Za devet godina rata u Afganistanu u julu je poginulo najviše američkih vojnika. Ukupan broj poginulih, uključujući i Afganistance, vojnike i civile bio bi vjerojatno znatno veći da nije brzih, mobilnih i stručnih ekipa za brzu medicinsku evakuaciju.
Hitan poziv članovima tima za evakuciju znak je da uzlete što brže mogu. Riječ je o jednom od timova 101. zračne brigade. Tim ima 15 minuta za pripremu i polijetanje, a cilj je povrijeđenog vojnika, a vrlo često i civila, prebaciti u bolnicu, do ljekara-specijalista, u okviru takozvanog zlatnog sata, vremena u kojem su šanse za spas života najveće.
U trenucima pripremanja ovog izvještaja riječ je bila o vojniku Afganistancu, sa teškim povredama nogu, nakon eksplozije nagazne mine. Narednik Andrew Harding, medicinar sa 14 godina iskustva, koristi svo svoje znanje da ranjenog vojnika održi u životu do bolnice. Nažalost, vojnik je preminuo na operacionom stolu.
Narednik Harding je svjestan da su takvi ishodi realnost:
„Divan je osjećaj kada, nakon što prihvatite ranjenika, borite se da ga održite u životu i prebacite do bolnice, shvatite da ste pomogli da bude spašen još jedan ljudski život. Nažalost, od svakih desetak evakuiranih i u životu održanih do bolnice, jedan umire. I taj izgubljeni život... to je ono što nas boli.“
Od marta, kada su stigli u Afganistan, pripadnici tima narednika Hardinga obavili su više od 100 hitnih medicinskih evakucija teško povrijeđenih vojnika i civila.
Major Russ Hiedel vjeruje da pružanjem dobre medicinske brige u zabačenim dijelovima Afganistana američka armija stiče naklonost lokalnog stanovništva:
„Jedna od svrha naše misije je zaštiti stanovništvo i graditi njima potrebne objekte. Vjerujem da time pokazujemo i dokazujemo našu dobru volju, dobre namjere. Pružiti im kvalitetnu medicinsku uslugu u najčešćem broju slučajeva je prava stvar koju činimo.“
Afganistanka, tek joj je 20-ak godina, sa frakturom glave i lomom ruke i noge ukrcana je u helikopter. Njeno dijete imalo je povrede lica. Članovi evakuacinog tima nisu sigurni kako je došlo do povrede, da li u saobraćajnom udesu, ili pri ekoploziji bombe pored puta. Mlada Afganistanka i njeno dijete prebačeni su bolnicu.
Narednik Harding, nakon još jedne uspješne i brze evakucije kaže:
„Vrlo, vrlo često članovi porodica osoba kojima smo pomogli.... otac, majka, ujak, djed, ili bilo ko ko prati povrijeđene, stegne nam ruku, poljube nas u obraz, dešava se i da, kada se vrate u svoja sela, pričaju o tome što smo mi, Amerikanci učinili, kako smo pomogli... Nadamo se da će biti prijemčiviji za nas, da će nam malo pomoći u borbi protiv pobunjenika.“
Rat u Afganistanu traje već devet godina. Na hiljade vojnika i civila izgubilo je živote. Kako se kraj rata još ne nazire, ekipe za hitne medicinske evakuacije još dugo će morati biti spremne da najbrže što mogu odgovore na poziv za pomoć.
