Četvrtog studenog 1979. oko 500 naoružanih iranskih militanata, koji su sebe nazivali studentima zauzelo je američko veleposlanstvo u Teheranu, uzevši 52 službenika veleposlanstva za taoce. Zauzimanje veleposlanstva usljedilo je nakon nekoliko tjedana anti- američkih ispada čelnika iranske islamske revolucije, ajatole Khomeinija.
Američki predsjednik Jimmy Carter odbio je ponudu otmičara da Amerikance puste na slobodu u zamjenu za izručenje Iranu bivšeg šaha Mohammeda Raze Pahlavija, koji se u ono vrijeme nalazio u Sjedinjenim Državama na lječenju od raka.
Predsjednik Carter osobno je preuzeo odogovornost za pregovore o oslobađanju američkih diplomata, te je vrlo jasno dao do znanja Iranu da Sjedinjene Države neće odgovarati na ucjenu, te je osudio otmicu američkih diplomata.
"Moram naglasiti ozbiljnost situacije. Sjedinjenim je Državama, kao i svakoj drugoj zemlji vrlo važno da su životi diplomatskog osoblja koje živi izvan zemlje zaštićeni, te da ne prihvatimo korištenje terorizma, i otmice, kao načine da nam se nametnu politički zahtjevi", rekao je predsjednik Carter.
Jimmy Carter proveo je preostalih 15 mjeseci svog predsjedničkog mandata pregovarajući oslobađanje taoca, no Iranci su čekali do trenutka odlaska Jimmya Cartera s vlasti prije nego su se složili da ih puste. Američki su taoci pušteni na slobodu 12. siječnja 1981 godine, nekoliko minuta nakon što je Ronald Reagan preuzeo predsjedničku poziciju.