Dvadesetšestog kolovoza 1839, španjolski brod “La Amistad” zarobila je mornarica Sjedinjenih Država uz obalu New Yorka. Brod je prevozio afričke zatočenike koje su ilegalno dovozili u Ameriku, kako bi ih prodali kao robove. Nakon pobune na brodu Amistad, zatočenici su zahtjevali da ih se vrati kući, no kormilar broda odlučio ih je prevariti i ploviti uzduž američke obale, gdje je brod na koncu i otkriven.
Prema ondašnjem američkom zakonu, i zakonima mora, Afrikanci koji su bili pritvoreni na brodu smatrali su se teretom, kako bi ih se prodalo na tržištu robova. Američki je okružni sud preuzeo zarobljenike i započeo sudski proces, kako bi odlučio njihovu sudbinu.
Španjolski je konzulat tvrdio da su Afrikanci španjolsko vlasništvo, te da ih se treba vratiti na Kubu. No, sud je odlučio da su muškarci i žene sa ovog broda slobodni i da ih se treba transportirati natrag u Afriku.
Uložena je žalba i slučaj je završio na američkom Vrhovnom sudu, gdje je ministar pravosuđa Henry Gilpin tvrdio da su se, prema dokumentaciji pronađenoj na brodu, među teretom nalazili i robovi, te su stoga Afrikanci pravno u vlasništvu španjolske vlade.
Robove je zastupao John Quincy Adams, član američkog zastupničkog doma i bivši američki predsjednik. On je tvrdio da postojeći sporazumi vrijede samo za materijalnu robu, a ne i za ljude. Premda su ranije sudske odluke podržale pravo robovlasnika da im se vrate njihovi robovi, tvrdio je on, te su odluke donesene prije nego su Sjedinjene Države ukinule trgovinu robovima na Atlantiku.
Na koncu je Vrhovni sud podrzao odluku nizeg suda da Afriknaci nisu vlasnistvo Spanjolske, ted a ih treba osloboditi. 35 zatocenika usljelo se vratiti natrag u Afriku.
Profesor povijesti sa sveučilišta Alabame, Howard Jones, i autor knjige “Pobuna na brodu Amistad”, kaže da je ovaj slučaj stvorio presedan, zaštitivši prava obespravljene manjine, te da ga se često citiralo u vrijeme borbe za građanska prava Afro-amerikanaca 60-ih godina prošlog stoljeća.
"Za vrijeme 300-godišnje vladavine robovlasništva, ovi su ljudi oteti i dovedeni ovdje, naravno, protiv njihove volje. I ja mislim da je strategija u slučaju Amistad, kao i strategija u nekim drugim poznatim slučajevima iz vremena pokreta za građanska prava, da se rasvjetli postojeće zlo. Da se probudi američka svijest. Da se ljude uznemiri, ako je to nužno, da se prekine tišina ovih ljudi, te da svi možemo nešto učiniti da otklonimo zlo koje postoji", kaže on.
Slučaj Amistad ubrzao je debatu u Sjedinjenim Državama o ukidanju ropstva. 1865, 25 godina nakon odluke Vrhovnog suda u slučaju Amistad, ratificiran je 13-i amendman na američki ustav, kojim je ropstvo u Sjedinjenim Državama službeno zabranjeno.