Dvadesetprvog ožujka 1857. potrošači u jednoj trgovini u New York Cityiju, po prvi su se puta popeli na drugi kat uz pomoć dizala, koje je izgledalo poput ormara kojeg su kablovi pomicali gore-dolje. Ljudi su mogli doći do petog kata za manje od minute, umjesto da se moraju penjati.
Ovo dizalo na parni pogon proizveo je Elisha Otis. Ključ uspješnog rada Otis dizala bio je automatski sigurnosni mehanizam, koji ga je spriječavao od propadanja, u slučaju da dođe do pucanja kabla. Naime, propadanja su bila vrlo česta na ranijim modelima, usljed čega je javnost razvila sumnjičav stav prema dizalima. Pojavljivanje Otis dizala dovelo je do revolucije u urbanom dizajnu.
Do 1880-ih, liftovi u višekatnicama učinili su cijene poslovnih prostora na višim katovima skoro jednakima onima na prvom katu, a to je onda povećalo vrijednost poslovnih prostora u centrima gradova.
Do 1890, postala je očito, prvo u New Yorku, a kasnije i u drugim većim gradovima, da su gusto poredane visoke zgrade, koje su postajale sve češće, zbog uporabe dizala, potpuno promjenile obrise gradova.