Prvo putovanje novoimenovanog američkog državnog tajnika Johna Kerryja u inozemstvo donijelo je malo novoga, polučilo s par vijesti samo, uglavnom se zadržalo na poznatom terenu, sa starim američkim saveznicima u Evropi i na Bliskom istoku. Kako ta dva područja vide Kerryjev posjet i što im on govori o američkoj stranoj politici za druge administracije Baracka Obame?
Prva postaja Johna Kerryja bila je dobro poznati teritorij za američkog državnog tajnika – Downing Street 10, službena rezidencija britanskog premijera.
“Blagi uvod” u njegovu novu ulogu čovjeka koji prenosi i predstavlja američku meku silu, preferirani pristup predsjednika Obame globalnim pitanjima, kaže Xenia Dormandy, iz britanske organizacije Chatham House.
“Amerika bira jedan drugačiji pristup. To ne znači nužno manje sile, to je korištenje sile na drugačiji način.”
Državni tajnik Kerry je taj pristup zauzeo s evropskim saveznicima na samom početku posjeta, a primijenio ga je i prema sukobu u Siriji na konferenciji održanoj u Rimu, gdje je najavio prvu izravnu pomoć sirijskim pobunjenicima, ali samo u hrani i medicinskoj opremi.
“Apsolutno sam uvjeren,” rekao je Kerry, “nakon svega što sam ovdje čuo od drugih ministara vanjskih poslova, da će cjelokupnost tih nastojanja imati učinka na sposobnost sirijske opozicije da postigne svoje ciljeve.”
Ali čelnici sirijske opozicije žale se da pomoć neće biti dovoljna za promjenu teške situacije unutar Sirije... ili u izbjegličkim logorima u susjednim zemljama, u kojima se sada nalazi više od milijun ljudi.
Njegovim dolaskom na Bliski istok, nezadovoljstvo američkom politikom postalo je još jasnije i očitije makar se državni tajnik Kerry držao tradicionalnih saveznika poput Egipta.
Sjedinjene Države sebe vide kao pobornika za ljudska prava i prednjače u pružanju humanitarne i ekonomske pomoći zemljama kojima je ona potrebna. Ali mnogi na Bliskom istoku vide američku politiku u drugačijem svjetlu. Jedan od njih je i Said Sadek, s American University u Kairu.
“Sve dok ne dođu u sukob s američkim strateškim interesima, svejedno im je što se zapravo zbiva unutar tih zemalja. I to je moralno pitanje američke vanjske politike u području. Stalo im je jedino do jeftinog dotoka nafte.”
Američki se dužnosnici vjerojatno ne bi složili sa Sadekom, ali složili bi se možda s njegovim mišljenjem da američki strateški interesi na Bliskom istoku, zapravo u cijelom svijetu, ostaju nepromijenjeni.
A to Xeniju Dormandy navodi na zaključak da novi državni tajnik neće unijeti velike promjene u politiku.
“Ono što ćemo vidjeti bit će drugačiji stil. Ali sadržaj diktira Bijela kuća, više nego što je to bilo s većinom ranijih predsjedništava. Zato mislim da se sadržaj neće bitno mijenjati, ali stil da, apsolutno.”
Pred državnim tajnikom Kerryjem četiri su godine teških i ustrajnih pitanja i s njima često neprijateljski raspoložene populacije stranih zemalja. Usput, tražit će prilike za promicanje američkih interesa i moguće postizanje nekih dobrih djela.
Prva postaja Johna Kerryja bila je dobro poznati teritorij za američkog državnog tajnika – Downing Street 10, službena rezidencija britanskog premijera.
“Blagi uvod” u njegovu novu ulogu čovjeka koji prenosi i predstavlja američku meku silu, preferirani pristup predsjednika Obame globalnim pitanjima, kaže Xenia Dormandy, iz britanske organizacije Chatham House.
“Amerika bira jedan drugačiji pristup. To ne znači nužno manje sile, to je korištenje sile na drugačiji način.”
Državni tajnik Kerry je taj pristup zauzeo s evropskim saveznicima na samom početku posjeta, a primijenio ga je i prema sukobu u Siriji na konferenciji održanoj u Rimu, gdje je najavio prvu izravnu pomoć sirijskim pobunjenicima, ali samo u hrani i medicinskoj opremi.
“Apsolutno sam uvjeren,” rekao je Kerry, “nakon svega što sam ovdje čuo od drugih ministara vanjskih poslova, da će cjelokupnost tih nastojanja imati učinka na sposobnost sirijske opozicije da postigne svoje ciljeve.”
Ali čelnici sirijske opozicije žale se da pomoć neće biti dovoljna za promjenu teške situacije unutar Sirije... ili u izbjegličkim logorima u susjednim zemljama, u kojima se sada nalazi više od milijun ljudi.
Njegovim dolaskom na Bliski istok, nezadovoljstvo američkom politikom postalo je još jasnije i očitije makar se državni tajnik Kerry držao tradicionalnih saveznika poput Egipta.
Sjedinjene Države sebe vide kao pobornika za ljudska prava i prednjače u pružanju humanitarne i ekonomske pomoći zemljama kojima je ona potrebna. Ali mnogi na Bliskom istoku vide američku politiku u drugačijem svjetlu. Jedan od njih je i Said Sadek, s American University u Kairu.
“Sve dok ne dođu u sukob s američkim strateškim interesima, svejedno im je što se zapravo zbiva unutar tih zemalja. I to je moralno pitanje američke vanjske politike u području. Stalo im je jedino do jeftinog dotoka nafte.”
Američki se dužnosnici vjerojatno ne bi složili sa Sadekom, ali složili bi se možda s njegovim mišljenjem da američki strateški interesi na Bliskom istoku, zapravo u cijelom svijetu, ostaju nepromijenjeni.
A to Xeniju Dormandy navodi na zaključak da novi državni tajnik neće unijeti velike promjene u politiku.
“Ono što ćemo vidjeti bit će drugačiji stil. Ali sadržaj diktira Bijela kuća, više nego što je to bilo s većinom ranijih predsjedništava. Zato mislim da se sadržaj neće bitno mijenjati, ali stil da, apsolutno.”
Pred državnim tajnikom Kerryjem četiri su godine teških i ustrajnih pitanja i s njima često neprijateljski raspoložene populacije stranih zemalja. Usput, tražit će prilike za promicanje američkih interesa i moguće postizanje nekih dobrih djela.
