Američke i NATO snage 7. oktobra 2001. godine, nepun mjesec dana nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države 11. septembra te godine, ušle su u Afganistan kako bi uništile teroriste al-Qaide koji su u toj zemlji godinama bili na sigurnom i pod zaštitom talibanskog režima. U dobro vođenoj vojnoj operaciji Talibani su brzo zbačeni sa vlasti i teroristi nagnani u bijeg i skrivanje. Rat protiv terorista i njihovih zaštitnika koji je počeo tako obećavajući traje i danas, deset godina od početka i najduži je u kojem su Amerikanci do sada učestvovali.
U najkraćem, malo ko je očekivao da će talebanski režim u Afganistanu pasti tako brzo. Jednako iznenađujuće, malo ko je očekivao da će se NATO snage protv Talibana i al-Qaidinih terorista boriti i deset godina kasnije. Od oktobra 2001. godine talibanski lideri i vođe al-Qaide sklonili su se u planinsko gorje Tora Bora ili prebjegli u Pakistan i odatle vodili rat. Njihov bijeg pripisuje se nedostatku potrebnih snaga saveznika u Afganistanu. Greške u procjenama priznaju i u NATO-u.
„Griješili smo u procjenama, posebno prije 2009. Rekao bih da je prva velika greška bila podcjenjivanje talibanskih snaga nakon uspjeha koje smo imali 2001. i 2002. U osnovi, nismo u Afganistan doveli dovoljan broj vojnika“ - kaže glasnogovornik NATO snaga general Carsten Jacobson.
Bez dovoljno NATO vojnika da ih zaustave, talibanski borci počeli su se vraćati i uspostavljati kontrolu na određenim područjima. Uz to, 2003. godine Sjedinjene Države su preusmjerile pažnju na Irak. I tamo su, nakon početnih uspjeha, počeli iskrsavati problemi sve dok američke snage nisu počele formirati i obučavati lokalne snage sigurnosti, uključujući i bivše pobunjenike. Kao i u Iraku, i u Afganistanu je takva taktika počela davati rezultata.
General Jacobson ističe:
„Iskustva iz Iraka bila su primjenjiva i u Afganistanu. Krajem 2008. i tokom 2009. postalo je jasno da moramo mijenjati strategiju, ako želimo poraziti pobunjenike i teroriste, istovremeno formirajući afganistanske snage sigurnosti.“
I u to vrijeme novoizabrani američki predsjednik Barack Obama ponovo je pažnju usmjerio na Afganistan. Nove američke snage raspoređene su 2009. godine, osnažena je izgradnja i osposobljavanje afganistanskih snaga sigurnosti, intenzivirani napadi bespilotnim avionima na baze i utočišta Talibana i terorista u pakistanskom pograničnom području.
Tokom posjete Afganistanu, neposredno prije odlaska sa funkcije zapovjednika Združenog štaba američkih snaga, admiral Mike Mullen je istakao:
„Neprijateljima novog Afganistana i onima čiji je jedini cilj udariti na koalicione snage naneseni su teški udarci. Potisnuti su iz njihovih skloništa, zaustavljeno je širenje njihovog uticaja na lokalno stanovništvo.... Mnogi njihovi lideri su likvidirani ili uhvaćeni.“
Uspjesi su evidentni, ali i dalje lomljivi. Pobunjenici se sada više usmjeravaju na napade na značajne objekte i lokalne lidere, napade automobilima-bombama i brutalne egzekucije zarad sijanja straha.
U posljednje vrijeme bilo je i pokušaja pregovora dvije strane. General Jacobson o tome kaže:
„Mir ne sklapate sa prijeteljem. Mir sklapate sa neprijateljem. Na kraju krajeva, mir mora biti postignut sa onima koji su uzeli oružje u ruke i bore se protiv razvoja Afganistana.“
Više zemalja članica NATO saveza čije se snage nalaze u Afganistanu planira okončati njihove borbene zadatke do 2014. godine. Makar do tada, borbe će u toj zemlji trajati i Afganistan će biti država u ratu.
