Sedmog srpnja 1905. godine, delegati iz 43 mala radnička sindikata sastali su se u Chicagu, u saveznoj državi Illinois, i osnovali revolucionarni sindikat pod nazivom Industrijski radnici svijeta, ili I-W-W.
Eugene Debs, Daniel De Leon i drugi koji su sebe smatrali radikalima, socijalistima i anarhistima pomogli su u stvaranju organizacije koja je privukla neobučene radnike, pripadnike manjina, imigrante i žene – sve one koji su smatrali da ih postojeći trgovniski sindikati ignoriraju.
Scott Malloy iz centra za istraživanje radničkih sindikata pri sveučilištu Rhode Islanda kaže da se IWW koristio agresivnim taktikama kao što su štrajkovi, usporavanje rada, sabotaže, te bojkoti, kako bi postigli svoje ciljeve.
"Oni su bili mišljenja da bi bilo kakav ugovor sa upraviteljima bio samo jedan korak bliže predaji. Zbog toga su vjerovali da se moraju sučeljavati sa upravom na svakom koraku, kako bi održali svoju moć, i odlučnost da svrgnu sistem nadnica koji im se nije sviđao", kaže profesor Malloy.
Ovakvo radikalno ponašanje potrajalo je nekih desetak godina, a članstvo u ovom sindikatu naraslo je na 150 tisuća. No, u godinama nakon Prvog svjetskog rata, ova je organizacija bila sučeljena sa antikomunizmom, kao i osjećajima netrpeljivosti prema sindikatima. Do 1925. godine, IWW više nije bio značajan faktor u američkom sindikalnom pokretu.