Stručnjaci za urbanizam kažu da je u Sjedinjenim državama sve manje smještaja koji se moze priuštiti i da je sve manje ljudi u mogućnosti da budu kućevlasnici, dok se stanarine povećavaju. Jeff Swicord nam donosi priču o privatnim nastojanjima u glavnom američkom gradu kojima se želi pomoći ljudima da pronađu sigurna i čista mjesta za življenje.
Paola Nunez radi sa djecom u Washingtonu. Sve do nedavno živjela je s majkom. Ali je onda odlučila da se iseli i nađe vlastiti stan. Ubrzo je shvatila da nema puno stambenih opcija za ljude sa skromnom platom.
Vidjela sam oglas, iznajmljivali su po sobama, svaka soba je koštala $800 mjesečno. Bilo je osam soba, to je smiješno. Sve morate dijeliti s nekim drugim, nemate nikakvu privatnost, kaže Paola.
Ona nije sama. Njena godišnja plata je tek nešto veća od prosječne plate u gradu od $25,000. Kara Fitzgerald radi za Jubilee Housing, privatnu organizaciju koja obezbjeđuje priuštiv smještaj stanovnicima Washingtona sa niskim primanjima.
U Sjedinjenim državama se stanarina smatra priuštivom kada je 30% od ukupnih primanja domaćinstva. Dvije od pet obitelji u Washingtonu plaćaju više od toga, kaže Kara.
Još jedna grupa, National Low Income Housing Coalition, navodi da za svakih 100 domaćinstava u Washingtonu koja žive od $25,000 godišnje, ima samo 40 priuštivih smještaja. Nunezova je našla stan zahvaljujući ovoj organizaciji koja joj daje subvencije za stanarinu. Zagovornici smještaja kojeg ljudi mogu priuštiti kažu da je nedostatak takvog smještaja kriza u cijeloj zemlji. Sheila Crowley je predsjednica koalicije.
Potražnja za smještajem za iznajmljivanje je porasla, bez znatnog porasta ponude. Stoga se stanarine povećavaju širom zemlje, a to se sve još više odražava na onim najsiromašnijim, kaže Sheila Crowley.
Ona dodaje da oni najranjiviji završavaju na ulici. Drugi žive kod svojih obitelji ili u smještaju za siromašne. Paola Nunez je obišla više stanova prije nego je našla onaj u kojem će živjeti.
Oni stanovi koje bih mogla priuštiti, bili su mjesta gdje ne bih željela živjeti, uvjeti su bili užasni, kaže ona.
National Low Income Housing Coalition predlaže izmjenu poreskih regulativa za smanjenje poreza na kredit za kuću kako bi se financirao smještaj za one sa niskim primanjima.
Na taj način se može uštedjeti 30 milijardi godišnje. I ako to uložite u izgradnju i održavanje smještaja za one sa niskim primanjima, riješili biste taj problem u Sjedinjenim državama, kaže Sheila Crowley.
Nunezova je zahvalna za pomoć koja joj se pruža i kaže da bi smještaj kojeg ljudi sebi mogu priuštiti trebao biti prioritet u zemlji.
Paola Nunez radi sa djecom u Washingtonu. Sve do nedavno živjela je s majkom. Ali je onda odlučila da se iseli i nađe vlastiti stan. Ubrzo je shvatila da nema puno stambenih opcija za ljude sa skromnom platom.
Vidjela sam oglas, iznajmljivali su po sobama, svaka soba je koštala $800 mjesečno. Bilo je osam soba, to je smiješno. Sve morate dijeliti s nekim drugim, nemate nikakvu privatnost, kaže Paola.
Ona nije sama. Njena godišnja plata je tek nešto veća od prosječne plate u gradu od $25,000. Kara Fitzgerald radi za Jubilee Housing, privatnu organizaciju koja obezbjeđuje priuštiv smještaj stanovnicima Washingtona sa niskim primanjima.
U Sjedinjenim državama se stanarina smatra priuštivom kada je 30% od ukupnih primanja domaćinstva. Dvije od pet obitelji u Washingtonu plaćaju više od toga, kaže Kara.
Još jedna grupa, National Low Income Housing Coalition, navodi da za svakih 100 domaćinstava u Washingtonu koja žive od $25,000 godišnje, ima samo 40 priuštivih smještaja. Nunezova je našla stan zahvaljujući ovoj organizaciji koja joj daje subvencije za stanarinu. Zagovornici smještaja kojeg ljudi mogu priuštiti kažu da je nedostatak takvog smještaja kriza u cijeloj zemlji. Sheila Crowley je predsjednica koalicije.
Potražnja za smještajem za iznajmljivanje je porasla, bez znatnog porasta ponude. Stoga se stanarine povećavaju širom zemlje, a to se sve još više odražava na onim najsiromašnijim, kaže Sheila Crowley.
Ona dodaje da oni najranjiviji završavaju na ulici. Drugi žive kod svojih obitelji ili u smještaju za siromašne. Paola Nunez je obišla više stanova prije nego je našla onaj u kojem će živjeti.
Oni stanovi koje bih mogla priuštiti, bili su mjesta gdje ne bih željela živjeti, uvjeti su bili užasni, kaže ona.
National Low Income Housing Coalition predlaže izmjenu poreskih regulativa za smanjenje poreza na kredit za kuću kako bi se financirao smještaj za one sa niskim primanjima.
Na taj način se može uštedjeti 30 milijardi godišnje. I ako to uložite u izgradnju i održavanje smještaja za one sa niskim primanjima, riješili biste taj problem u Sjedinjenim državama, kaže Sheila Crowley.
Nunezova je zahvalna za pomoć koja joj se pruža i kaže da bi smještaj kojeg ljudi sebi mogu priuštiti trebao biti prioritet u zemlji.
