Linkovi

Teme

Analiza sudije Perića o radu pravosuđa: Nagomilane probleme treba riješiti novi saziv VSTV-a

Branko Perić, sudija Suda BiH (Foto: BIRN BiH)

Kriza u pravosudnom sistemu i njegovo urušavanje počinje sa izborom sadašnjeg sastava Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), navodi se u analizi “Pravosuđe u BiH: Stanje i perspektive”, koju je u saradnji sa organizacijom Transparency International izradio dugogodišnji sudija i bivši predsjednik VSTV-a Branko Perić.

Perić je analizirao nekoliko segmenata rada pravosuđa u BiH od uspostavljanja VSTV-a. On je naveo da je osnivanje VSTV-a na inicijativu međunarodne zajednice bio jedan od najvažnijih koraka u reformi pravosuđa, piše BIRN BiH.

Kako smatra Perić, u tom periodu reforma je davala rezultate, te je “u izvještajima Evropske komisije o napretku BiH od 2005. do 2011. godine istican ‘određeni napredak’”, dok urušavanje pravosuđa počinje sa izborom sadašnjeg sastava VSTV-a.

“Na čelo institucije dolaze članovi sa najnižeg pravosudnog nivoa (osnovnog i opštinskog suda), bez potrebnog profesionalnog i životnog iskustva. Institucija se pretvara u poligon međusobnog sukobljavanja i konflikata u komunikaciji s javnošću”, navedeno je u Analizi, u kojoj stoji i kako sadašnji članovi VSTV-a to više ne bi trebali biti.

Fokusiranje na normu

Konferenciji o stanju pravosuđa u organizaciji Transparency Internationala Bosne i Hercegovine (TI BiH), na kojoj je predstavljena Analiza, prisustvovao je samo jedan član VSTV-a – Goran Nezirović. On je rekao kako se ne slaže s tim da članovi prvostepenih sudova ne trebaju biti u sastavu VSTV-a.

“Radi se samo o tome da tu budu najbolji. Propusti sadašnjeg vijeća ne trebaju biti argument da se sve treba izmijeniti”, rekao je Nezirović, dodavši kako bi bilo neosnovano potpuno isključiti “sudije prvostepence”, koji rade na prvostepenim postupcima.

U nedavnom Izvještaju stručnjaka o vladavini prava u BiH koji je predstavio Reinhard Priebe, također se navodi kako je VSTV sam postao dio pravosudnog problema u BiH.

“Ozbiljni prekršaji pravde postali su očigledni zbog nedostatka liderskih kapaciteta, navoda o politizaciji i sukobu interesa, neefikasne organizacije, nedovoljnog dosega i transparentnosti i, na kraju, zbog neuspjeha u provedbi reformi”, navodi se u Izvještaju.

Model po kojem funkcionira VSTV Perić smatra nedovoljno dobrim jer se prilikom izbora članova ovog tijela bira 11 članova sudija i tužilaca, te dva advokata, što može dovesti do toga da u sistemu ovog regulatornog tijela bude više tužilaca, što dovodi u pitanje standard i nezavisnost sudija.

Perić je u Analizi osim opažanja iznio i svoje preporuke za rješavanje problema. Problem VSTV-a bi se, prema tim preporukama, mogao riješiti ukoliko se regulatornog tijela razdvoji na sudsko vijeće i tužilačko vijeće, pri čemu “advokati ne bi trebalo da budu članovi regulatornog tijela za sudije i tužioce” zbog procesnih uloga koje imaju u sudskim postupcima.

Advokat Nedim Ademović je na konferenciji Transparency Internationala rekao kako u pravosuđe spadaju i notari te advokati i međunarodne organizacije, ne slažući se s tim da advokati ne bi trebali biti dio regulatornog tijela.

“Zašto ne bi i advokati sjedili? Ako sudije i tužioci sjede – što je meni neprihvatljivo – onda mogu i advokati”, rekao je Ademović, dodavši kako smatra da je potrebno razdvojiti regulatorno tijelo na sudsko i tužilačko.

Goran Nezirović je kazao kako nije prihvatljivo da advokati nisu članovi VSTV-a i da je “druga je stvar kako mi to vidimo, ali reći da ne trebaju biti članovi jeste pogrešno”.

U Analizi se navodi kako nije razrađen mehanizam djelotvorne odgovornosti članova VSTV-a za obavljanje dužnosti člana ovog tijela, preporučujući da se “utvrđivanje disciplinske odgovornosti izmjesti iz VSTV-a” i navodeći mogućnost izmještanja u vrhovne sudove.

Disciplinski tužilac Mirza Omerović je kazao kako se slaže s tim da Ured disciplinskog tužioca mora biti zasebno tijelo, posebno zbog ugleda kod građana.

“Potrebno je da Ured bude zasebna institucija. To je bolje nego da bude pri Vrhovnom sudu. Sada je pri VSTV-u i percepcija je da na njega može utjecati krovna institucija pravosuđa”, rekao je.

O disciplinskim postupcima se u Izvještaju Priebea navodi kako se “disciplinski postupci i tijela unutar VSTV-a moraju radikalno mijenjati, zbog toga što su disciplinska vijeća koja donose odluke većinom sastavljena od članova VSTV-a, uzmemo li u obzir da se postupci vode i protiv predsjednika i članova vijeća”.

Perić problem vidi i u načinu praćenja i ocjenjivanja rada sudija i tužilaca, smatrajući da to ima negativne efekte na pravosudni sistem. Kako pojašnjava, “tužioci i sudije su primarno motivisani da ostvare mjesečnu normu, zbog čega nisu fokusirani na kvalitet i najsloženije slučajeve”, što, kako dalje navodi, utječe na to da se krivično pravosuđe bavi bagatelnim kriminalom da bi se iskazala dobra statistika, zbog čega ima sve manje riješenih slučajeva ratnih zločina, korupcije i organizovanog kriminala.

Zbog norme koja je za tužioce bitna zbog ocjenjivanja rada, dobijena je praksa “proizvodnje” optužnica kako bi se prikazali dobri radni rezultati, “pri čemu je cilj dobra statistika, a ne kvalitetan i odgovoran rad”.

“Uspostavljene tužilačke norme i elementi formalnog vrednovanja predmeta stimulisali su biranje lakših tužilačkih slučajeva, a ostavljanje po strani predmeta ozbiljnog i najtežih oblika kriminala”, navodi se u Analizi.

U Izvještaju Priebea stoji kako je kvaliteta mnogih krivičnih istraga vrlo niska, te da tužioci ne procesuiraju i kad postoje dokazi za to.

“Primijećeno je da ne preduzimaju očigledne istražne korake, bez odgovarajućeg opravdanja, posebno u slučajevima koji se bave zločinima na visokom nivou ili su upletene ‘osobe visokog nivoa’”, navodi se u Izvještaju.

U dijelu Analize u kojem su prikazani negativni trendovi u pravosuđu BiH, autor navodi kako je nezavisnost tačka nerazumijevanja u dijalogu pravosuđa i politike.

“Uspostavljene tužilačke norme i elementi formalnog vrednovanja predmeta stimulisali su biranje lakših tužilačkih slučajeva, a ostavljanje po strani predmeta ozbiljnog i najtežih oblika kriminala”, navodi Perić i dodaje kako nezavisnost nije privilegija sudija i tužilaca, već pravo građana.

U preporukama za ovaj dio autor navodi kako je potrebno “novim zakonima jasno definisati isključive i podijeljene nadležnosti nezavisnih regulatora i parlamenta i izvršne vlasti”, pri čemu bi parlament trebao imati ovlaštenje da usvaja izvještaje o radu pravosuđa i u vezi s njima donosi obavezujuće zaključke.

Kao negativan trend navodi se da je pravosudni sistem u vrhu liste po percepciji nivoa korupcije, čemu je doprinijelo “nekoliko krivičnih postupaka koji se vode protiv sudija i tužilaca, više kontroverznih imenovanja na pravosudne funkcije, kao i nekoliko korupcijskih afera u pravosuđu koje su otkrili mediji”.

Iako postoje slučajevi koji su rezultirali podizanjem optužnica protiv sudija i tužilaca, izostala su efikasna suđenja koja bi mogla povratiti povjerenje javnosti u pravosuđe, pri čemu navodi slučaj sutkinje Suda BiH u kojem je Sud BiH prenio u nadležnost Općinskom sudu u Sarajevu, koji je nakon više od godinu dana predmet vratio Sudu BiH smatrajući da nije stvarno nadležan za tu vrstu krivičnog djela. Ovaj slučaj se vodi duže od pet godina.

Problem sudova i potreba za dijalogom

Perić navodi da su sudovi zatrpani starim predmetima, što utiče na njihovu efikasnost. Iako su izvršene izmjene u procesnom zakonodavstvu (skraćeni postupci, sporazum o priznanju krivice, obaveza stranaka da dokazuju činjenice) i eliminisana mogućnost ukidanja presuda po žalbi, što je bio jedan od uzroka dugog trajanja sudskih postupaka.

“Bili su to radikalni zahvati s dobrim izgledima da se suđenja svedu u granice razumnog roka”, navodi se u Analizi, gdje se navodi da se nakon petnaestogodišnjeg iskustva “može zaključiti da je cilj djelimično ostvaren”.

“Sudovi koji nisu bili zatrpani starim predmetima postigli su prihvatljiv stepen ažurnosti. Veliki sudovi koji su imali ogroman broj predmeta nisu uspjeli da postignu stepen očekivane ažurnosti iz više razloga objektivne i subjektivne prirode”, navodi se u Perićevoj Analizi.

Sudija Perić problem vidi u konceptu krivičnog pravosuđa, pri čemu općinski i osnovni sudovi imaju nadležnost za sva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina, a kantonalni i okružni postupaju kao sudovi drugog stepena za djela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina.

Problem u ovom konceptu autor vidi zbog organizacije tužilaštava, pri čemu tužilaoci u oba entiteta svakodnevno moraju putovati iz sjedišta tužilaštva u osnovne/opštinske sudove na teritorijama kantona/okruga da bi zastupali optužnice, što dovodi do problema organizacione prirode.

Za ovaj problem Perić preporučuje da se sva krivična suđenja odvijaju u sudovima čija su sjedišta u mjestu gdje su sjedišta okružnih i kantonalnih tužilaštava.

Autor problem vidi i u strukturi Suda BiH, pri čemu je on zbog svojih nadležnosti “specijalni sud”.

“Sama činjenica da predsjednik Suda ima mogućnost da raspoređuje sudije u okviru nadležnosti suda bez ikakvih kriterija, oduzima tom sudiji status nezavisnosti”, navedeno je u Analizi, pri čemu se ovaj aspekt ne odnosi samo na nezavisnost, nego i na nepristrasnost.

“Sud ne smije da bude izložen mogućnosti bilo kakvog vanjskog uticaja, ili bilo koje vrste pritiska koji može izazvati predrasude, pa makar ona dolazila u bilo kom obliku od menadžerske strukture Suda”, naveo je sudija Perić.

Prema organizaciji Suda BiH, o žalbama protiv prvostepenih odluka Krivičnog odjeljenja odlučuje Apelaciono odjeljenje istog suda, pri čemu se postavlja pitanje da li je to u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, u kojem je predviđeno da svako ko je “proglašen krivim za neko djelo ima pravo da proglašenje njegove krivnje i kazne ispita viši sud u skladu sa zakonom”.

Rješenje ovog problema sudija Perić vidi u uspostavi apelacionog suda BiH, koji bi kao žalbeni sud imao nadležnost da preispituje odluke Suda BiH i rješava žalbe na odluke koje donosi u prvom stepenu.

Prema zaključku koji iznosi na kraju Analize, sudija Perić smatra da novi pristup reformi pravosuđa mora podrazumijevati: rješavanje pitanja nekompetentnosti postojećeg saziva VSTV-a i rješavanje problema instalirane upravljačke strukture u pravosudnim institucijama, koja je u mandatu ovog saziva VSTV-a izabrana suprotno kriterijima za izbor i pod sumnjom vanjskog uticaja.

Kako se navodi, “bez rješavanja ovih problema nema izgleda da novi zakon može osigurati oporavak sistema i uspješan nastavak reformskog puta”.

Sudija Perić je na konferenciji Transparency Internationala rekao da mu je cilj bio da njegova analiza ponudi teze za razmišljanje, te da pokrene dijalog.

“Moje preporuke, iako su neke kontroverzne, trebaju biti osnova da se dijalogom dođe do dobrih rješenja. Ne trebamo čekati da ljudi iz Bruxellesa riješe probleme. Oni su rekli da će pomoći, ali mi treba da radimo”, kazao je Perić.

See all News Updates of the Day

Trump: Sudan prihvata mirovni sporazum i normalizovanje odnosa sa Izraelom

Donald Trump, u prisustvu državnog sekretara Pompea, savjetnika Jareda Kushnera i zvaničnika Savjeta za nacionalnu bezbjednost Roberta O'Briana, tokom razgovora sa liderima Sudana i Izraela (Foto: REUTERS/Carlos Barria)

Američki predsjednik Donald Trump objavio je da se Sudan saglasio o postizanju mirovnog sporazuma sa Izraelom.

Trump, koji je na društvenoj mreži Twitter objavio primjerak zajedničke izjave Sjedinjenih Država, Sudana i Izraela, ukazao je i da su dvije zemlje postigle dogovor o normalizaciji odnosa.

"Velika pobjeda za Sjedinjene Države i mir u svijetu. Sudan se saglasio na mirovni sporazum normalizovanje odnosa sa Izraelom. Uz Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein - riječ je o trećoj arapskoj državi koja je to učinila u posljednjih nekoliko nedjelja. Biće ih još", napisao je američki predsjednik na Twitteru.

Prije toga Trump, čiji je protivkandidat na predsjedničkim izborima 3. novembra Joe Biden, razgovarao je telefonom sa liderima Izraela i Sudana pošto su dvije države najavile da planiraju normalizaciju odnosa.

Trump je rekao da očekuje da će se Palestinci i drugi narodi, u predstojećim mjesecima, saglasiti o uspostavljanju čvršćih veza u predstojećim mjesecima.

Brian Hook, specijalni izaslanik Sjedinjenih Država za Iran, rekao je da se arapsko-izraelski sukob približava kraju.

Tokom telefonskog razgovora pred medijskim izvještačima iz Bijele kuće izraelski premijer Benjamin Netanyahu ​pozdravio je inicijativu koju je označio značajnim širenjem kruga mira.

Inače, sredinom septembra 2020. Bahrein, Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati potpisali su sporazum o normalizaciji odnosa u Bijeloj Kući. Dokument pod nazivom Sporazum Abraham potpisali su izraelski premijer Benjamin Netanyahu, ministar spoljnih poslova Emirata Abdulah bin Zajed i šef diplomatije Bahreina Abdulatif bin Rašid Alzajani - uz posredstvo Trumpa.

Američki predsjednik tada je podvukao da, kako se izrazio, historijsko potpisivanje dokazuje da se narodi Bliskog istoka oslobađaju propalih pristupa koji su obilježili prošlost.

"Potrebno je da narodi tog regiona iza sebe ostave razlike, ujedine se protiv zajedničkog neprijatelja i sarađuju kako bi se ostvarile bezbjednost i napredak", rekao je Trump.

Potpisivanju sporazuma prethodio je dogovor Izraea i Ujedinjenih Arapskih Emirata o normalizaciji diplomatskih odnosa dvije države Bliskog istoka.

Tom dogovoru posredovao je predsjednik Trump.

"Postignut je istorijski iskorak! Naša dva velika prijatelja postigla su istorijski mirovni sporazum - Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati", napisao je američki predsjednik na društvenoj mreži Twitter u avgustu - kada je dogovor postignut.

Na osnovu sporazuma Izrael se saglasio da suspenduje planirano aneksiranje dijelova teritorije Zapadne obale. Takođe, ojačava se suprotstavljenost Iranu - koji Emirati, Izrael i Sjedinjene Države smatraju glavnom prijetnjom na Bliskom istoku.

Inače, početkom septembra 2020. u Bijeloj kući organizovan je i susret najviših zvaničnika Srbije i Kosova, predsjednika Aleksandra Vučića i premijera Avdulaha Hotija.

Tada je potpisan sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa dvije strane koje posljednju deceniju pregovaraju o sveobuhvatnom sporazumu o normalizaciji odnosa.

Predsjednik Trump, koji se sastao sa Vučićem i Hotijem u Bijeloj kući, rekao da su se Srbija i Kosovo dogovorili o normalizaciji ekonomskih veza - ocijenivši to ogromnim napretkom više od decenije nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije.

Kosovo, koje je 2008. godine proglasilo nezavisnost, Srbija smatra svojom teritorijom. Nezavisnost Kosova priznalo je oko stotinu država članica Ujedinjenih nacija - uključujući i Sjedinjene Države. Nezavisnost Kosova ne priznaju Rusija i Kina, kao i pet članica Evropske unije: Slovačka, Kipar, Grčka, Rumunija i Španija.

Odnosi Srbije i Kosova su narušeni poslije rata koji vodili u periodu od 1998. do 1999. Sukob je kulminirao intervencijom NATO-a u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji i okončan je posle povlačenja njenih vojno-policijskih snaga sa teritorije Kosova, u junu 1999.

Više od 50 miliona Amerikanaca glasalo ranije na izborima

Birači čekaju u redovima da glasaju u Miamiju, na Floridi, 19. oktobar 2020. ( Foto: Rojters/Maria Alejandra Cardona)

Više od 50 miliona Amerikanaca glasalo je ranije na predsjedničkim izborima, 11 dana uoči završetka predizborne kampanje, što bi moglo da dovede do najvećeg odziva birača u posljednjih više od 100 godina, pokazuju u petak podaci Američkog izbornog projekta.

Nevjerovatni rani odziv birača odraz je velikog interesovanja za izbore, na kojima su kandidati aktuelni republikanski predsjednik Donald Trump i demokrata Joe Biden, ali i želje Amerikanaca da izbjegnu rizik od zaraze COVID-om-19, koji je odnio više od 220.000 života širom SAD.

U mnogim američkim državama je prošireno rano glasanje, lično ili poštom, uoči dana izbora 3. novembra, da bi se biračima omogućio bezbjedniji način da se izjasne tokom pandemije koronavirusa.

Zbog velikog broja Amerikanaca koji glasaju ranije, Michael McDonald​, profesor koji vodi Američki izborni projekat na Univerzitetu Floride, predvidio je rekordan odziv od oko 150 miliona, što je 65 odsto od ukupnog biračkog tijela. To je najveća stopa od 1908. godine.

U Texasu, broj birača koji se ranije izjasnio već je nadmašio 70 odsto od ukupnog odziva 2016.

Pandemija je poremetila tradicionalnu predizbornu kampanju, a Amerikanci će možda morati da čekaju više dana i nedjelja da saznaju ko je pobjednik izbora, dok izborni zvaničnici broje desetine miliona glasačkih listića poslatih poštom.

Trump će u petak održati mitinge na Floridi, gdje je već glasalo 4 miliona birača, dok ankete pokazuju neizvjesnu trku. Biden će u Delawareu održati govor o planovima za oporavak od pandemije.

Iz Bijele kuće je saopšteno da Trump planira da lično glasa na Floridi u subotu, dok je potpredsjednik Mike Pence glasao ranije u petak ujutro u Indianapolisu.

Ujguri iz dijaspore kažu da Kina godinama kasnije potvrđuje optužnice ili smrtne slučajeve njihovih nestalih rođaka  

FILE - Abdurehim Gheni stands in demonstration with pictures of his relatives and other disappeared Uighurs, at Dam Square in Amsterdam in July. (Photo courtesy: Abdurehim Gheni)

Neki članovi ujgurske zajednice u inostranstvu kažu da Kina sada službeno objavljuje optužnice ili smrtne slučajeve članova njihovih porodica koji su godinama ranije nestali u internacijskim logorima u regiji Xinjiang.

U nedavnom razgovoru za Glas Amerike, pet članova ujgurske zajednice u inostranstvu ispričali su kako su doznali šta se desilo sa njihovim rođacima. Neke su kontaktirali kineski zvaničnici, dok su drugi preko stranih misija, UN-ovih radnih grupa ili putem kineskih vladinih konferencija za medije saznali da su njihovi najbliži - ili zatvoreni po sumnjivim optužbama ili da su umrli od bolesti u takozvanim kampovima za prevaspitavanje.

Abdurehim Gheni (44), Ujgur koji živi u Holandiji, rekao je za Glas Amerike da je izgubio kontakt sa svojom porodicom u Xinjiangu 2017. godine. On kaže da je preko pismo upućenom holandskom Ministarstvu vanjskih poslova iz kineske ambasade doznao da su dvojica njegove braće, nećakinja i dva brata njegove žene osuđeni na zatvorske kazne u rasponu od 3 do 16 godina za zločine poput narušavanja društvenog poretka. Iz ambasade su naveli da ostatak njegove porodice "normalno živi u društvu", što, kako kaže Gheni, naturalizovani holandski državljani, nije ni blizu smirujuće.

Od 2018. godine on samostalno održava demonstracije u Amsterdamu u znak protesta zbog iznenadnog nestanka njegove porodice.

Nije jedini Ujgur iz dijaspore koji je nedavno dobio vijesti od Kineza o nestalim članovima porodice.

Kineska ambasada u Ankari rekla je Nursiman Abdureshid (32) da su njeni roditelji i braća i sestre zatvoreni zbog "terorizma" nakon što su nestali sredinom 2017. godine. Ona vjeruje da je kontakt s ambasadom rezultat aktivnog zagovaranja koje je vodila od februara kako bi osigurala puštanje svoje porodice.

"Trening"

Abdureshid je 2015. godine napustila Xinjiang zbog master studija u Turskoj i nikad se nije vratila u regiju. Kako kaže, od prijatelja i daljnje rodbine saznala da je cijela njena porodica odvedena na "trening".

"Nakon ponovljenih tweetova i javnih molbi, konačno sam 15. jula dobila poziv iz kineske ambasade, rekli su mi da su moji roditelji i dva brata osuđeni u rasponu od 13 do 16 godina i 11 mjeseci zatvora", kaže ona za Glas Amerike, dodajući da su je iz ambasade požurivali da se vrati u Xinjiang i zatraži od lokalnih vlasti više detalja o optužbama.

"Za svakog Ujgura povratak u Kinu znači ispitivanje, plus pritvor po dolasku dok se ne dokaže da je nevin", rekla je Abdureshid.

Kina odbacuje međunarodne optužbe za masovno zatvaranje preko milion muslimanskih Ujgura u Xinjiangu i tvrdi da su Ujguri poslani u "centre za stručno osposobljavanje" kako bi ih "deradikalizovali" i naučili novim radnim vještinama.

Fatima Abdulghafur, pripadnica ujgurske zajednice iz Sydneya, rekla je za Glas Amerike da je njen 67-godišnji otac nestao 2016. godine. Kasnije je saznala da je odveden u logore za internaciju. 40-godišnja stalna stanovnica Australije prošlog je mjeseca od radne skupine Ujedinjenih nacija za prisilno ili nehotično nestajanje doznala da je njen otac preminuo od "teške upale pluća i tuberkuloze" 2018. godine.

"Pretpostavljam da uzrok očeve smrti nije bila samo bolest, već nesnosno mučenje u logorima", rekla je za Glas Amerike.

Neke grupe za zaštitu ljudskih prava kažu da su Ujguri koji se drže u logorima izloženi mučenju i prisilnom radu. Izvan logora stavljeni su pod strogu kontrolu, gdje su vjerske prakse zabranjene.

Međunarodni pozivi

Kina je u više navrata ignorisala pozive nezavisnih grupa za zaštitu ljudskih prava da istraže navodne zlouporabe, nazivajući kritike od strane drugih zemalja miješanjem u unutrašnje poslove te zemlje.

Sean Roberts, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu George Washington, kaže da je kineski odgovor na upit Ujedinjenih nacija signal da je zemlja ohrabrena da selektivno koristi međunarodni sistem.

"Ne bih se iznenadio da vidim dodatne odgovore ove vrste na međunarodne upite, dok država i dalje poriče da krši ljudska prava Ujgura, pogotovo jer Kina zauzima sve značajniju ulogu u Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih nacija", rekao je Roberts za Glas Amerike.

Prošle sedmice, Kina je izabrana u Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija, nakon što je 39 zemalja, uključujući Sjedinjene Države, osudilo Peking zbog kršenja ljudskih prava u Xinjiangu.

"Duboko smo zabrinuti zbog postojanja velike mreže kampova za "političko prevaspitavanje", a vjerodostojni izvještaji pokazuju da je više od milion ljudi proizvoljno zadržano", rekao je njemački ambasador Christoph Heusgen ispred 39 zemalja pri odboru Ujedinjenih nacija.

Kineski zvaničnik Hua Chunying nazvao je izvještaje neuspjelim pokušajem blaćenja Kine.

"Mali broj vanjskih sila se miješa iz skrivenih motiva, pozivajući se na ljudska prava", rekao je Hua.

Kineske kontradiktorne optužbe

Subi Mamat Yuksel, 32-godišnja ujguranska Amerikanka iz Manassasa u državi Virginia, vjeruje da je njen otvoreni aktivizam natjerao kinesku vladu da objavi gdje se nalazi njen nestali otac Mamat Abdulla.

"Šutjela sam gotovo tri godine, bojeći se da će ga moji glasni govori ugroziti", rekla je. Njen otac (72) uhapšen je prije planiranog putovanja u SAD 2017. godine.

Yuksel je 2019. godine doznala da je njen otac, penzionisani direktor Odjela za šumarstvo u Xinjiangu, optužen da je "dvoličan" i da je "u dosluhu sa separatističkim snagama". Rekla je da je bio prisiljen napisati pismo iz logora tražeći od nje i njenog brata u SAD-u da se vrate u Kinu i da se ispričaju zemlji.

Portparol vlade Xinjianga, Elijan Anayt odbacuje optužbe i tvrdi da je Abdulla osuđen na doživotni zatvor zbog primanja mita.

"Njena optužba je u potpunosti izmišljena, a cilj je obmana međunarodnog mišljenja kako bi dobila podršku za svog oca i napala kineske politike Xinjianga", kaže Anayt u kratkom izvještaju u junu.

Ujgurska žena iz Evrope, koja je od Glasa Amerike zatražila da prikrije njen identitet kako bi zaštitila svoju porodicu u Xinjiangu, rekla je da je bila iznenađena kada joj je, ove godine, kineski zvaničnik iz ujgurske regije putem video-razgovora rekao da je jedno od njenih roditelja osuđeno na zatvorski period od preko 10 godina, nakon nestanka prije više od dvije godine.

"Zvaničnik me putem video poziva kontaktirao na WeChat-u i rekao da ukoliko želim da moja rodbina 'vodi normalan život', da je bolje da se javno ne oglašavam o pritvoru svog roditelja", rekla je.

Iza prijetećih mailova glasačima demokrata stoji Iran

Prijeteći mail koji su dobili birači demokrata

Mailovi koje je stanovnicima Floride navodno slala ekstremno desničarska grupa "Ponosni dječaci", u kojima im se pod prijetnjom poručuje da glasaju za Donalda Trumpa su lažni, potvrdile su američke obavještajne službe. Njihovi nalazi ukazuju da iza mailova stoji Iran.

Bennett Ragan​, student Unvierziteta Floride, rekao je za Glas Amerike da je takav mail dobio dvaput.

Mail je stigao sa adrese info@officialproudboys.com, što je domen koji je ranije zaista koristila grupa "Ponosni dječaci". Oni sada negiraju bilo kakvu povezanost sa mailovima u kojima se građanima poručuje da "glasaju za Trumpa ili će Ponosni dječaci doći po njih".

Enrique Tarrio​, jedan od vođa desničarske grupe, na društvenim mrežama je negirao da ima bilo kakve veze sa mailovima.

Student Ragan kaže da je onaj ko mu je poslao mail znao da je registrovan kao glasač demokrata i da mu je sugerisao da promijeni stranu.

"Glasaćeš za Trumpa ili dolazimo po tebe. Pređi kod republikanaca i potvrdi nam to, kako bismo znali da si nas poslušao. Saznaćemo za koga si glasao. Trebalo bi ovo da shvatiš ozbiljno. Sretno", piše u mailu.

Osim stanovnika Floride, slične mailove prijavili su i stanovnici Alaske, Arizone i Pennsylvanije.

Obavještajne službe su utvrdile da iza mailova stoje hakeri iz Irana koji žele da zastraše birače koristeći njihove podatke. Iransko ministarstvo spoljnih poslova je ove optužbe ocenilo kao "neosnovane".

Ipak, motiv ove kampanje i dalje nije jasan.

Direktor Nacionalnih obavještajnih službi John Ratcliffe​ rekao je da je kampanja usmjerena protiv predsjednika Donalda Trumpa jer ga direktno povezuje sa "Ponosnim dejčacima". Riječ je o grupi čiji članovi sebe opisuju kao "zapadnjačke šoviniste", dok ih neke organizacije opisuju kao rasističke i mizogine, antimuslimanske i antiimigrantske.

Ta grupacija je otvoreno podržala Trumpa, a predsjednik im je u prethodnoj debati poručio da "odstupe, ali budu u pripravnosti" - pošto ga je protivnik Joe Biden prozvao da ne želi da ih osudi. Predsjednik je naknadno rekao da osuđuje sve vrste rasizma.

Ipak, Jesse Littlewoo​d, direktor nevladine organizacije Common Cause, kaže da nije uvjeren mailovi štete Trampu.

"Ja sam razumio da je cilj ovih mailova da pritisnu ljude da se registruju kao republikanci i glasaju za Trumpa", rekao je on za Glas Amerike.

On vjeruje da je cilj ove kampanje stvaranje haosa pred izbore 3. novembra.

"Mnogo je jeftinije da uradite ovako nešto nego da zaista hakujete neki sistem", navodi Littlewood.

U pojedinim državama birački spiskovi su javno dostupni, a koriste ih i kampanje kandidata, građanske organizacije i drugi kako bi se približili biračima.

U većini država, uključujući Alasku i Floridu, svi mogu da zatraže ove podatke i na to upozoravaju zvaničnici.

"Važno je uzeti u obzir koliko je takvih informacija javno dostupno", rekla je za Glas Amerike sekretarica države Arizone Katie Hobbs​. U Arizoni, ipak, mailovi birača nisu javno dostupni podaci.

Međutim, uprkos tome što su neki podaci iz biračkog spiska javni, glasanje ostaje tajno i ističe se da je najvažnije da sam proces glasanja nije ugrožen ovom kampanjom.

Nagorno Karabah: Rat i pandemija

Pacijenti oboljeli od COVID-19 u gradu Stepanakertu u području Nagorno Karabaha (Foto: AP)

Vlažni podrumi u kojima se od artiljerijske vatre tokom pandemije koronavirusa krije stanovništvo Nagorno Karabaha, zone sukoba Jermenije i Azerbejdžana, postala su mjesta u kojima jedni do drugih, borave ljudi inficirani sa COVID-19 – i oni koji su zdravi.

Lokalni ministar zdravlja čiji je test na COVID-19 bio pozitivan nije prestao sa radom – uprkos temperaturi i zapaljenju pluća bolesti od koje je taj zvaničnik obolio. Ljekari kojima je potvrđen virus operišu ranjenike.

To je realnost života u gradu Stepanakert, glavnog grada područja Nagorno Karabaha koji se nalazi na azerbejdžanskoj teritoriji, a pod kontrolom je etničkih Jermena. Nalazi se u planinskom području Južnog Kavkaza i poprište je sukoba između jermenskih i azerbejdžanskih snaga.

Nemamo vremena da razmišljamo o koronavirusu”, kaže Irina Muselijan, stanovnica grada Stepanakerta koja je sa komšijama sklonište potražila u podrumu.

Sve to, u najvećoj mjeri, utiče na zdravstvene radnike.

Gotovo svi su se razboljeli. Neki su koronavirus imali u blažoj formi – pojedini u ozbiljnijoj”, ukazuje doktorica Malvina Badalijan koja je šefica infektivne klinike u Stepanakertu.

Život u Stepanakertu tokom sukoba Jermenije i Azerbejdžana
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:57 0:00

Međutim, usred rata i bolnicama preplavljenim ranjenicima, ne preostaje ništa drugo nego nastaviti sa radom.

Brojni ljekari i medicinske sestre znali su da su zaraženi, ali se o tome nije javno govorilo”, kaže Ararat Ohanjanian, ministar zdravlja u regionalnoj vladi Nagorno Karabaha.

Dešavalo se da prilegnu kako bi im se snizila temperature – a nakon toga se pridignu kako bi nastavili sa operacijama”, prenosi Ohanjanian.

U ovom trenutku niko nema pravo da odstupi”, podvlači regionalni ministar zdravlja.

Posljednjih nedjelja smanjen je intenzitet granatiranja grada Stepanakerta tako da su ambulantna vozila bila u mogućnosti da obiđu podrume i skoništa kako bi bolesnima bila pružena pomoć.

Jermenija i Azerbejdžan su 17. oktobra zaključile sporazum - što je drugi pokušaj prekida sukoba u Nagorno Karabahu od kada su u tom području krajem septembra otpočeli sukobi dvije strane.

Međutim, novopotpisani sporazum o prekidu vatre između Jermenije i Azerbejdžana u području Nagorno Karabaha je ugrožen – a dvije strane optužuju jedna drugu za granatiranje teritorija koje drže pod kontrolom.

Ratne ruševine Stepanakerta
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:57 0:00

Nagorno Karabah je međunarodno priznat kao azerbejdžanska teritorija, ali ga kontrolišu jermenske snage usko povezane sa Jerevanom.

Dvije države ratovale su do 1994. u sukobima u kojima je poginulo oko 30.000 ljudi.

Rusija, Francuska i Sjedinjene Države kopredsjedavaju takozvanom Minsk grupom Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), koja je predvodila mirovne pregovore od ranih devedesetih godina prošlog vijeka.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG