Prije pola stoljeća, NASA je poslala astronaute na Mjesec, a tijekom zadnja tri desetljeća, u redovitim misijama, koristila je letjelice tipa shuttle za nisko-orbitalne letove.
No, mnogi veterani iz NASA-inih slavnih dana poput Chrisa Krafta, bivšeg direktora Svemirskog centra Johnson, u Houstonu, kritiziraju plan agencije za slanje astronauta na Mars. “Taj je cilj apsurdan,” kaže Kraft. “On ne može biti ostvaren.”
Tako ambiciozan cilj, dodaje on, zahtjeva podroban plan s posrednim, preliminarnim fazama kao što je uspostavljanje baza na Mjesecu. “Znamo kako se vratiti natrag na Mjesec; to je program u okvirima razumnoga, program koji je moguć i izvediv s postojećim, današnjim sposobnostima.”
NASA-in program Constellation uključio je te faze, ali predsjednik Obama je taj projekt povukao 2010. godine, uz odobravanje mnogih znanstvenika, koji su željeli određivanje jednog ambicioznijeg cilja.
Među onima koji sada misle da je to bila pogreška i direktor je Hayden planetarija u New Yorku, Neil deGrasse Tyson. “Razumijem retoriku,” kaže Tyson, “da smo na Mjesecu već bili pa zašto onda ponovno ići? Ali, stvarni je odgovor – 40 godina nismo bili na Mjesecu.”
Prema Tysonovim riječima, sadašnji je plan za let do Marsa suviše nejasan. “Mislim da smo zalutali, u pravom svijetu. Ono što funkcionira na papiru ne funkcionira uvijek u realnom svijetu, izgubili smo put u njemu.”
David Alexander, direkor Instituta za istraživanje svemira pri Sveučilištu Rice, krivicu za sadašnji položaj NASA-e prebacuje na političare koji čvrsto kontroliraju novčana sredstva. “Mnogi krive NASA-u, kažu nema zacrtan plan, nema ovo, nema ono, ali NASA zapravo ima puno planova temeljenih na onome što im je rečeno da čine od strane Kongresa i njegovih raznih sastava tijekom godina.”
Ali Kongres ima mnogo gorljivih pristaša programa za svemirska istraživanja, kaže zamjenica NASA-inog administratora Lori Garver. “Tijesno surađujemo sa svima koji doznačavaju sredstva i koji ih odobravaju i vjerujemo da postoji široka podrška za jedan stabilan NASA-in budžet.”
Ona također izražava uvjerenje da će Kongres financirati lansirni sustav i drugu tehnologiju koje NASA treba da bi mogla poslati ljudsku posadu na Mars, cilj koji je NASA-i na umu već desetljećima. “Konačno smo došli do točke gdje ulažemo u sposobnosti koje će nam omogućiti da u trenutku kad ljudi počnu realno o njemu govoriti, taj naš plan možemo i realizirati.”
No, prije nego što se TO dogodi, NASA-ini administratori i američki lideri, smatra David Alexander, morat će dati odgovore na neka fundamentalna pitanja. “Zašto? To je pitanje koje kritičari najviše postavljaju. Zatim, kamo idemo, što ćemo tamo i što ćemo sa cijelom tom velikom stvari koju smo uspjeli razviti?”
I dok se Kongres nosi s nacionalnim dugom i sa saveznim programima – kako ih održati vitalnima, mogao bi pasti u iskušenje da uskrati financiranje za putovanje na još jedan planet, planirano za daleku budućnost.
No, mnogi veterani iz NASA-inih slavnih dana poput Chrisa Krafta, bivšeg direktora Svemirskog centra Johnson, u Houstonu, kritiziraju plan agencije za slanje astronauta na Mars. “Taj je cilj apsurdan,” kaže Kraft. “On ne može biti ostvaren.”
Tako ambiciozan cilj, dodaje on, zahtjeva podroban plan s posrednim, preliminarnim fazama kao što je uspostavljanje baza na Mjesecu. “Znamo kako se vratiti natrag na Mjesec; to je program u okvirima razumnoga, program koji je moguć i izvediv s postojećim, današnjim sposobnostima.”
NASA-in program Constellation uključio je te faze, ali predsjednik Obama je taj projekt povukao 2010. godine, uz odobravanje mnogih znanstvenika, koji su željeli određivanje jednog ambicioznijeg cilja.
Među onima koji sada misle da je to bila pogreška i direktor je Hayden planetarija u New Yorku, Neil deGrasse Tyson. “Razumijem retoriku,” kaže Tyson, “da smo na Mjesecu već bili pa zašto onda ponovno ići? Ali, stvarni je odgovor – 40 godina nismo bili na Mjesecu.”
Prema Tysonovim riječima, sadašnji je plan za let do Marsa suviše nejasan. “Mislim da smo zalutali, u pravom svijetu. Ono što funkcionira na papiru ne funkcionira uvijek u realnom svijetu, izgubili smo put u njemu.”
David Alexander, direkor Instituta za istraživanje svemira pri Sveučilištu Rice, krivicu za sadašnji položaj NASA-e prebacuje na političare koji čvrsto kontroliraju novčana sredstva. “Mnogi krive NASA-u, kažu nema zacrtan plan, nema ovo, nema ono, ali NASA zapravo ima puno planova temeljenih na onome što im je rečeno da čine od strane Kongresa i njegovih raznih sastava tijekom godina.”
Ali Kongres ima mnogo gorljivih pristaša programa za svemirska istraživanja, kaže zamjenica NASA-inog administratora Lori Garver. “Tijesno surađujemo sa svima koji doznačavaju sredstva i koji ih odobravaju i vjerujemo da postoji široka podrška za jedan stabilan NASA-in budžet.”
Ona također izražava uvjerenje da će Kongres financirati lansirni sustav i drugu tehnologiju koje NASA treba da bi mogla poslati ljudsku posadu na Mars, cilj koji je NASA-i na umu već desetljećima. “Konačno smo došli do točke gdje ulažemo u sposobnosti koje će nam omogućiti da u trenutku kad ljudi počnu realno o njemu govoriti, taj naš plan možemo i realizirati.”
No, prije nego što se TO dogodi, NASA-ini administratori i američki lideri, smatra David Alexander, morat će dati odgovore na neka fundamentalna pitanja. “Zašto? To je pitanje koje kritičari najviše postavljaju. Zatim, kamo idemo, što ćemo tamo i što ćemo sa cijelom tom velikom stvari koju smo uspjeli razviti?”
I dok se Kongres nosi s nacionalnim dugom i sa saveznim programima – kako ih održati vitalnima, mogao bi pasti u iskušenje da uskrati financiranje za putovanje na još jedan planet, planirano za daleku budućnost.
