkovi

Analize i istraživanja

Analiza sudije Perića o radu pravosuđa: Nagomilane probleme treba riješiti novi saziv VSTV-a

Branko Perić, sudija Suda BiH (Foto: BIRN BiH)

Kriza u pravosudnom sistemu i njegovo urušavanje počinje sa izborom sadašnjeg sastava Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), navodi se u analizi “Pravosuđe u BiH: Stanje i perspektive”, koju je u saradnji sa organizacijom Transparency International izradio dugogodišnji sudija i bivši predsjednik VSTV-a Branko Perić.

Perić je analizirao nekoliko segmenata rada pravosuđa u BiH od uspostavljanja VSTV-a. On je naveo da je osnivanje VSTV-a na inicijativu međunarodne zajednice bio jedan od najvažnijih koraka u reformi pravosuđa, piše BIRN BiH.

Kako smatra Perić, u tom periodu reforma je davala rezultate, te je “u izvještajima Evropske komisije o napretku BiH od 2005. do 2011. godine istican ‘određeni napredak’”, dok urušavanje pravosuđa počinje sa izborom sadašnjeg sastava VSTV-a.

“Na čelo institucije dolaze članovi sa najnižeg pravosudnog nivoa (osnovnog i opštinskog suda), bez potrebnog profesionalnog i životnog iskustva. Institucija se pretvara u poligon međusobnog sukobljavanja i konflikata u komunikaciji s javnošću”, navedeno je u Analizi, u kojoj stoji i kako sadašnji članovi VSTV-a to više ne bi trebali biti.

Fokusiranje na normu

Konferenciji o stanju pravosuđa u organizaciji Transparency Internationala Bosne i Hercegovine (TI BiH), na kojoj je predstavljena Analiza, prisustvovao je samo jedan član VSTV-a – Goran Nezirović. On je rekao kako se ne slaže s tim da članovi prvostepenih sudova ne trebaju biti u sastavu VSTV-a.

“Radi se samo o tome da tu budu najbolji. Propusti sadašnjeg vijeća ne trebaju biti argument da se sve treba izmijeniti”, rekao je Nezirović, dodavši kako bi bilo neosnovano potpuno isključiti “sudije prvostepence”, koji rade na prvostepenim postupcima.

U nedavnom Izvještaju stručnjaka o vladavini prava u BiH koji je predstavio Reinhard Priebe, također se navodi kako je VSTV sam postao dio pravosudnog problema u BiH.

“Ozbiljni prekršaji pravde postali su očigledni zbog nedostatka liderskih kapaciteta, navoda o politizaciji i sukobu interesa, neefikasne organizacije, nedovoljnog dosega i transparentnosti i, na kraju, zbog neuspjeha u provedbi reformi”, navodi se u Izvještaju.

Model po kojem funkcionira VSTV Perić smatra nedovoljno dobrim jer se prilikom izbora članova ovog tijela bira 11 članova sudija i tužilaca, te dva advokata, što može dovesti do toga da u sistemu ovog regulatornog tijela bude više tužilaca, što dovodi u pitanje standard i nezavisnost sudija.

Perić je u Analizi osim opažanja iznio i svoje preporuke za rješavanje problema. Problem VSTV-a bi se, prema tim preporukama, mogao riješiti ukoliko se regulatornog tijela razdvoji na sudsko vijeće i tužilačko vijeće, pri čemu “advokati ne bi trebalo da budu članovi regulatornog tijela za sudije i tužioce” zbog procesnih uloga koje imaju u sudskim postupcima.

Advokat Nedim Ademović je na konferenciji Transparency Internationala rekao kako u pravosuđe spadaju i notari te advokati i međunarodne organizacije, ne slažući se s tim da advokati ne bi trebali biti dio regulatornog tijela.

“Zašto ne bi i advokati sjedili? Ako sudije i tužioci sjede – što je meni neprihvatljivo – onda mogu i advokati”, rekao je Ademović, dodavši kako smatra da je potrebno razdvojiti regulatorno tijelo na sudsko i tužilačko.

Goran Nezirović je kazao kako nije prihvatljivo da advokati nisu članovi VSTV-a i da je “druga je stvar kako mi to vidimo, ali reći da ne trebaju biti članovi jeste pogrešno”.

U Analizi se navodi kako nije razrađen mehanizam djelotvorne odgovornosti članova VSTV-a za obavljanje dužnosti člana ovog tijela, preporučujući da se “utvrđivanje disciplinske odgovornosti izmjesti iz VSTV-a” i navodeći mogućnost izmještanja u vrhovne sudove.

Disciplinski tužilac Mirza Omerović je kazao kako se slaže s tim da Ured disciplinskog tužioca mora biti zasebno tijelo, posebno zbog ugleda kod građana.

“Potrebno je da Ured bude zasebna institucija. To je bolje nego da bude pri Vrhovnom sudu. Sada je pri VSTV-u i percepcija je da na njega može utjecati krovna institucija pravosuđa”, rekao je.

O disciplinskim postupcima se u Izvještaju Priebea navodi kako se “disciplinski postupci i tijela unutar VSTV-a moraju radikalno mijenjati, zbog toga što su disciplinska vijeća koja donose odluke većinom sastavljena od članova VSTV-a, uzmemo li u obzir da se postupci vode i protiv predsjednika i članova vijeća”.

Perić problem vidi i u načinu praćenja i ocjenjivanja rada sudija i tužilaca, smatrajući da to ima negativne efekte na pravosudni sistem. Kako pojašnjava, “tužioci i sudije su primarno motivisani da ostvare mjesečnu normu, zbog čega nisu fokusirani na kvalitet i najsloženije slučajeve”, što, kako dalje navodi, utječe na to da se krivično pravosuđe bavi bagatelnim kriminalom da bi se iskazala dobra statistika, zbog čega ima sve manje riješenih slučajeva ratnih zločina, korupcije i organizovanog kriminala.

Zbog norme koja je za tužioce bitna zbog ocjenjivanja rada, dobijena je praksa “proizvodnje” optužnica kako bi se prikazali dobri radni rezultati, “pri čemu je cilj dobra statistika, a ne kvalitetan i odgovoran rad”.

“Uspostavljene tužilačke norme i elementi formalnog vrednovanja predmeta stimulisali su biranje lakših tužilačkih slučajeva, a ostavljanje po strani predmeta ozbiljnog i najtežih oblika kriminala”, navodi se u Analizi.

U Izvještaju Priebea stoji kako je kvaliteta mnogih krivičnih istraga vrlo niska, te da tužioci ne procesuiraju i kad postoje dokazi za to.

“Primijećeno je da ne preduzimaju očigledne istražne korake, bez odgovarajućeg opravdanja, posebno u slučajevima koji se bave zločinima na visokom nivou ili su upletene ‘osobe visokog nivoa’”, navodi se u Izvještaju.

U dijelu Analize u kojem su prikazani negativni trendovi u pravosuđu BiH, autor navodi kako je nezavisnost tačka nerazumijevanja u dijalogu pravosuđa i politike.

“Uspostavljene tužilačke norme i elementi formalnog vrednovanja predmeta stimulisali su biranje lakših tužilačkih slučajeva, a ostavljanje po strani predmeta ozbiljnog i najtežih oblika kriminala”, navodi Perić i dodaje kako nezavisnost nije privilegija sudija i tužilaca, već pravo građana.

U preporukama za ovaj dio autor navodi kako je potrebno “novim zakonima jasno definisati isključive i podijeljene nadležnosti nezavisnih regulatora i parlamenta i izvršne vlasti”, pri čemu bi parlament trebao imati ovlaštenje da usvaja izvještaje o radu pravosuđa i u vezi s njima donosi obavezujuće zaključke.

Kao negativan trend navodi se da je pravosudni sistem u vrhu liste po percepciji nivoa korupcije, čemu je doprinijelo “nekoliko krivičnih postupaka koji se vode protiv sudija i tužilaca, više kontroverznih imenovanja na pravosudne funkcije, kao i nekoliko korupcijskih afera u pravosuđu koje su otkrili mediji”.

Iako postoje slučajevi koji su rezultirali podizanjem optužnica protiv sudija i tužilaca, izostala su efikasna suđenja koja bi mogla povratiti povjerenje javnosti u pravosuđe, pri čemu navodi slučaj sutkinje Suda BiH u kojem je Sud BiH prenio u nadležnost Općinskom sudu u Sarajevu, koji je nakon više od godinu dana predmet vratio Sudu BiH smatrajući da nije stvarno nadležan za tu vrstu krivičnog djela. Ovaj slučaj se vodi duže od pet godina.

Problem sudova i potreba za dijalogom

Perić navodi da su sudovi zatrpani starim predmetima, što utiče na njihovu efikasnost. Iako su izvršene izmjene u procesnom zakonodavstvu (skraćeni postupci, sporazum o priznanju krivice, obaveza stranaka da dokazuju činjenice) i eliminisana mogućnost ukidanja presuda po žalbi, što je bio jedan od uzroka dugog trajanja sudskih postupaka.

“Bili su to radikalni zahvati s dobrim izgledima da se suđenja svedu u granice razumnog roka”, navodi se u Analizi, gdje se navodi da se nakon petnaestogodišnjeg iskustva “može zaključiti da je cilj djelimično ostvaren”.

“Sudovi koji nisu bili zatrpani starim predmetima postigli su prihvatljiv stepen ažurnosti. Veliki sudovi koji su imali ogroman broj predmeta nisu uspjeli da postignu stepen očekivane ažurnosti iz više razloga objektivne i subjektivne prirode”, navodi se u Perićevoj Analizi.

Sudija Perić problem vidi u konceptu krivičnog pravosuđa, pri čemu općinski i osnovni sudovi imaju nadležnost za sva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina, a kantonalni i okružni postupaju kao sudovi drugog stepena za djela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina.

Problem u ovom konceptu autor vidi zbog organizacije tužilaštava, pri čemu tužilaoci u oba entiteta svakodnevno moraju putovati iz sjedišta tužilaštva u osnovne/opštinske sudove na teritorijama kantona/okruga da bi zastupali optužnice, što dovodi do problema organizacione prirode.

Za ovaj problem Perić preporučuje da se sva krivična suđenja odvijaju u sudovima čija su sjedišta u mjestu gdje su sjedišta okružnih i kantonalnih tužilaštava.

Autor problem vidi i u strukturi Suda BiH, pri čemu je on zbog svojih nadležnosti “specijalni sud”.

“Sama činjenica da predsjednik Suda ima mogućnost da raspoređuje sudije u okviru nadležnosti suda bez ikakvih kriterija, oduzima tom sudiji status nezavisnosti”, navedeno je u Analizi, pri čemu se ovaj aspekt ne odnosi samo na nezavisnost, nego i na nepristrasnost.

“Sud ne smije da bude izložen mogućnosti bilo kakvog vanjskog uticaja, ili bilo koje vrste pritiska koji može izazvati predrasude, pa makar ona dolazila u bilo kom obliku od menadžerske strukture Suda”, naveo je sudija Perić.

Prema organizaciji Suda BiH, o žalbama protiv prvostepenih odluka Krivičnog odjeljenja odlučuje Apelaciono odjeljenje istog suda, pri čemu se postavlja pitanje da li je to u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, u kojem je predviđeno da svako ko je “proglašen krivim za neko djelo ima pravo da proglašenje njegove krivnje i kazne ispita viši sud u skladu sa zakonom”.

Rješenje ovog problema sudija Perić vidi u uspostavi apelacionog suda BiH, koji bi kao žalbeni sud imao nadležnost da preispituje odluke Suda BiH i rješava žalbe na odluke koje donosi u prvom stepenu.

Prema zaključku koji iznosi na kraju Analize, sudija Perić smatra da novi pristup reformi pravosuđa mora podrazumijevati: rješavanje pitanja nekompetentnosti postojećeg saziva VSTV-a i rješavanje problema instalirane upravljačke strukture u pravosudnim institucijama, koja je u mandatu ovog saziva VSTV-a izabrana suprotno kriterijima za izbor i pod sumnjom vanjskog uticaja.

Kako se navodi, “bez rješavanja ovih problema nema izgleda da novi zakon može osigurati oporavak sistema i uspješan nastavak reformskog puta”.

Sudija Perić je na konferenciji Transparency Internationala rekao da mu je cilj bio da njegova analiza ponudi teze za razmišljanje, te da pokrene dijalog.

“Moje preporuke, iako su neke kontroverzne, trebaju biti osnova da se dijalogom dođe do dobrih rješenja. Ne trebamo čekati da ljudi iz Bruxellesa riješe probleme. Oni su rekli da će pomoći, ali mi treba da radimo”, kazao je Perić.

See all News Updates of the Day

CIN: Sudska pravda za nekretninu bankara 

Izvor: CIN

Sarajevski sud omogućio je prodaju nekretnine vrijedne 27,3 miliona KM za koju se sumnja da je stečena krivičnim djelom. 

Općinski sud u Sarajevu je početkom ove godine uknjižio vrijedno zemljište u centru grada na preduzeće bankara Amera Bukvića, iako je to bilo zabranjeno odlukom višeg suda zbog sumnje da su je njeni prethodni vlasnici stekli na nezakonit način, piše Centar za istraživačko novinarstvo.

Prodaju 14,6 duluma zemljišta na Marijiin Dvoru zabranio je Kantonalni sud u Sarajevu još u septembru 2019. godine. Učinio je to nakon što mu je Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) predočilo dokaze o navodnim zloupotrebama Davera Halilbegovića i Armina Mulahusića, vlasnika preduzeća „Profin-Invest“ na koje je nekretnina bila uknjižena.

Vlasnici „Profin-Investa“ i još 17 drugih privatnika i funkcionera optuženi su u maju ove godine za pronevjeru više od 30 miliona KM kredita i zajmova bankarske grupe „Nova ljubljanska banka“ (NLB) iz Slovenije, nezakonitu trgovinu dionicama i pranje novca. Optužnica je potvrđena i čeka se početak suđenja. Tužilaštvo je na kraju odustalo od optužnice protiv „Profin-Investa“ jer firma više nije imala imovine.

Zemljište na Marijin Dvoru je 2008. godine vrijedilo 15,1 miliona KM, a sedam godina kasnije procijenjeno je na 27,3 miliona KM. Danas, prema tvrdnjama stručnjaka, vrijedi znatno više (Foto: CIN)
Zemljište na Marijin Dvoru je 2008. godine vrijedilo 15,1 miliona KM, a sedam godina kasnije procijenjeno je na 27,3 miliona KM. Danas, prema tvrdnjama stručnjaka, vrijedi znatno više (Foto: CIN)

Nakon blokade, nekretnina na Marijin Dvoru je povjerena na čuvanje Federalnoj agenciji za upravljanje oduzetom imovinom. Zemljište procijenjeno na najmanje 27,3 miliona KM bi u slučaju osuđujuće presude pripalo Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Međutim, odlukom Općinskog suda ono je u julu oduzeto od Agencije i dodijeljeno Bukvićevoj firmi.

Tužilaštvo i pojedini pravnici smatraju da Općinski sud nije smio zanemariti zabranu i donijeti odluku o promjeni vlasnika. Takvo što je osporio i Vrhovni sud FBiH u drugom, ali gotovo identičnom, predmetu pokušaja preknjižbe blokirane nekretnine.

Bivša sutkinja Vrhovnog suda FBiH, danas notarka, Vesna Softić kaže da se nije smjela desiti promjena vlasništva na nekretnini: “Jer na koji način se onda zaštititi, na koji način uopšte doći do ostvarenja određenih prava ako se te mjere, koje su javne, poznate i tako dalje, ne poštuju, odnosno ako ih sam sud ne poštuje?”

Bivša sutkinja Vrhovnog suda FBiH, danas notarka, Vesna Softić kaže da u svojoj dugogodišnjoj praksi nije imala slučaj preknjižbe blokirane nekretnine te da se to nije smjelo desiti ni u slučaju zemljišta na Marijin Dvoru (Foto: CIN)
Bivša sutkinja Vrhovnog suda FBiH, danas notarka, Vesna Softić kaže da u svojoj dugogodišnjoj praksi nije imala slučaj preknjižbe blokirane nekretnine te da se to nije smjelo desiti ni u slučaju zemljišta na Marijin Dvoru (Foto: CIN)

Pomoćnik direktora za pravne poslove u Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom Benaris Ćosić upozorava da otuđenje nekretnine narušava krivični postupak zbog kojeg je i određena mjera zabrane.

Slovenci pokušavali osam godina, Bukvić završio za dvije

Sporna nekretnina na Marijin Dvoru je bila pod hipotekama NLB i NLB Leasing, članica NLB Grupe iz Ljubljane. Hipoteke su stavljene kao garancija za povrat 43 miliona KM kredita i zajmova koje su odobrili „Profin-Investu“ 2008. i 2009. godine. Krediti su trebali biti iskorišteni za kupovinu i uređenje zemljišta na Marijin Dvoru i izradu planova za izgradnju poslovnog centra NLB, ali je projekat propao a novac uglavom potrošen nenemjenski, navedeno je u optužnici.

Budući da „Profin-Invest“ nije vraćao zajam i kredite, NLB Leasing je pred Općinskom sudom u Sarajevu pokrenuo postupak za naplatu duga prodajom zemljišta. Sud je koncem 2011. donio rješenje o izvršenju hipoteke, ali zemljište nije prodato jer je to kontratužbom blokirao „Profin-Invest“.

Sedam godina kasnije za posjed na Marijin Dvoru se zainteresirala “MDC nekretnine“. Ovu firmu osnovao je „MDC“ u većinskom vlasništvu Amera Bukvića, donedavnog direktora „Bosnia Bank International“.

Bukvićeva porodica je isprva stekla suvlasništvo nad 14 stambenih i poslovih objekata koji su bili izgrađeni na parcelama oko zemljišta na Marijin Dvoru. Objekti ukupne površine 525 metara kvadratnih bili su procijenjeni na gotovo dva miliona KM. Ove nekretnine bile su uknjižene na „Propria BH“ i „Profin-Invest”, preduzeća u suvlasništvu porodica Mulahusić i Halilbegović. Koncem 2018. godine oni su bez naknade ustupili polovicu svog udjela u preduzeću „Propria BH“ Bukvićevoj svastiki Dženani Isović. Početkom 2019. Isovićeva je postala i vlasnik pedeset posto udjela u „Profin-Investu”, uz uplaćeni kapital od dvije hiljade KM.

„MDC nekretnine“ i članice NLB Grupe su ujedno postigle i dogovor oko preuzimanja velike parcele od 14,6 duluma zemljišta na Marijin Dvoru, ali je prethodno bilo potrebno razmrsiti međusobne odnose između Slovenaca i „Profin-Investa“.

Bukvićevo preduzeće u januaru 2019. zaključuje ugovore sa članicama NLB Grupe o ustupanju potraživanja od „Profin-Investa“. U trenutku zaključenja ugovora dug sarajevskog preduzeća za podignute kredite je zbog kamata dostigao 75,7 milion KM.

„MDC nekretnine“ se ovim ugovorom obavezala da će obezbijediti da „Profin-Invest“ povuče sve tužbe protiv članica NLB Grupe čime bi postupak prenosa vlasništva bio deblokiran. Sredinom iste godine „Profin-Invest“ je to i uradio.

Iznos koji je Bukvićeva firma platila za otkup potraživanja zaštićen je poslovnom tajnom. Bukvić i direktor „MDC nekretnine“ Edin Sefo nisu željeli govoriti za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Nakon što je Bukvićeva firma postala hipotekarni povjerilac, postupak prenosa vlasništva pred Općinskim sudom kojeg je vodila sutkinja Dženana Škaljić počeo se razvijati znatno brže.

Firma bivšeg direktora BBI banke Amera Bukvića je za dvije godine kupila i preknjižila blokirano zemljište na Marijin Dvoru, dok slovenačka NLB grupa to nije uspjela ni za osam godina (Foto: CIN)
Firma bivšeg direktora BBI banke Amera Bukvića je za dvije godine kupila i preknjižila blokirano zemljište na Marijin Dvoru, dok slovenačka NLB grupa to nije uspjela ni za osam godina (Foto: CIN)

Blokada zbog sumnje u kriminal

Međutim, Tužilaštvo KS je saznalo da Općinski sud pokušava prodati zemljište „Profin-Investa“ te je koncem ljeta 2019. godine zatražilo od Kantonalnog suda u Sarajevu da spriječi promjenu vlasništva nad ovim zemljištem. Sud je ubrzo odlučio da zabrani otuđenje nekretnine. Rješenje je i dalje na snazi i vidljivo je u zemljišnoknjižnom izvatku nekretnine na Marijin Dvoru.

Općinski sud je nakratko zaustavio prodaju. U međuvremenu su se „Profin-Invest“ i „MDC nekretnine“ žalile Vrhovnom sudu FBiH, tražeći da poništi zabranu prodaje. Iako je ovaj sud jedini nadležan da o tome odlučuje, Općinski sud nije čekao njegovu presudu.

Ni advokati “Profin-Investa” nisu čekali presudu Vrhovnog suda FBiH, pa su se izravno obratili sutkinji Kantonalnog suda Saneli Rondić, koja je donijela zabranu. Ona im je ubrzo odgovorila dopisom u kojem je navela da mjera zabrane ne bi trebala zaustaviti postupak koji se vodi pred Općinskim sudom jer tako što ne propisuje Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH.

Sutkinja Rondić je za CIN rekla da ne želi komentarisati odluke drugih sudova, ali je navela da dopisi ne mogu biti osnov za rješenja u izvršnom postupku već relevantni zakonski propisi.

Ipak, taj dopis sutkinja Općinskog suda Škaljić uzima kao argument i nastavlja postupak koji vodi ka promjeni vlasništva nekretnine.

Direktor Federalne agencije za upravljanje oduzetom imovinom Vinko Jakić tvrdi da je Općinski sud donio nezakonitu odluku. Jakić objašnjava da je Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine krivičnim djelom iznad drugih propisa koji regulišu postupanje sa oduzetom imovinom. Stoga je bilo potrebno zaustaviti sve druge postupke do okončanja krivičnog, kaže on.

Vođena dopisom kolegice Rondić, sutkinja Škaljić u februaru 2020. otvara javno nadmetanje za prodaju zemljišta na koje se kao jedini ponuđač javlja „MDC nekretnine“. Njihova ponuda iznosila je 9,1 milion KM. Budući da je „MDC nekretnine“ ujedno bila i hipotekarni povjerilac navedenu sumu nije platila već je za ovaj iznos umanjila svoja potraživanja od „Profin-Investa“.

Mjesec kasnije sutkinja Škaljić donosi rješenje da se zemljište na Marijin Dvoru da u posjed firmi „MDC nekretnine”. Nakon što je ova firma platila porez za promet nekretninom, zemljišnoknjižni (ZK) ured ju je upisao kao novog vlasnika zemljišta na Marijin Dvoru.

Preknjižbom zemljišta na Marijin Dvoru te kupovinom udjela u preduzeću “Propria BH” i “Profin-Invest” Bukvić i njegova porodica postali su suvlasnici najmanje 15 hiljada kvadratnih metara građevinskog zemljišta u jednom od najatraktivnijih kvartova Sarajeva. Za njih bi mogli dobiti znatno više od 30 miliona KM jer danas u centru Sarajeva gotovo da nema tako velikih površina za gradnju, objašnjavaju u Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom FBiH.

Tužilaštvo KS je za upis novog vlasnika u zemljišne knjige saznalo tek nakon što je ono završeno u januaru 2021. godine te je tek tada uputilo žalbu Kantonalnom sudu. Tužilaštvo je upozorilo da je ZK ured preknjižio nekretninu za koju se sumnja da je pribavljena krivičnim djelom i unatoč pravomoćnom sudskom rješenju o zabrani otuđenja. Zatražili su poništenje upisa „MDC nekretnine“ u vlasnički list zemljišta na Marijin Dvoru. Odgovor na žalbu još nije stigao.

Predsjednica Općinskog suda Janja Jovanović nije dopustila razgovor novinara CIN-a i sutkinje Škaljić, a potom je odbila i uvid u predmet na temelju kojeg je donijeta preknjižba.

Općinski sud u Sarajevu o preknjižbi nekretnine nije obavijestio ni Tužilaštvo KS, ni Kantonalni sud u Sarajevu koji je zabranio promjenu vlasništva (Foto: CIN)
Općinski sud u Sarajevu o preknjižbi nekretnine nije obavijestio ni Tužilaštvo KS, ni Kantonalni sud u Sarajevu koji je zabranio promjenu vlasništva (Foto: CIN)

Jusufranići u akciji

Zemljište na Marijin Dvoru ranije je bilo u vlasništvu „Unioninvest izgradnje objekata“, firme kćerke nekada velikog državog preduzeća „Unioninvest“. Njihovi proizvodni pogoni na Marijin Dvoru su uništeni tokom rata, ali je ostalo vrijedno zemljište kojeg su radnici dobili u posjed kada su privatizirali preduzeće.

Ova nekretnina je početkom 2006. godine zapala za oko Ibrahimu Jusufraniću koji je pod pritiskom štrajka radnika upravo bio podnio ostavku na mjesto direktora KJKP GRAS. Jusufranić je, prema iskazu svjedoka, isprva obilazio ogoljene parcele na Marijin Dvoru i raspitivao se kolika je površina zemljišta, čime se kompanija bavi i koliko ima dioničara.

Nedugo zatim je počeo masovno kupovati dionice „Unioninvesta“ koje je knjižio na sina Jasmina, prijatelje i članove familije kako bi prikrio dio vlasništva. Do sredine 2006. godine ova familija je ovladala kompanijom, a ubrzo potom Ibrahim Jusufranić je postao direktor „Unioninvest izgradnje objekata“. On je u međuvremenu umro, a njegov sin i supruga Smiljka su optuženi jer su dionicama ovog preduzeća nezakonito trgovali za gotov novac i mimo berze.

Bivša tehnička sekretarka ovog preduzeća Vasvija Kozić izjavila je pred Tužilaštvom da je nakon preuzimanja kompanije jedina poslovna aktivnost Jusufranića bila prodaja zemljišta na Marijin Dvoru.

U to vrijeme, Jusufranići su saznali da slovenačka NLB Grupa traži lokaciju za izgradnju svojih poslovnih objekata, pa su ovlastili suvlasnika „Profin-Investa“ Armina Mulahusića da u njihovo ime pregovora sa Slovencima. Nekretnina je ispunjavala želje Slovenaca, ali je nisu kupili direktno već su zaključili sporazum o poslovnoj saradnji sa „Unioninvest izgradnjom objekata“ i „Profin-Investom“.

Prema ovom sporazumu, NLB je dala zajam od 33 miliona KM „Profin-Investu“, a potom odobrila još dva kredita od oko deset miliona KM. Sarajevska kompanija je novcem slovenačke bankarske grupe trebala kupiti zemljište od „Unioninvesta“, pripremiti ga za gradnju i platiti izradu projekta. Plan je bio da na ovom zemljištu izgrade dvije višespratnice, a da se kredit vraća prodajom nekretnina.

Da bi obezbijedili svoja ulaganja, Slovenci su u ugovor o poslovnoj saradnji ugradili klauzulu po kojoj su trebali postati većinski vlasnici „Profin-Investa“, no Halilbegović i Mulahusić tražene izmjene nisu nikada upisali u sudski registar preduzeća. NLB je tako ostala bez stvarne kontrole nad novčanim tokovima u „Profin-Investu” i njegovom nepokretnom imovinom na Marijin Dvoru.

Protivno ugovorima o zajmu i kreditima, vlasnici „Profin-Investa“ su uz pomoć nekoliko privatnih kompanija dio novca slovenačke bankarske grupe preusmjerili za kupovinu dionica od Jusufranića te za realizaciju lažnih projekata preko kojih su pronevjerili više miliona KM. Prema navodima iz optužnice, Mulahusić i Halilbegović su ostvarili protivpravnu imovinsku korist od oko 3,4 miliona KM, dok je banka oštećena za najmanje 30 miliona KM.

Novinari CIN-a nisu uspjeli stupiti u kontakt sa Mulahusićem koji je u pritvoru, dok je Halilbegović, prema tvrdnji njegove supruge, u bolnici.

Vrhovni sud protiv preknjižbe blokirane nekretnine na Bjelašnici

Šest dana prije upisa zemljišta na Marijin Dvoru u vlasništvo preduzeća Amera Bukvića Vrhovni sud FBiH je u drugom, ali vrlo sličnom, slučaju osporio preknjižbu nekretnine na kojoj je bila mjera zabrane.

U ovom slučaju se radilo o poslovom prostoru od oko 200 kvadratnih metara na Bjelašnici kojeg je optuženi u krivičnom predmetu kupio 2005. godine. Budući da nije vraćao kredit banci Općinski sud u Sarajevu je deset godina kasnije u ovršnom postupku donio rješenje o prinudnoj prodaji jednom preduzeću i njegovom upisu u zemljišne knjige.

Iste godine, Kantonalni sud u Sarajevu je odredio mjeru osiguranja imovinske koristi na ovoj nekretnini. Vrhovni sud FBiH je konstatovao da je optuženi i dalje upisan kao vlasnik poslovnog prostora te da novi vlasnik nije mogao biti upisan u zemljišne knjige.

Bivša sutkinja Vrhovnog suda osumnjičena za ubistvo predsjednika Haitija

Policija na ulicama Port-au-Prince poslije ubistva predsjednika Jovenela Moisea.

Policija Haitija objavila je da je među osumnjičenima za ubistvo predsjednika Jovenela Moisea i sutkinja Vrhovnog suda, za koju tvrde da se sastajala sa kolumbijskim plaćenicima koji su ga likvidirali.

Izdat je i nalog za hapšenje sutkinje Wendelle Coq-Thelot​, koja je inače smijenjena kada je Moise u februaru ove godine objavio da je protiv njega planiran državni udar.

Nije poznato gdje se osumnjičena sutkinja sada nalazi.

Kolumbijski plaćenici i dvojica Amerikanaca porijeklom sa Haitija, koji su uhapšeni poslije ubistva Moisea 7. jula, rekli su da su se sastajali sa sutkinjom Wendelle Coq-Thelot.

"Nekoliko njih je izjavilo da su bili u njenoj kući i policiji su dostavili dokumenta potpisana tokom tih sastanaka", rekla je portparolka policije Haitija Marie Michelle Verrier​.

Mnogo je otvorenih pitanja u vezi sa ubistvom predsjednika Haitija, između ostalih i kako su ubice uspjele da prođu obezbjeđenje u Moiseovoj kući.

Jedan od najviših zvaničnika Moiseove administracije uhapšen je pod sumnjom da je sarađivao sa ubicama.

Milioni Amerikanaca ponovo u riziku da ostanu bez krova nad glavom

Protest protiv izbacivanja u Marylandu, august 2020.

Milioni Amerikanaca ponovo su u opasnosti da ostanu bez krova nad glavom ukoliko ne mogu da plate kiriju, jer moratorijum kojim se stanodavcima zabranjuje da ih izbace na ulicu tokom pandemije ističe u subotu, a Kongres ga nije produžio.

Procjenjuje se da je ugroženo više od 3,6 miliona ljudi koji bi već od ponedjeljka mogli da završe na ulici ako ne mogu da plate kiriju.

Kada je postalo jasno da Kongres neće uspjeti da produži trajanje ovog moratorijuma, predsjednik Joe Biden apelovao je na vlasti saveznih država da preduzmu neophodne mjere i spriječe da ljudi ostanu na ulici.

"Države i lokalne vlasti treba iz svojih fondova da isplate stanodavce i one koji iznajmljuju stanove i spriječe izbacivanje", piše u saopštenju Bidena.

Vrhovni sud je ranije presudio da ovaj moratorijum može da ostane na snazi do 31. jula, a Bidenova administracija se na tu odluku nije žalila.

Međutim, Biden je u četvrtak pozvao Kongres da brzo usvoji produženje moratorijuma na izbacivanje, predsjedavajuća Predstavničkog doma Nancy Pelosi je zakazala glasanje za petak rano ujutru, ali poslije nekoliko sati pregovora, demokrate nisu uspjele da se dogovore i produže rok. Republikanci su se takođe usprotivili.

Kongres je ranije odobrio 47 milijardi dolara pomoći saveznim državama kako bi osigurale stanodavce i one koji iznajmljuju u vrijeme kada su mnogi ostali bez posla i novca. Međutim, predstavnici u Kongresu kažu da su savezne države jako sporo distribuirale taj novac i da je potrošeno samo tri milijarde dolara.

Prema podacima Sekretarijata za urbani razvoj, krajem marta je skoro 6,4 miliona domaćinstava kasnilo sa plaćanjem kirije, a početkom jula je 3,6 miliona ljudi reklo da bi u naredna dva mjeseca moglo da ostane bez krova nad glavom.

Izraelska kompanija NSO na udaru zbog softwarea korištenog za špijuniranje novinara i disidenata

Izraelska kompanija NSO na udaru zbog softwarea korištenog za špijuniranje novinara i disidenata
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:17 0:00

Republika Srpska protiv jedinstvenog COVID pasoša u BiH

Vakcinacija u Sarajevu, april 2021.

Bosna i Hercegovina (BiH) još uvijek nema jedinstvenu COVID potvrdu, jer njen entitet, Republika Srpska (RS), ne pristaje na zahtjev Evropske komisije da ovu ispravu izdaje jedan državni organ koji bi garantovao njenu vjerodostojnost.

Ovo je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrdio Edin Kučuković, koordinator sektora za pravne, kadrovske i opšte poslove Ministarstva civilnih poslova BiH, koji kaže da predstavnici iz Republike Srpske smatraju da bi pristanak da COVID potvrde izdaje državna Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDEEA), predstavljao prenos nadležnosti entiteta na državu.

„Vrše se konsultacije, s obzirom da se radi o novoj stvari koju treba uspostaviti na nivou BiH. Oko bilo koje stvari koja treba da se uspostavi na nivou BiH kontinuirano imamo problema i to se smatra prenosom nadležnosti“, kaže Kučuković.

On pojašnjava da postoje najave da bi Evropska unija mogla uskoro primjeniti strožiju kontrolu digitalnih COVID potvrda koje sadrže informacije o imunizaciji, preležanoj bolesti i rezultatima testiranja.

„Bitno je da su oni jako precizno postavili sve te stvari i na nama je samo da to implementiramo. Na tome se radi, samo da se iznađe neki modus koji je svima prihvatljiv i koji bi bio onda implementiran kao tehničko rješenje“, kaže Kučuković.

Dogovor, pa dva mjeseca do potvrda

Kučuković upozorava da, iako građani BiH nemaju većih problema pri prelasku granice sa trenutno dostupnim ispravama, nužno je iznaći žurno rješenje, s obzirom da će ova isprava biti uslov za bezvizni režim, i ulaznica za veće društvene događaje.

„Radiće se o jednom dodatnom uslovu za bezvizni režim. Ovo je dodatna pretpostavka za omogućavanje slobode kretanja ljudima iz Bosne i Hercegovine u inostranstvo. Također, bukvalno, ako budete htjeli ići na koncert, na neka dešavanja sa većim okupljanjima, pretpostavka uz kartu za događaj bit će i i ta potvrda“, ističe Kučuković.

Evropski certifikat COVID-19 službeno se koristi od 1. jula i omogućava slobodno kretanje između zemalja EU. Ovaj certifikat je dostupan i prepoznat od svih 27 država članica, plus Švajcarska, Norveška, Lihtenštajn i Island.

Pravno gledano, svaka država u Evropi može slobodno da odluči hoće li prihvatiti turiste koji su primili druge vakcine osim četiri odobrene za upotrebu na kontinentu – BioNtech/Pfizer, Moderna, AstraZeneca i Johnson & Johnson.

Čemu se protivi zvanična Banja Luka?

Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS za Radio Slobodna Evropa kaže da ovaj bosanskohercegovački entitet ima svoje tijelo, Ministarstvo za naučno-tehnološki razvoj, informaciono društvo i visoko obrazovanje, koje je ovlašteno da potpisuje digitalne certificate.

„Mi ne prihvatamo činjenicu u okviru koje će biti, da tako kažemo, slanje i razmjena zdravstvenih podataka sa institucijama koje nemaju zakonsku nadležnost za takav dio posla, kao što je u ovom slučaju IDEEA“, kaže Šeranić.

Dodaje da je ovaj bh. entitet uradio dosta posla po pitanju priprema evidencija i izdavanja digitalnih COVID certifikata.

„Što se tiče zdravstvenih podataka, i uopšte prikupljanje registracije i evidencije zdravstvenih podataka, oni su u apsolutnoj nadležnosti Republike Srpske“, odlučan je Šeranić.

On dodaje da IDEEA u ovom procesu može imati svoje mjesto i da su u tom smjeru išli prijedlozi iz Republike Srpske prema Ministarstvu civilnih poslova BiH i Ministarstva zdravlja drugog bh. entiteta Federacije BiH.

„Mi smo kroz razgovore koje smo vodili predložili model rješenja kako i na koji način to može da se ispoštuje, a da ne diramo u nadležnosti koje su definisane samim Ustavom“, kaže Šeranić.

Ovaj prijedlog se trenutno razmatra na tehničkom nivou, dodaje Šeranić.

Šta kažu u Federaciji BiH?

Pomoćnik ministra zdravlja Federacije BiH, Goran Čerkez, za Radio Slobodna Evropa kaže da ovo ministarstvo daje punu podršku Ministarstvu civilnih poslova u izradi jednistvenih COVID isprava.

„Distrikt Brčko i Federacija BiH su rekli da su saglasni, a iz Republike Srpske su rekli da će se naknadno konsultovati. Federacija je dakle uradila sve sa svoje strane što je u njenoj ingerenciji. Dali smo saglasnost i očekujemo od države da to uradi“, navodi Čerkez.

U ovom bosanskohercegovačkom entitetu, sastavljenom od deset kantona, masovna vakcinacije tek treba da krene.

Kakva se potvrda može dobiti?

Osobama koje su primile vakcinu protiv korona virusa izdaju se kartoni imunizacije, koje mogu koristiti prilikom prelaska granice i putovanja u zemlje koje to zahtijevaju prilikom ulaska, a QR kod, bar kod, kao digitalni oblik potvrde o vakcinaciji, za sada je dostupan samo u Kantonu Sarajevo.

„Certifikat koji je dostupan našim građanima je izrađen u skladu sa okvirnim smjernicama EU i isti se može provjeriti online u stvarnom vremenu, a da li će isti biti prihvaćen na graničnim prelazima kao validan dokument, zavisit će isključivo od odluke države u koju se putuje“, kažu u Zavodu zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo.

Iz Zavoda navode da se ovaj certifikat izdaje i građanima koji su primili vakcine koje nisu zvanično odobrene od regulatorne agencije EU.

Regulatorna agencija EU nije odobrila vakcine ruskih i kineskih proizvođača. Odobrene su BioNTech/ Pfizer, Moderna, Vaxzevria, Janssen (Johnson & Johnson).

Zerina Mulabdić, epidemiologinja i direktorica Zavoda za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona, na zapadu BIH, za Radio Slobodna Evropa kaže da se vakcinisanim osobama u ovom kantonu ne izdaju potvrde.

„Daje se samo kartončić gdje se upiše prva i druga doza, te i te vakcine i serijski broj. Nemamo kodova, osim u dvije pošiljke AstraZeneca i kineskih vakcina koje su došle“, kaže Mulabdić i dodaje da se čeka rješenje ovog pitanja na državnom nivou.

Jasmina Brkić-Džambić, stručna saradnica za epidemiologiju u Zavod za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona, navodi da u ovom kantonu svaka vakcinisana osoba dobije iskaznicu o imunizaciji.

„U nju su upisani osnovni podaci: ime, prezime, godište, matični broj, naziv ustanove u kojoj se osoba vakcinisala (pečat), te podaci o vakcinama, broj doze, datum vakcinacije, proizvođački naziv vakcine, proizvođač vakcine, serijski broj, te pečat i potpis ljekara koji je indicirao aplikaciju“, priča Brkić-Džambić za Radio Slobodna Evropa.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG