Predsjednik Barack Obama je na početku svog mandata rekao da će poboljšanje poljoprivredne proizvodnje u siromašnim zemljama biti jedan od prioriteta njegove vlade. Bijela kuća često ovu problematiku povezuje s nacionalnom sigurnošću – jer glad i siromaštvu često pogoduju nestabilnosti zemalja u razvoju.
Sada je jedna američka ne-vladina organizacija proučila angažman Bijele kuće na tom planu – nakon više od dvije godine Obamine administracije. U izvješću Stevea Baragone čut ćemo kakve su ocjene.
Prema Vijeću za globalne odnose iz Chicaga, Obamina administracija na ovom području dobiva ocjenu minut četiri.
Dan Glickman, bivši američki ministar poljoprivrede – koji predsjeda ovom ne-vladinom organizacijom - smatra da je to vrlo dobra ocjena. Prema ovom izvješću – koje je predstavljeno nedavno u Washingtonu - postignuti su uspjesi, ali je bilo i promašaja. Od pozitivnih stvari, tu je činjenica da je Obamina administracija usmjerila pozornost svjetske javnosti na ovaj problem.
Washington je uz to osigurao tri i pol milijarde dolara pomoći poljoprivrednom sektoru u Trećem svijetu, pogotovo ljudima koji imaju manje seoske posjede. Sjedinjene Države koordiniraju prikupljanje nekih 22 milijarde u drugim bogatim zemljama.
Catherine Bertini, bivša direktora programa UN-a za hranu, kaže da je ovakav angažman Washingtona velika promjena jer je u proteklim desetljećima on slabio: "Počinjemo na točci na kojoj se nije mnogo radilo. Sada postoji jedan ambiciozni program pomoći. Ovaj se pomak dogodio u razmjerno kratkom vremenu."
Američki program osigurava novac za istraživanja na području poljoprivrede te obrazovanje, ali i gradnju infrastrukture koja je potrebna tom sektoru. Dan Glickman smatra da je napredak prilično zamjetan: "Pozornost koja je pratila ovaj problem nije do sada u Americi zabilježena. Postoje stvarni rezultati koji će voditi postupnom uklanjanju globalnog siromaštva."
Međutim, ocjena minus četiri znači i da Washington ne koristi sve svoje mogućnosti na ovom planu. Naime, minus četiri se odnosi upravo na američko financiranje istraživanja i obrazovanja na području poljodjelstva u zemljama u razvoju. Vijeće za globalne odnose smatra da bi se tu moglo više učiniti. Iako američka sveučilišta danas više pomažu siromašnim zemljama, ocjenjeno je da bi Washington trebao više pomoći lokalnim obrazovnim institucijama.
Posebno je kritizirana činjenica što Sjedinjene Države svojom agro-politikom štete stranim farmerima, pogotovo zbog proizvodnje etanola i drugih bio-goriva na bazi žitarica. Julie Howard, koja je u Bijeloj kući odgovorna za programe poljodjelske pomoći za inozemstvo, željela je međutim istaći američki programi naglašavaju interese zemlje primatelja pomoći, a ne interese donatora: "Naš će angažman imati trajnu vrijednost jedino ako nam partneri iz zemlje koja prima pomoć ukažu što im treba."
Julie Howard je također istakla ulogu američkog privatnog sektora u razvojnim inicijativama u siromašnim zemljama svijeta. Stvarni gospodarski rast postiže se jedino ako je za njega zainteresiran i privatni biznis – rekla je ovaj dužnosnica Bijele kuće.