Devetnaestog srpnja 1848.godine, skoro sve čelnice pokreta za prava žena u Sjedinjenim Državama nazočile su sastanku u gradu Seneca Falls, u saveznoj državi New York. Mjesto održavanja sastanka, inače rodni grad čelnice pokreta za prava žena, Elizabeth Cady Stanton, američka je savezna služba za parkove kasnije proglasila povijesnim.
Linda Cansenelli iz službe parkova kaže da je rezolucija, koja je proizišla iz te konvencije, odgovorila na široki spektar pitanja vezanih za prava žena.
“Netom pred početak konvencije, Elizabeth Cady Stanton, Lucretia Mott, Mary Ann McLintock, Jane Hunt i Martha Wright, pet organizatorica konvencije, napisele su dokument pod naslovom “Deklaracija osjećaja”, koji se temeljio na Deklaraciji neovisnosti i koji je sadržavao pritužbe koje su žene imale protiv društva”, kaže ona.
Na sastanku je stotinu ljudi, od kojih 34 muškarci, usvojilo Deklaraciju osjećaja, kojoj su dodane neke riječi iz Deklaracije o neovisnosti iz 1776.godine. U njoj stoji – “Ove istine smatramo očiglednima – da su svi muškarci i ŽENE, stvoreni jednaki”.
Ova je deklaracija nabrojala načine na koje su muškarci američke žene držali u potlačenom položaju. Zahtjevalo se pravo glasa, kao i eliminacija diskriminacije protiv žena u obrazovanju i na radnom mjestu. No, prošle su još 72 godine, do 1920-te, prije nego su žene dobile pravo glasa na čitavom području Sjedinjenih Država.