Najnovije
Američki general odstupa sa komandne dužnosti u Afganistanu
Glavnokomandujući američkih snaga u ratu u Afganistanu, general Austin "Scott" Miller, u ponedjeljak predaje dužnost, najavili su američki zvaničnici, u simboličnom završetku najdužeg američkog sukoba, iako talibanski pobunjenici sve više napreduju na terenu.
Šef američke Centralne komande (CENTCOM), general Frank McKenzie, doputovao je u Kabul da preuzme komandu nad preostalim snagama tokom "kratke" ceremonije koja će sadržati i predaju američke zastave, izjavio je za Glas Amerike jedan zvaničnik Pentagona.
Povlačenje je obavljeno "više od 90 posto", prema američkoj Centralnoj komandi. Veći dio američkih vojnika je napustio zemlju, prebačen je i veći dio opreme, a manje od hiljadu vojnika ostaje da štiti američku ambasadu i pomaže u obezbjeđivanju međunarodnog aerodroma u Kabulu.
McKenzie već rukovodi američkim vojnim operacijama u Afganistanu i nekoliko susjednih zemalja kao šef CENTCOM-a i nastaviće taj posao iz svog štaba u SAD dok će admiral Peter Vasely pomoći u nadgledanju misije na terenu.
Austin Miller će postati posljednji američki general sa četiri zvjezdice na terenu u Afganistanu na ceremoniji u Kabulu, koja se održava prije formalnog kraja vojne misije 31. augusta, što je datum koji je predsjednik SAD Joe Biden odredio u želji da izvuče Amerikance iz dvije decenije dugog rata.
Iako ceremonija može pružiti nekakav osjećaj završetka za američke veterane koji su služili u Afganistanu, nejasno je da li će uspjeti da uvjeri afganistansku vladu koju Zapad podržava, pošto su talibani ofanzivama ostvarili kontrolu nad većom teritorijom nego u bilo kom trenutku od sukob je počeo.
SAD "posmatraju sa velikom zabrinutošću" kako pobunjeni Talibani preuzimaju kontrolu nad sve većom teritorijom u Afganistanu, dok se američke snage vraćaju kući po naređenju o povlačenju koje je izdao predsjednik Joe Biden, izjavio je u nedjelju portparol Pentagona John Kirby.
"Vrijeme je da snage afganistanske vlade povećaju napore i odbrane svoju zemlju", izjavio je Kirby za program Fox News Sunday, i dodao: "Ovo je trenutak odgovornosti."
Skoro dvije decenije, SAD su snabdijevale Afganistan oružjem i opremom vrijednom više milijardi dolara kako bi se samostalno branio, ali je sve neizvjesnije ko će kontrolisati zemlju poslije američkog povlačenja.
Talibani kažu da već kontrolišu 85 posto zemlje - što je tvrdnja koju afganistanska vlada osporava. Međutim, Kirby nije osporio ocjenu Fox Newsa da 13 miliona Afganistanaca žive pod kontrolom Talibana, deset miliona pod upravom afganistanske vlade, a devet miliona u regionima gdje se vode sukobi.
SAD su izvršile invaziju na Afganistan 2001. godine, da bi osvojile baze u kojima su se teroristi Al-Kaide obučavali i spremali za otmicu aviona 11. septembra i napade na Svjetski trgovinski centar u New Yorku i Pentagon, u kojima je ubijeno skoro 3.000 ljudi.
I uz povlačenje američkih vojnika, Kirby kaže da će američki komandanti moći da savjetuju afganistanske snage iz baza u drugim zemljama. Ali SAD i NATO vojnici su uglavnom već napustili Afganistan. Svi će se povući do kraja augusta.
Biden je prošle nedjelje odlučno branio odluku o povlačenju, uprkos napredovanju Talibana.
"Nismo otišli u Afganistan da gradimo naciju", rekao je Biden u Bijeloj kući. "Pravo i obaveza afganistanskog naroda je da sami odluče kakvu budućnost žele."
"Vrijeme je da bijemo bitke narednih 20 godina", rekao je američki predsjednik poslije brifinga na kojem je obaviješten o pogošanju situacije u Afganistanu. Rekao je da se američki vojnici povlače na "organizovan i bezbjedan način". Prošle nedjelje, dok su se američke snage povlačile iz velike vazdušne baze Bagram, centralne tačke vojnih operacija, Biden je obećao da će brzo evakuisati hiljade afganistanskih prevodilaca koji su radili za SAD i članove njihovih porodica. Rekao je da je proces izdavanja specijalnih useljeničkih viza "dramatično ubrzan".
Reporter, koji je Bidena pitao o povlačenju vojnika, dobio je oštar odgovor od predsjednika. Na pitanje da li vjeruje Talibanima, Biden je odgovorio: "Da li je to ozbiljno pitanje?"
"To je smiješno pitanje. Da li vjerujem Talibanima? Ne. Ali vjerujem u kapacitete afganistanske vojske koja je bolje obučena i bolje opremljena da vodi rat", rekao je Biden.
Bivši predsjednik Donald Trump izjavio je da bi povukao sve vojnike do 1. maja, za šta je Biden ocijenio da bi bilo suviše brzo. Međutim, Biden je izjavio da je četvrti američki predsjednik koji je na vlasti dok su američke snage raspoređene u Afganistanu, i da neće tu odgovornost prenijeti i na petog predsjednika.
Odlazak stranih trupa dogovoren je sporazumom koji je Washington postigao sa pokretom Taliban u februaru 2020. godine, za vrijeme administracije tadašnjeg predsjednika Trumpa. Prema njemu, od pobunjenika se traži da se bore protiv terorizma na afganistanskom tlu i pregovorima postignu politički dogovor sa vladom u Kabulu. Međutim, unutar-afganistanski mirovni pregovori kojima posreduju SAD sporo napreduju od kada su započeli u septembru u Kataru, i do sada nisu imali mnogo uspjeha.
See all News Updates of the Day
- Amra Alirejsović
- Armin Haračić
Roy Gutman: Utjecaj novinarstva tokom rata u BiH bio je veći nego što to sam tada shvaćao
Roy Gutman je bio prvi novinar koji je izvještavao o srpskim logorima tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Gutman je 1993. nagrađen Pulitzerovom nagradom. Trideset godina kasnije, u razgovoru za Glas Amerike, Gutman se osvrće na izvještavanje o sukobima sa kojima se svijet i danas suočava.
Henry Kissinger, uticajni bivši državni sekretar, preminuo u 101. godini
Henry Kissinger, kontroverzni dobitnik Nobelove nagrade i moćni diplomata čija je služba za vrijeme dvojice predsjednika ostavila neizbrisivi trag na američku spoljnu politiku, preminuo je u srijedu, saopštila je njegova firma za geopolitički konsalting, Kissinger Associates Inc.
Kissinger je imao 100 godina, a umro je u svom domu u Connecticutu, saopštila je firma, ne navodeći više detalja. Biće sahranjen u krugu porodice, a kasnije će u New Yorku biti održana javna komemorativna služba.
Kissinger je bio aktivan i nakon što je proslavio 100. rođendan. Prisustvovao je sastancima u Bijeloj kući, objavio knjigu o liderskim stilovima i svjedočio pred senatskim odborom o nuklearnoj prijetnji koju predstavlja Sjeverna Koreja. U julu 2023. je iznenada posjetio Peking da bi se sastao sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.
1970-ih je, kao državni sekretar u administraciji Richarda Nixona, učestvovao u ključnim globalnim događajima te decenije. Njegovi napori su doveli do diplomatskog otvaranja Kine, historijskih razgovora SAD i Sovjetskog Saveza o kontroli naoružanja, proširenja veza između Izraela i njegovih arapskih susjeda, i Pariskog mirovnog sporazuma sa Severnim Vijetnamom.
Kissingerova vladavina kao glavnog tvorca američke spoljne politike je prestala kada je Nixon podnio ostavku zbog afere Watergate. Pa ipak, ostao je diplomatska sila za vrijeme Nixonovog nasljednika, predsjednika Geralda Forda, i nastavio da iznosi snažna mišljenja do kraja svog života.
Dok su mnogi veličali Kissingera zbog briljantnosti i širokog iskustva, drugi su ga opisivali kao ratnog zločinca, zbog podrške anti-komunističkim diktaturama, posebno u Latinskoj Americi. Kasnijih godina, putovanja su mu bila ograničena zbog pokušaja drugih nacija da ga uhapse zbog ranije američke spoljne politike.
Nobelova nagrada za mir 1973, koja je dodijeljena Kissingeru i lideru Sjevernog Vijetnama Le Duc Tohu, koji je odbio da je primi - bila je jedna od najkontroverznijih u historiji. Dvoje članova Nobelovog komiteta je podnijelo ostavku zbog tog izbora, a postavljena su i pitanja o američkom tajnom bombardovanju Kambodže.
Ford je Kissingera nazvao "super državnim sekretarom", ali je također pominjao njegovu osornost i samouvjerenost, koje su kritičari bili skloniji da zovu paranojom i egoizmom.
Namrgođen i promuklog glasa, sa njemačkim akcentom, Kissinger je bio daleko od privlačnog muškarca, ali je ipak stekao reputaciju zavodnika, i prije braka je izlazio sa brojnim starletama po Washingtonu i New Yorku. Moć je - kako je rekao - ultimativni afrodizijak.
Početak karijere
Heinz Alfred Kissinger rođen je u Furthu u Njemačkoj 27. maja 1923. i preselio se u Sjedinjene Države sa porodicom 1938, prije nego što su nacisti krenuli u kampanju istrijebljenja evropskih Jevreja.
Ime je "amerikanizovao" u Henry i postao naturalizovani državljanin SAD 1943. Služio je u američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu, i dobio stipendiju Harvardskog univerziteta, gdje je magistrirao 1952, i doktorirao 1954. godine. Predavao je na Harvardu narednih 17 godina.
U to vrijeme je služio kao konsultant vladinih agencija, a 1967. je bio posrednik State Departmenta u Vijetnamu. Iskoristio je svoje veze sa administracijom predsjednika Lindona Johnsona da Nixonovom timu dostavi informacije o mirovnim pregovorioma.
Kada je Nixonu obećanje da će okončati Vijetnamski rat donijelo pobjedu na predsjedničkim izborima 1968. godine, poveo je Kissingera u Bijelu kuću, kao svog savjetnika za nacionalnu bezbjednost.
Međutim, proces "vijetnamizacije" - kada je teret rata sa pola miliona američkih vojnika prebačen na vojsku Južnog Vijetnama - bio je dug i krvav, a obilježili su ga veliko američko bombardovanje Sjevernog Vijetnama, miniranje luka sjevera i bombardovanje Kambodže.
Kissinger je 1972. proglasio da je "mir na domak ruke", ali je pariski mirovni sporazum u januaru 1973. bio samo uvod u konačno komunističko preuzimanje Južnog Vijetnama dvije godine kasnije.
1973. godine, pored uloge savjetnika za nacionalnu bezbjednost imenovan je za državnog sekretara - zbog čega je dobio neprikosnoveni autoritet u spoljnopolitičkim pitanjima.
Zbog sve snažnijeg arapsko-izraelskog konflikta, Kissinger je krenuo u svoju prvu misiju "shuttle diplomatije" - vrste vrlo lične i energične diplomatije vršenja pritiska, po kojoj je bio poznat.
Trideset dva dana putovanja između Jerusalima i Damaska pomogli su Kissingeru da postigne dugotrajni sporazum između Izraela i Sirije na Golanskoj visoravni koju je okupirao Izrael.
U nastojanju da smanji sovjetski uticaj, okrenuo se glavnom komunističkom rivalu Sovjeta - Kini, i dva puta posjetio tu zemlju, uključujući tajnu posjetu tokom koje se susreo sa premijerom Zhouon Enlaijom. Rezultat je bio Nixonov historijski samit u Pekingu sa Mao Zedongom, i kasnije uspostavljanje formalnih odnosa dvije zemlje.
Sporazum o strateškom naoružanju
Afera Watergate, koja je primorala Nixona da podnese ostavku, jedva da je okrznula Kissingera, koji nije bio povezan sa zataškavanjem, i nastavio je da radi kao državni sekretar kada je Gerald Ford stupio na dužnost u ljeto 1974. Međutim, Ford ga je smijenio sa položaja savjetnika za nacionalnu bezbjednost u želji da čuje više ideja o spoljnoj politici.
Kasnije te godine, Kissinger je sa Fordom otputovao u Vladivostok u Sovjetskom Savezu, gdje se predsjednik sastao sa sovjetskim liderom Leonidom Brezhnevom i dogovorio okvire pakta o strateškom naoružanju. To je bila kruna Kissingerovih napora da se smanje tenzije u odnosima SAD i Sovjetskog Saveza.
Međutim, Kissingerove diplomatske vještine su imale limit. 1975, nije uspio da ubijedi Izrael i Egipat da pristanu na drugu fazu povlačenja na Sinaju.
U ratu Indije i Pakistana 1971, Nixson i Kissinger su žestoko kritikovani zbog naklonosti prema Pakistanu.
Kao i Nixon, plašio se širenja ljevičarskih ideja po zapadnoj hemisferi, a potezi koje je povukao izazvali su duboku sumnjičavost prema Washingtonu u brojnim zemljama Latinske Amerike godinama kasnije.
1970. godine, kovao je planove sa CIA-om kako da destabilizuje i smijeni markističkog, ali demokratski izabranog predsjednika Čilea Salvadora Alendea, a u memorandumu uoči krvavog puča u Argentini 1976. godine rekao je da bi trebalo podržati vojne diktatore.
Kada je Ford izgubio izbore od Jimmyja Cartera, demokrate, 1976, Kissingerovi dani moći su bili u najvećoj mjeri završeni. Sljedeći republikanac u Bijeloj kući Ronald Reagan distancirao se od Kissingera, za koga je smatrao da ne odgovara njegovom konzervativnom biračkom tijelu.
Kada je napustio vladu, Kissinger je formirao skupu, moćnu konsultantsku firmu u New Yorku, koja je nudila savjete svetskoj korporativnoj eliti. Bio je član bordova brojnih kompanija i raznih spoljnopolitičkih i bezbjednosnih foruma, pisao je knjige i postao redovni medijski komentator za međunarodna pitanja.
Poslije napada 11. septembra 2001, predsjednik George Bush je izabrao Kissingera da predvodi istražnu komisiju, ali je zbog protivljenja demokrata, koje su vidjele konflikt interesa zbog brojnih klijenata njegove konsultantske firme, bio primoran da se povuče iz komisije.
Henry Kissinger razveo se od svoje prve supruge Ann Fleischer 1964, sa kojom je imao dvoje djece, a zatim se oženio Nancy Maginnes, saradnicom guvernera New Yorka Nelsona Rockfellera 1974.
Radio Slobodna Evropa traži pomoć State Departmenta da se oslobodi američka novinarka
Šef Radija Slobodna Evropa (RSE/RL) pozvao je američku vladu da učini više da se na slobodu pusti novinarka te mreže, koja je uhapšena u Rusiji.
Govoreći o slučaju Alsu Kurmaševe u Washingtonu, Jeffrey Gedmin, vršilac dužnosti predsjednika Radija Slobodne Evrope, rekao je da je State Department bio netransparentan kada je u pitanju reakcija na pritvaranje novinara.
Ruske vlasti su sredinom oktobra pritvorile Kurmaševu pod optužbom da se nije registrovala kao „strani agent”. Ona i njen poslodavac odbacuju optužbe.
Jedan od glavnih zahtijeva Slobodne Evrope je da State Department proglasi Kurmaševu nezakonito pritvorenom. Tako bi se otvorili dodatni resursi što bi pomoglo da ona izađe na slobodu, navodi mreža. Međutim, govoreći u Nacionalnom press klubu u Washingtonu, Gedmin je rekao da ne zna kako se taj slučaj sada kvalifikuje.
„Do sada je američka vlada je bila upadljivo nepristrasna, a mi tražimo bilo kakvu podršku koju možemo da dobijemo. Za sada nam je prilično netranparentna”, rekao je Gedmin.
Odbijen zahtjev za konzularnu posjetu
Kao i Glas Amerike, Radio Slobodu Evropu finansira Kongres SAD, ali je uređivački nezavisan. Gedmin je rekao da finansiranje Kongresa nije olakšalo rad sa Washingtonom na slučaju Kurmaševe.
„Još nisam vidio korist od toga”, rekao je Gedmin.
Na pitanje da li će Kurmaševa biti označena kao nezakonito pritvorena, portparol State Departmenta je rekao da se kontinuirano preispituju okolnosti pod kojima su pritvoreni američki državljani u inostranstvu, uključujući i one u Rusiji, u potrazi za indikacijama da su nezakonite.
„Kada pravi te procjene, State Department sprovodi pravnu reviziju zasnovanu na činjenicama, kako bi sagledali okolnosti za svaki slučaj pojedinačno”, napisao je portparol u mailu.
Portparol je dodao da je zahtjev za konzularnu posjetu Kurmaševoj odbijen 15. novembra i da State Department pomno prati njen slučaj.
„I dalje smo duboko zabrinuti zbog produženja istražnog pritvora Kurmaševu”, dodao je portparol.
Oduzeti pasoši
Sa sjedištem u Pragu, Kurmaševa je urednica u Tatarsko-baškirskoj službi Radija Slobodne Evrope. Američko-ruska državljanka otputovala je u Rusiju u maju zbog hitnog porodičnog slučaja.
Pasoši su joj zaplijenjeni kada je pokušala da otputuje u junu, a čekala je da joj se dokumenti vrate kada su je vlasti privele u oktobru.
Ministarstvo pravde Rusije je 2017. proglasilo Radio Slobodna Evropa stranim agentom. Više od 30 novinara tog medija od tada su proglašeni stranim agentima, ali Kurmaševa nije među njima.
Pritvor Kurmaševe je posebno težak za njenu porodicu.
„Za mene Alsu nije priča iz medija, ona je mnogo više od toga. To je nešto sa čim naša porodica živi svaki dan”, rekao je njen suprug Pavel Butorin u Nacionalnom pres klubu.
Butorin je direktor Current Time TV, televizijske i digitalne mreže na ruskom jeziku koju vodi Radio Slobodna Evropa u partnerstvu sa Glasom Amerike.
„Svakog dana, po cijeli dan, od jutra do večeri, kada legnem, kada ustanem, imam istu misao: Da li radim dovoljno za njeno oslobađanje? Što više dignem buke oko njnenog slučaja, to je bolje”, rekao je Butorin.
Grupe za slobodu medija također su pozvale američku vladu da proglasi Kurmaševu nezakonito pritvorenom.
„Kao američka novinarka na meti zbog svog rada, Kurmaševa ne zaslužuje ništa manje od punog kapaciteta njene vlade da radi na njenom oslobađanju”, rekao je u saopštenju Clayton Weimers, izvršni direktor američkog biroa Reportera bez granica.
Kurmaševa je jedna od dvoje američkih novinara koji su trenutno u zatvoru u Rusiji. Reporter Wall Street Journala Evan Gerškovič je u zatvoru od marta zbog optužbi za špijunažu koje on, njegov poslodavac i američka vlada negiraju.
State Department je proglasio Gerškoviča nezakonito pritvorenim.
„Za mene su oboje novinari koje su Rusi zatvorili kako bi uticali na Sjedinjene Države”, rekao je Paul Beckett, pomoćnik urednika Wall Street Journala, koji vodi kampanju tog medija da obezbijedi Gerškovičevo oslobađanje.
Ruski sud je u utorak produžio Gerškoviču istražni pritvor do 30. januara 2024. Prvobitno je trebalo da istekne u maju, ali je Gerškoviču tri puta produžen istražni pritvor.
„Evan je sada nepravedno zatvoren skoro 250 dana, a svaki dan je dan predugačak” navodi Wall Street Journal u saopštenju o najnovijem razvoju događaja.
„Optužbe protiv njega su kategorički lažne, a njegovo dalje držanje u zatvoru je drzak i nečuven napad na slobodnu štampu, što je od ključne važnosti za slobodno društvo. Mi smo uz Evana i pozivamo na njegovo hitno oslobađanje”, navodi se u saopštenju.
Finska zatvorila i posljednji prelaz na granici sa Rusijom
Članica NATO-a Finska u srijedu je zatvorila posljednji prelaz na granici sa Rusijom, u svjetlu rasta napetosti između dvije zemlje
Kabinet finskog premijera Peterija Orpa u utorak je odlučio da privremeno zatvori cijelu granicu sa Rusijom od 1.340 kilometara zbog strahovanja da Moskva koristi migrante da destabilizuje Finsku, u okviru navodnog "hibridnog rata".
Granični prelaz u finskom arktičkom regionu Lapland, koji je udaljen 250 kilometara od sjevernog ruskog grada Murmanska, zatvoren je u 2 popodne po lokalnom vremenu.
Zamjenik komandanta pogranične službe u Laplandu Vile Ahtiainen rekao je novinarima da je prije zatvaranja, na prelazu - koji se nalazi u divljini - bilo samo nekoliko automobila na putu ka Rusiji ili iz te zemlje. Granica se ne može prelaziti pješke. Dodao je da migranti nisu pokušali da pređu taj granični prelaz u srijedu.
Finske vlasti saopštile su da je oko 1.000 migranata bez viza ili validnih dokumenata stiglo na granicu od avgusta, od kojih više od 900 samo u novembru. Finska čini značajan dio sjeveroistočnog oboda NATO-a i predstavlja spoljnu granicu Evropske unije na sjeveru.
Migranti između ostalog dolaze iz Avganistana, Eritreje, Etiopije, Iraka, Pakistana, Somalije, Sirije i Jemena, a velika većina je zatražila azil u Finskoj nakon što je stigla na granicu, saoštile su vlasti.
Finska optužuje Rusiju da namjerno dovodi migrante u pograničnu zonu, koju na ruskoj strani obično strogo kontroliše Federalna služba bezbjednosti (FSB).
Formalno zatvaranje cijele granice sa Rusijom stupa na snagu u srjedu u ponoć, ali je prelaz u Laplandu bio jedini otvoren nakon što je finska vlada ranije ovog mjeseca zatvorila sedam.
Zbog trenutne situacije, eskalirale su tenzije između Helsinkija i Moskve posle višedecenijskih pragmatičnih odnosa koji su pogoršani posle odluke Finske da u maju 2022. godine postane članica NATO-a. To je bio direktan rezultat ruske invazije na Ukrajinu. Finska se formalno pridružila Sjevernoatlantskom savezu u aprilu ove godine.
Kremlj odbacuje optužbe da Rusija podstiče migrante da uđu u Finsku i izražava žaljenje zbog zatvaranja granice. Portparolka ruskog ministarstva inostranih poslova Marija Zaharova rekla je da je Finska u srijedu formalno obavijestila Moskvu da je zatvorila poslednji granični prelaz na dalekom sjeveu. Prethodno je ocijenila da Finska, odlukom da zatvori granicu, nanosi štetu svojim građanima.
Na pitanje novinara da prokomentariše vijest o tome da NATO saveznici navodno planiraju da rasporede trupe na finsko-ruskoj granici, portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima u srijedu da "niko i ništa ne prijeti Finskoj" i da je taj potez "pretjeran".
Istovremeno je upozorio da bi "napetosti mogle da porastu tokom raspoređivanja dodatnih trupa" na ruskoj granici.
"Grupisanje trupa na našoj granici smatramo apsolutno ničim izazvanim i neosnovanim. Finci moraju da budu svjesni da nagomilavanje trupa na našoj granici predstavlja prijetnju za nas", rekao je Peskov.
Na finskoj teritoriji ili duž granice sa Rusijom, trenutno nema stalno stacioniranih NATO vojnika osim stranih trupa koje učesvuju u redovnim vojnim vježbama sa finskom vojskom.
Granica Finske i Rusije trebalo bi da bude zatvorena najmanje dvije nedelje, do 13. decembra, nakon čega bi mogao da bude otvoren jedan prelaz, saopšteno je iz finske vlade. Otvoren je željeznički prelaz, ali samo za teretne vozove.
Blinken: NATO je okosnica sigurnosti na Zapadnom Balkanu
Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je u srijedu da se na NATO ministarskom sastanku u Briselu također govorilo o ulozi Alijanse u promovisanju mira i sigurnosti na Zapadnom Balkanu.
„NATO ima ključnu ulogu u pomoganju državama u regionu da ostvare napredak na svom putu ka članstvu u EU i široj evropskoj sigurnosti. NATO već dugo predstavlja okosnicu sigurnosti na Zapadnom Balkanu”, rekao je Blinken.
Kako je naveo državni sekretar SAD-a, Alijansa je „odlučno odgovorila akterima koji nastoje da destabilizuju sjever Kosova”, uputivši dodatne trupe na Kosovo ranije ove zemlje.
„Produbljujemo našu saradnju sa snagama koje predvodi EU i u BiH. Dakle, ovo je bio još jedan važan dio našeg razgovora u posljednja dva dana”, dodao je Blinken.
Početkom ovog mjeseca, Vijeće sigurnosti UN je produžilo mandat snagama EUFOR-a (Snage Evropske unije) u BiH na još godinu dana.
Uoči sastanka ministara vanjskih poslova NATO saveza, generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg je rekao kako se povećavaju tenzije na Zapadnom Balkanu, posebno u BiH, gdje „raste i zapaljiva retorika”, dok na Kosovu „imamo i ozbiljno nasilje”.
„Možete biti sigurni da će NATO uraditi što je neophodno kako bi se osigurala stabilnost u tom području, jer je to važno, ne samo za Zapadni Balkan, već i za cijelu Evropu, te za NATO”, rekao je Stoltenberg, podsjetivši kako se NATO prisutnost ogleda u saradnji sa EUFOR-om u BiH i na KFOR-om na Kosovu.
Generalni sekretar NATO-a boravio je nedavno u BiH, rekavši da je zabrinut zbog secesionističke retorike i ruskim utjecajem.
