U Afganistanu, neki američki vojnici su ustvari – farmeri. Oni rade na poboljšanju života tamošnjih stanovnika novim poljoprivrednim razvojnim projektima. Jedan od takvih projekata je i pčelarstvo, i to na jednom od najčudnijih mjesta u zemlji.
Dok je većina vojnika u Afganistanu usredotočena na borbu protiv talibanskih militanata, jedna skupina je posvećena održivom razvitku poljoprivrede – navodnjavanju, uzgoju stoke, obrazovanju, te uzgoju visokovrijednih kultura, poput šafrana … i pčela.
Ovi malešni insekti 'oružje' su u arsenalu ekipe za poljoprivredni razvoj u Nacionalnoj gardi Kentuckyja. Probrana skupina od šezdesetak farmera-vojnika uključuje pojedince – muškarce i žene – s poljoprivrednim i znanstvenim obrazovanjem i iskustvom. Njihova je misija: obnoviti i poboljšati poljoprivrednu ekonomiju od koje živi 85 posto stanovnika Afganistana.
"U Parwanu i Kapisi, razdijelili smo 200 košnica, četiri za svakog farmera, 50 u svakoj pokrajini", kaže narednica Jo Lisa Ashley, pčelarica u ekipi iz Kentuckyja.
"Projekt ide jako dobro. Farmeri … žene, rade s pčelama. Dobila sam i fotografije s terena od lokalnih voditelja koji žene podučavaju u uzgoju i održavanju pčela."
Ashley kaže da, uz povećanje prihoda afganistanskih farmi kroz porast uroda i prodaju meda, pčele afganistanskim ženama pružaju priliku da ojačaju svoju ulogu u obitelji i društvu.
"Žene su uglavnom bile starije i neobrazovane. Velik broj žena u Afganistanu nije obrazovan jer talibani to nisu dopuštali. One sada stječu vještine i znanja koja sežu dalje od kuhanja i čišćenja kuće."
Operacija uvođenja pčelarstva multinacionalni je napor: vojnici iz Kentuckyja afganistanskim ženama daju drvene košnice, izrađene u Afganistanu, opskrbljene pčelama iz Italije. Ashley kaže da košnice odlično napreduju.
"Svaka je košnica donijela između 4 i 6 kilograma meda. To je odlično za prvu godinu uzgoja."
Pčele su uveliko pozitivno utjecale i na ostatak poljoprivredne ekonomije, kaže Greg Schlentz, savjetnik vojno-civilne ekipe koja je u pokrajinu Panjshir donijela pčele.
"Oprašivanje! Ako usjevi nisu oprašeni, nema ni voća ni povrća. Kad smo dovezli pčele, povećali smo oprašivanje i poboljšali urod voća, rekao bih, za najmanje 15 do 20 posto."
Narednica Ashley brine se i za pčele smještene na jednom vrlo neobičnom mjestu: divovskom aerodromu Bagram, pokraj Kabula. Tri košnice nalaze se na vrhu jedne razrušene zgrade na kojoj je crvenom bojom ispisano: „Pazi! Pčele!“ One služe kao svojevrsna eksperimentalna pčelinja farma za iskušavanje novih metoda prije nego što ih se prenese afganistanskim pčelarima. Ashley kaže da im dobro ide uzevši u obzir u kakvim uvjetima žive: s pisti sa svih strana stalno polijeću i slijeću zrakoplovi, a za hranu im se nude samo čičci i drugi korov koji raste na obližnjim brežuljcima. No i one su borci u ratu u kojemu ponajviše treba osvojiti srca Afganistanaca … čak i ako to znači 'pčelu po pčelu'.