Dvadesetosmog srpnja 1868. izglasan je četrnaesti amandman na američki ustav, kojim je dodjeljeno pravo na državljanstvo crncima, uključujući i bivše robove. Dijelovi ovog amandmana zabranili su saveznim državama da bilo kojoj osobi zaniječu pravo na život, slobodu, i pravo na posjedovanje imovine bez da im se dozvoli puni pristup zakonskim procedurama. Također je zabranio saveznim državama da bilo kojoj osobi zaniječu pravo na jednakost pred zakonom. Odvjetnici koriste izraz doktrina udruživanja, kako bi opisali koncept kojim se od saveznih država traži da poštuju procedure koje garantira američki ustav, odnosno njegovih prvih deset amandmana, zvanih Povelja o pravima. Profesor William Stuntz sa pravnog fakulteta sveučilišta Virginije objašnjva važnost ove doktrine.
"U ustavu ne postoji skoro nikakav naputak o tome što pojedinačne savezne države mogu, a što ne mogu činiti. Većina zakona iz prvih 10 amandmana nije se odnosila na vlade saveznih država. Ova doktrina je to promjenila, te je dramatično povećala ovlasti saveznih sudova, naročito Vrhovnog suda. Danas, većina odluka Vrhovnog suda odnosi se na to što lokalne i savezne vlade mogu ili ne mogu činiti, a većina tih odluka moguća je samo zbog ove doktrine, dakle samo zato što se, zahvaljujući njoj, prvih deset amandmana odnosi i na savezne države".
Doktrinu udruživanja do sada je Vrhovni sud koristio u slučajevima kojima je okončana rasna segregacija, potom da bi se osigurao jednak tretman za siromašne ljude, te kako bi se osiguralo da policija ne zapostavlja prava osoba osumnjičenih za kriminalne aktivnosti.