EU već kupuje lavovski dio američkog izvoza nafte i plina, prema podacima američke vlade.

Trenutno nisu dostupne dodatne količine jer Sjedinjene Države izvoze punim kapacitetom, ali Trump je obećao daljnji rast proizvodnje nafte i plina u zemlji.

"Rekao sam Evropskoj uniji da moraju nadoknaditi svoj ogroman deficit sa Sjedinjenim Državama velikom kupovinom naše nafte i plina", rekao je Trump u postu, na Truth Social.

"U suprotnom, to su TARIFE do kraja!!!", dodao je.

Evropska komisija je saopćila da je spremna razgovarati s Trumpom o tome kako ojačati, kako je opisala, već jak odnos, uključujući i energetski sektor.

„EU je posvećena postepenom ukidanju uvoza energije iz Rusije i diversifikaciji naših izvora snabdijevanja“, rekao je portparol.

Sjedinjene Države su već isporučile 47% uvoza tečnog prirodnog gasa u Evropsku uniju i 17% uvoza nafte u prvom kvartalu 2024. godine, prema podacima statističkog ureda EU Eurostat.

TARIFNE PRIJETNJE

Trump, koji stupa na dužnost 20. januara, obećao je da će uvesti carine od 10% na globalni uvoz u SAD zajedno sa carinom od 60% na kinesku robu - carine za koje trgovinski stručnjaci kažu da bi poremetile trgovinske tokove, podigle troškove i izvukle odmazdu protiv američkog izvoza.

Prema podacima američkog Biroa za popis stanovništva, SAD su imale 208,7 milijardi dolara trgovinskog deficita sa EU 2023. godine. Iako SAD ima suficit s EU u pogledu usluga, Trump se uglavnom fokusirao na trgovinu robom, često se žaleći na izvoz automobila bloka u SAD s malo vozila koja se isporučuju na istok preko Atlantika.

Njemački i italijanski izvoz automobila trenutno se suočavaju s američkim carinama od 2,5 posto, koje bi se mogle učetvorostručiti ako Trump ispuni svoje prijetnje.

Trump je također obećao da će odobriti velike carine za tri najveća trgovinska partnera SAD-a, Meksiko, Kanadu i Kinu, prvog dana svog mandata ako ne uspiju zaustaviti ilegalne prelaske granice u SAD-u i trgovinu smrtonosnim opioidnim fentanilom.

William Reinsch, stručnjak za trgovinu u Centru za strateške i međunarodne studije, rekao je da bi EU mogla pregovarati o izlasku iz Trumpovih carina.
"Ovo bi moglo biti dobitno, govoreći im da kupe nešto što žele i što im svakako treba", rekao je Reinsch.

Međutim, većina evropskih rafinerija nafte i gasnih firmi su privatne i vlade imaju malo reći o tome odakle dolaze njihove kupovine osim ako vlasti ne uvedu sankcije ili carine. Vlasnici obično kupuju svoje resurse na osnovu cijene i efikasnosti.

SAD već proizvode i izvoze rekordne količine nafte i plina, a njihovo povećanje zahtijevalo bi značajna ulaganja, posebno za LNG terminale za izvoz.

Reinsch je napomenuo da, iako u Europi sada postoji potražnja za američkom naftom i plinom koji bi zamijenili izbjegavane ruske isporuke, dugoročna potražnja nije jasna s prelaskom na obnovljive izvore energije. Kompanije će nerado investirati ako misle da je trenutna potražnja prolazna, rekao je Reinsch.

KUPUJEMO VIŠE AMERIČKE ENERGIJE

EU je naglo povećala kupovinu američke nafte i gasa nakon odluke bloka da uvede sankcije i smanji oslanjanje na rusku energiju nakon što je Moskva napala Ukrajinu 2022.

Sjedinjene Države su postale najveći proizvođač nafte posljednjih godina s proizvodnjom od preko 20 miliona barela tečnosti nafte dnevno, ili petinom globalne potražnje.

Američki izvoz sirove nafte u Evropu iznosi oko 2 miliona barela dnevno, što predstavlja više od polovine ukupnog američkog izvoza, dok ostatak ide u Aziju.
Holandija, Španija, Francuska, Nemačka, Italija, Danska i Švedska najveći su uvoznici, prema podacima američke vlade.

"Evropa se približava svom maksimalnom kapacitetu za američku naftu, što znači da ima malo prostora za jači uvoz sljedeće godine", rekao je Richard Price, analitičar tržišta nafte u Energy Aspects. Također je rekao da zatvaranje rafinerija u Evropi 2025. neće pomoći povećanju uvoza.

Sjedinjene Države su također najveći svjetski proizvođač i potrošač plina s proizvodnjom od preko 103 milijarde kubnih stopa dnevno.

Američka vlada predviđa da će američki LNG izvoz u prosjeku iznositi 12 bcfd u 2024. godini. U 2023. na Europu je otpadalo 66% američkog LNG izvoza, a glavne destinacije su Velika Britanija, Francuska, Španija i Njemačka.

Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, rast američke proizvodnje nafte vjerovatno će biti spor do 2030. godine.

Proizvodnja plina bi se u međuvremenu mogla dodatno povećati kako bi se zadovoljila rekordna domaća potražnja SAD-a, a izvoz LNG-a bi se također mogao povećati ako vlada odobri više LNG terminala.

EU je uvezla oko 2 bcfd ruskog LNG-a 2024. i mogla bi zabraniti te isporuke i tražiti zamjenu iz drugih izvora, rekao je Alex Froley, LNG analitičar u ICIS-u.

Potez da se ukine nagrada za Sharaa, vođu Hayat Tahrir al-Sham, je "politička odluka" donesena dok Washington počinje svoj angažman s pobunjeničkom grupom, rekla je Barbara A. Leaf, pomoćnica državnog sekretara za bliskoistočne poslove, u virtuelnom brifingu za novinare u petak.

Leaf je rekao da se Sharaa obavezao na zahtjev Washingtona da “terorističke grupe ne mogu predstavljati prijetnju unutar Sirije ili izvan nje, uključujući SAD i naše partnere u regiji”.

“Na osnovu naše rasprave, rekao sam mu da nećemo slijediti ponudu nagrade za pravdu koja je na snazi već nekoliko godina”, rekao je najviši američki diplomata za bliskoistočne poslove.

Leaf i još dvojica američkih zvaničnika, viši savjetnik Daniel Rubinstein, koji je sada zadužen za vođenje angažmana odjela za Siriju, i Roger Carstens, predsjednički izaslanik za pitanja talaca, sastali su se u petak u Damasku sa Sharaom i drugim predstavnicima post-Asadove Sirije, uključujući aktiviste civilnog društva.

Angažman je uslijedio nakon sastanka prošlog vikenda u Aqabi u Jordanu, gdje su se američki, arapski i turski zvaničnici dogovorili o nizu "principa tranzicije" za Siriju.

“Pozdravljamo pozitivne poruke i tražit ćemo napredak na ovim principima i akcijama, a ne samo na riječima”, rekao je Leaf. “U potpunosti podržavamo politički proces pod vodstvom Sirije i u vlasništvu Sirije koji rezultira uključivom i reprezentativnom vladom, koja poštuje prava svih Sirijaca, uključujući žene i različite etničke i vjerske zajednice u Siriji.”

Sastanak u Damasku dolazi kada zapadne vlade, uključujući Britaniju, Francusku, Njemačku i Švicarsku, postepeno uspostavljaju kanale s novim sirijskim vlastima pod privremenim premijerom Mohammedom al-Bashirom. Katar i Turska su u procesu ponovnog otvaranja svojih ambasada u Siriji.

Od 1979. SAD su Siriju označile kao državnog sponzora terorizma. Washingtonovo priznanje nove vlade u Damasku moglo bi dovesti do ukidanja širokih sankcija koje su osakatile sirijsku ekonomiju.

Leaf je odbio elaborirati diskusije o ukidanju sankcija, rekavši samo da su prioriteti Sharaa "u velikoj mjeri ukorijenjeni u dovođenju Sirije na put ekonomskog oporavka". Danas, HTS ostaje strana teroristička grupa koju su proglasile SAD.

Ona je naglasila da "Iran neće imati nikakvu ulogu" nakon pada Assada, koji je nekada bio čvrst saveznik Teherana. Iransko prisustvo tokom sirijskog građanskog rata bilo je "najviše grabežljivo i najrazornije", rekla je ona.

Osigurati da Sirija ne zapadne u haos i ne postane leglo terora ključna je briga Bijele kuće. Nekoliko dana nakon Assadovog svrgavanja, američki predsjednik Joe Biden naredio je više od 70 zračnih napada na ciljeve Islamske države u zemlji.

Američki angažman

Iako je Bidenova administracija brzo pristupila novim dionicima u Siriji, ostaje da se vidi koliko će SAD ostati angažirane nakon što novoizabrani predsjednik Donald Trump preuzme dužnost 20. januara.

Trump je signalizirao da želi da se SAD drže podalje od sirijskog sukoba. "Ovo nije naša borba", rekao je Trump na društvenim mrežama. “Neka se odigra. Ne miješaj se!”

Ranije ove sedmice Trump je rekao da je Assadovo svrgavanje bilo "neprijateljsko preuzimanje" koje je izvršio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan "bez mnogo izgubljenih života". On je pohvalio Ankaru kao "glavnu vojnu silu".

“Te ljude koji su ušli kontroliše Turska”, rekao je on na svojoj prvoj konferenciji za novinare nakon pobjede na predsjedničkim izborima u novembru. “I to je u redu, to je još jedan način borbe.”

Ankara je negirala da stoji iza Assadovog svrgavanja.

Trumpova procjena uloge Ankare u rušenju je "preuveličana", rekla je Natasha Hall, viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za strateške i međunarodne studije. Ipak, njegova nova administracija možda "želi da bude uključena što je manje moguće", rekla je ona za Glas Amerike.

“Pratit ćemo kako se ponaša prema Turskoj, Izraelu, finansiranju pomoći i sankcijama protiv terorizma”, rekao je Hall. “Lako bi mogao stvoriti krizu tako što se jednostavno ne kreće dovoljno brzo ili se dovoljno konstruktivno bavi ovim pitanjima.”

Uprkos Trumpovom neintervencionističkom javnom izjašnjavanju, nije jasno koliko SAD mogu biti neangažovane.

Izrael, saveznik SAD-a, pokrenuo je stotine napada na vojne ciljeve u Siriji kako bi dodatno oslabio ono što je ostalo od Assadove vojske i spriječio da oružje padne u ruke ekstremista. Zvaničnici Pentagona su u četvrtak priznali da je otprilike 2.000 vojnika stacionirano u Siriji mjesecima - više nego dvostruko više od broja američkih vojnika za koje se zna da su bile stacionirane u zemlji prije Assadovog svrgavanja.

Washington također podržava Sirijske demokratske snage, pobunjeničku grupu sirijskih Kurda na sjeveru zemlje SDF koju Ankara vidi kao saveznika zabranjene Kurdistanske radničke partije, koja je učestvovala u decenijama oružane pobune na turskom tlu.

Glasnogovornik State Departmenta rekao je u utorak da je sporazum o prekidu vatre koji je posredovao Washington nakon što su prošle sedmice izbile borbe između SDF-a i pobunjeničkih grupa koje podržava Turska, produžen do kraja ove sedmice.

Turski zvaničnik je negirao da je dogovor postignut, rekavši da "ne dolazi u obzir da razgovaramo sa bilo kojom terorističkom organizacijom".

Dok su bili u Siriji, američki zvaničnici su pokušali da otkriju i informacije o sudbini američkog novinara Austina Ticea, koji je kidnapovan dok je izvještavao o tamošnjem građanskom ratu 2012. godine, i drugih nestalih Amerikanaca za koje se vjeruje da su u toj zemlji.

Farhad Pouladi je doprinio ovom izvještaju.

Oba doma Kongresa - Dom koji kontrolišu republikanci i Senat koji kontrolišu demokrate - morali su da odobre mjeru da bi ona bila usvojena i izbjegla gašenje vlade.

Predsjednik Joe Biden rekao je u petak da podržava zakon i da će ga potpisati.

Kada se usvoji, zakon će finansirati vladu do marta i obezbijediti 100 milijardi dolara za pomoć u katastrofama i 10 milijardi dolara za poljoprivrednike. To ne bi podiglo gornju granicu saveznog duga.

Senat je glasao 85-11 nakon što je Predstavnički dom, nakon dva neuspješna pokušaja, usvojio zakon. Tamo je glasalo 366 prema 34. Sva 34 glasa Doma protiv zakona dali su republikanci.

"Uzbuđeni smo zbog ovog ishoda", rekao je predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson nakon glasanja u Predstavničkom domu, dodajući da je razgovarao s novoizabranim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji je "također bio sretan zbog ovog ishoda".

"Ovo je bio neophodan korak da se premosti jaz, da nas dovede u taj trenutak u kojem možemo staviti otiske prstiju na konačne odluke o potrošnji", rekao je Johnson novinarima nakon glasanja.

Republikanci Predstavničkog doma, koji kontrolišu Dom, postigli su među sobom sporazum o novom prijedlogu ranije u petak. Posljednji pokušaj da se izbjegne zatvaranje vlade uslijedio je nakon što republikanci u Kongresu u četvrtak nisu uspjeli usvojiti zakon o potrošnji koji bi podržao Trump koji bi podigao gornju granicu duga, što je Trump zahtijevao u posljednjem trenutku.

Desetine republikanaca glasalo je protiv zakona od četvrtka, a samo dva demokrata su ga podržala.

Novi plan je isti kao i onaj koji je propao u četvrtak, osim bez suspenzije gornje granice duga.

Problemi su za Johnsona počeli ove sedmice kada je odustao od dvostranačkog sporazuma o finansiranju koji je postigao s demokratama nakon što su Trump i milijarder Elon Musk osudili plan.

Iako je Predstavnički dom usvojio zakon, vladina sredstva tehnički bi nestala u petak u ponoć. Međutim, većina uticaja gašenja ne bi počela da stupa na snagu do ponedeljka.

Najduže zatvaranje američke vlade u istoriji trajalo je 34 dana od decembra 2018. do januara 2019. godine, kada je tadašnji predsednik Tramp odbio da potpiše bilo kakav zakon o izdvajanjima koji nije uključivao nekoliko milijardi dolara za zid duž granice SAD sa Meksikom. Taj trik naštetio je njegovom rejtingu.

Neke informacije za ovaj izvještaj stigle su od Reutersa i Associated Pressa.

Ranije ove sedmice, Trump je rekao da ako taoci koje drži Hamas ne budu kod kuće do 20. januara 2025., datuma njegove inauguracije, onda će "izbiti pakao".

Upozorenje je slično prijetnji koju je izrekao na društvenim mrežama ranije ovog mjeseca, gdje je rekao: "Na Bliskom istoku će biti PAKLENO PLAĆANJE, a za one koji su odgovorni koji su počinili ove zločine protiv čovječanstva. Odgovorni će biti pogođeni jače nego iko u dugoj i pričanoj istoriji Sjedinjenih Američkih Država."

Nije jasno šta Trump planira učiniti u Gazi. Kada su ga zamolili da razjasni prijetnju, rekao je: "To znači da neće biti ugodno."

Trump bi mogao rasporediti resurse kako bi izvršio vojni pritisak na Hamas, rekao je Ahmed Fouad Alkhatib, viši saradnik u Atlantskom savjetu. Međutim, malo je vjerovatno da će biti "značajno oštriji od onoga što su Izraelci podnijeli u posljednjih 14 mjeseci".

"Mogao bi postojati još jedan element - za koji se nadam da to nije pristup - da se možda ugura dio te humanitarne pomoći", rekao je Alkhatib za Glas Amerike.

Također je moguće da su Trumpove prijetnje upućene članovima Hamasa izvan Gaze i državama koje ih podržavaju, a Trump bi mogao izvršiti pritisak na te nacije da prekinu financiranje, dodao je Alkhatib. Hamas je teroristička organizacija za SAD.

Hamasovo vanjsko krilo moglo bi biti prijemčivije za pritisak Washingtona, posebno jer je njegov pokrovitelj, Teheran, oslabljen gubitkom Hezbollaha u Libanu i svrgavanjem sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Kao i Hamas, Hezbollah je iranski zastupnik, dok je Assadov režim bio čvrsti saveznik Teherana.

Trumpova upozorenja šalju "nepogrešivu poruku ljudima na Bliskom istoku da SAD žele da to urade", rekao je David Makovski, direktor projekta Washington Instituta za bliskoistočnu politiku o bliskoistočnom mirovnom procesu.

Ovo ostavlja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da se kreće između smirivanja ultradesničarske frakcije svoje koalicije — koja se zalaže za izgradnju naselja u, pa čak i aneksiju Gaze — i ugađanja Trumpu, koji želi zasluge za okončanje rata i potencijalnog proširenja Abrahamovog sporazuma kako bi uključio Saudijska Arabija, rekao je Makovski za Glas Amerike.

Sporazum iz 2020. koji je postignut uz posredovanje prve Trumpove administracije normalizirao je diplomatske odnose između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, a zatim i s Marokom.

"Trump nije u izgradnji više naselja i ostanku u Gazi. Trump želi, mislim, Nobelovu nagradu za proboj sa Saudijskom Arabijom", rekao je Makovski. "I mislim da te stvari ne idu zajedno."

Analitičari kažu da i prije preuzimanja dužnosti Trump već oblikuje kalkulacije boraca na Bliskom istoku. Njegov izbor za savjetnika za nacionalnu sigurnost, predstavnik Mike Waltz, dao mu je zasluge za prošlomjesečno primirje između Izraela i Hezbollaha u Libanu, uz posredovanje SAD i Francuske.

"Svi dolaze za sto zbog predsjednika Trumpa", objavio je Waltz na društvenim mrežama. "Njegova zvučna pobjeda poslala je jasnu poruku ostatku svijeta da se haos neće tolerisati."

SAD se 'nadaju' dogovoru

U međuvremenu, Bidenova administracija se obavezala da će potrošiti sve preostalo vrijeme u svojim danima kako bi pokušala postići dogovor. Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je u srijedu da se "nada" da će sporazum biti postignut.

„Gaza mora biti prevedena u nešto drugačije što osigurava da Hamas ni na koji način ne bude nadležan, da Izrael ne mora biti, i da postoji nešto koherentno što slijedi što omogućava upravljanje, sigurnost, rekonstrukciju Gaze, “ rekao je.

Taj cilj je još uvijek nedostižan, uprkos obnovljenom diplomatskom pritisku Washingtona s Turskom, Egiptom i Katarom.

„Ne vidim scenario u kojem bi predsednik Biden bio u stanju da suštinski pomjeri iglu ovde“, rekao je Alkhatib.

Dodao je da iako Hamas može biti motiviran da postigne dogovor dok je Biden još uvijek na vlasti, a ne nakon 20. januara, kada će SAD vjerovatno sklopiti mnogo težu pogodbu, oni znaju da bilo kakva uvjeravanja koja je dala Bidenova administracija možda neće biti ispunjena od strane Trumpove administracije.

Ovo uprkos tome što su zvaničnici iz administracije Bidena i Trumpa rekli da rade zajedno u rješavanju globalnih sukoba, djelimično kako bi osigurali prelazni period koji bi protivnici mogli vidjeti kao trenutak prilike, rekao je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.

“I tako, imperativ za nas, kako odlazeće Bidenove administracije, tako i dolazeće Trumpove administracije, mora biti da se namučimo čvršće nego što je uobičajeno, da provodimo više vremena zajedno nego što je uobičajeno, i da pokušamo osigurati da šaljemo zajednička, jasna poruka i prijateljima i protivnicima na Bliskom istoku."

Zajednička poruka dvojice lidera je da SAD žele da se sukob završi. Za sada zaraćene strane ne slušaju.