Šestog listopada 1927, jedno je kino u New Yorku predstavilo “The Jazz Singer”, jedan od prvih filmova u kojem su sinhronizirani dijalog i zvuk glazbe. U ovoj produkciji studija Warner Brothersa, pojavila se zvijezda Broadwaya, Al Jolson. Film je oduševio publiku, a u njemu se mogla čuti i Jolsonova poznata izvedba skladbe “Mammy”.
Neki kritičari rekli su da je gluma malo previše mehanička, te da je zvuk bio isprekidan, nešto poput zvuka telefona iz onog vremena. Naime, nije se radilo o prvom filmu koji je eksperimentirao sa zvukom. No, ovaj je film započeo revoluciju u industriji igranih filmova.
Petnaest mjeseci nakon smrti Rudolpha Valentina, jednog od najpoznatijih glumaca nijemih filmova, uspjeh zvučnog filma pokazao je da tehnički napretci mogu poboljšati zabavljačku vrijednost filma, i tako povećati broj posjetitelja, a time i zaradu za filmski studio.
Radnja filma “The Jazz Singer” prikazivala je i dijelove života samoga Ala Jolsona. Poput njegovog lika na filmu, i Jolson je rođen u religioznoj židovskoj obitelji, koja nije odobravala njegovu želju da postane zabavljač. Njegov uspjeh u show businessu i raskol s obitelji filmu su donijeli dramatičnu radnju.
“The Jazz Singer” pokazao se uspješnom formulom za stvaranje filmova. G.1953, snimljena je nova verzija, s Dannyjem Thomasom u glavnoj ulozi, a potom i 1980. Zvijezda posljednje verzije ovog filma bio je popularni pop glazbenik Neil Diamond.