18. ožujka 1949., Sjedinjene Države i njihovi zapadni saveznici objavili su svoj plan za stvaranje savezništva koje su nazvali Sjeverno-atlanski savez, ili NATO. Zemlje saveznice rekle su da je njihov cilj “očuvanje mira i sigurnosti”. Suglaslile su se da će se napad na bilo koju pojedinačnu članicu smatrati napadom na sve njih. Kritičari su smatrali da će ovaj savez Europu pretvoriti u svojevrsni naoružani tabor što će dovesti do sukoba sa Sovjetskim Savezom i njihovim saveznicima u Istočnoj Europi. Jedan od glavnih stvaratelja NATO saveza, tadašnji američki državni tajnik Dean Acheson, odgovorio je na ove kritike kazavši da će atlanski saveznici očuvati mir jedino vojnom snagom.
Sjedinjene Države, Kanada, Britanija, Francuska, Belgija, Nizozemska i Luksemburg napisale su povelju saveza. Italija, Norveška, Danska, Island i Portugal bile su pozvane da se pridruže potpisivanju povelje. Delegacije svih dvanaest zemalja susrele su se u Washintonu 4. travnja 1949. godine, kako bi potpisale povelju Sjeverno-atlanskog saveza.
U godinama koje su usljedile i druge su se zemlje pridružile NATO-u. Bile su to Grčka, Turska, Španjolska i zapadna Njemačka, koju je 1990. zamjenila ujedinjena Njemačka. Od pada Sovjetskog Saveza, zemlje koje su nekada bile pod sovjetskom dominacijom, uključujući Rumunjsku, Litvu, Poljsku, Mađarsku i Republiku Češku, pridružile su se NATO-u, čime se broj članica popeo na 26. Godine 2004. još sedam zemalja pridružilo se Sjeverno-atlanskom savezu, a prošle godine članice su postale Hrvatska i Albanija.