Prvog rujna 1916, Kongres Sjedinjenih Država izglasao je prvi savezni zakon koji je zaštitio djecu na radnom mjestu. Ovaj je zakon bio rezultat stoljeća duge kampanje za ograničenje ili zabranu rada djece. Do tada su, naime i djeca mlađa od 16 godina - za vrlo male nadnice - radila u tekstilnim radionicama, rudnicima i tvornicama. Međutim, 1918. godine, Vrhovni sud Sjedinjenih Država poništio je važenje ovog zakona, rekavši da Kongres nema pravo regulirati poduzetničku djelatnost. Kongres je, prije 30-ih, još dvaput neuspješno pokušao regulirati iskorištavanje dječjeg rada.
Scott Malloy, sa Instituta za istraživanje rada na svučilištu Rhode Islanda, kaže da su rani pokušaji da se spriječi izrabljivanje djece imali neznatan utjecaj na rješavanje ovog problema.
"Izgledali su dobro na papiru, no primjena njihova je bila problematična. Vlasti ih, u većoj mjeri, nisu ni primjenjivale, do 30-ih godina, i početka New Deala", kaže on.
Godine 1938, Kongres je izglasao zakon kojim je određena minimalna nadnica, maksimalni broj radnih sati u danu, a bio je i riješen problem koji je – do tada - sprečavao Kongres da primjeni zabranu dječjeg rada.