Dvadesetšestog srpnja 1969, kamenje kojeg su na Zemlju s Mjeseca donijeli astronauti letjelice Appolo 11 stiglo je u svemirski centar Johnson u Houstonu, u Texasu. Sedam kilograma kamenja s Mjeseca stavljeno je u posebnu izoliranu prostoriju na 90 dana, kako bi se osiguralo da nepoznati, možda i opasni, strani mikrobi, koji su se možda nalazili na njima nikome ne naštete.
Geofizičar Everett Gibson, bio je jedan od znanstvenika koje je agencija za istraživanje svemira izabrala da proučava kamenje. Prisjeća se da je činjenica da je morao tako dugo čekati, bila trenutačno zaboravljena, prvi puta kad mu je dozvoljen pristup kamanju u njegovu laboratoriju.
"Dan kada se to dogodilo, i kada sam prvi puta mogao mojim alatom dodirnuti to kamenje, moram priznati da sam se tresao. Bilo je to uzbudljivo vrijeme. Znao sam da držim nešto što ljudska ruka nikad nije dodirnula, a ja sam bio taj kome je bilo dozvoljeno da ga analizira", rekao je gospodin Gibson.
Jedan drugi znanstvenik kaže da je kamen sa Mjeseca izledalo poput grumena ugljena na dnu roštilja. Tamna je mjesečeva prašina prekrila kamenje. Analizom je utvrđeno da je kamnje koje su astronauti donijeli slično vulkanskom kamenju na Zemlji. Američka je agencija za istraživanje svemira kasnije donirala komade kamenja s Mjeseca muzejima i znanstvenim ustanovama diljem svijeta.