Poznata američka televizijska novinarka Barbara Walters prošli je tjedan objavila knjigu memoara pod naslovom Audicija: jedno sjećanje u kojoj kaže kako se od najranije dobi osjećala ležerno u društvu slavnih osoba. Kao kći uspješnog vlasnika noćnog kluba, svoje djetinjstvo opisuje kao naizmjenično uzbudljivo i usamljeno, a svoj život glasovite televizijske voditeljice kao svojevrsnu permanentnu audiciju.
Kao prva žena voditeljica večernjih vijesti u Sjedinjenim Državama Barbara Walters kaže kako je intervjuirala gotovo "svakog važnog poglavara države, svakog važnog predsjednika i svakog važnog ubojicu". Unatoč ovom izuzetnom iskustvu, dodaje da je veći dio života provela s osjećajem kao da je stalno na audiciji za nešto. Međutim, medijsko okruženje posljednjih godina – kaže Barbara Walters – dovelo ju je do toga da je osjećala kako je sve teže pripremati ozbiljne interviewe o relevantnim temama s relevantnim osobama.
"Sad svi znamo da su mnogi časopisi i mediji najviše zainteresirani za slavne osobe. Posebno za slavne osobe koje imaju problema. Stvari su se promijenile. Danas je teško navesti ljude da gledaju intervju s nekim poglavarom države. Ako intervjuirate predsjednika reći će 'vrlo važno, još jedan njegov intervju'. Zbog toga sam prije četiri godine napustila emisiju orijentiranu na aktualne vijesti 20/20. Nije mi se dalo tražiti sljedećeg velikog gosta, pa onda opet sljedećeg velikog gosta itd. Godine 2004. imala sam pripremljen intervju s predsjednikom i moja televizijska mreža mi je rekla 'Ne, hvala' i odlučila se za moj razgovor s jednom ženom koja je izišla iz zatvora nakon sedam godina zbog toga što je imala odnos sa svojim puno mlađim đakom", kaže Walters.
U svojoj bogatoj karijeri Barbara Walters se nije ustručavala izvještavati o raskoši u kojoj je živjela obitelj svrgnutog haićanskog diktatora Duvaliera ili o tisućama pari cipela Imelde Marcos, supruge filipinskog predsjednika, iako ni sama nikad nije štedjela na svojoj odjeći, frizurama i luiksuznom životu na Manhattanu. Bilo da je izvještavala o Borisu Jeljcinu, Michaelu Jacksonu ili Monici Lewinsky, gospođa Walters nikad nije ostavljala nikakvu sumnju da je emisija koju gledate zapravo posvećena njoj samoj. Poznati radikalni novinar Alexander Cockburn jednom je napisao "Kad zbačeni diktator bježi u osamu, Barbara Walters ne može biti daleko ". Od privatnih ispovijedi u memoarima Barbare Walters možda je najupečatljivije njeno priznanje da je imala dugogodišnji tajni ljubavni odnos s oženjenim senatorom iz Massachusattsa Edwardom Brooksom, inače prvim američkim senatorom afričkog podrijetla. Između svoja tri braka gospođa Walters uspjela je imati i vezu s republikanskim senatorom iz Virginije Johnom Warnerom – i to prije i poslije njegova braka s glumicom Elizabeth Taylor. Barbara Walters priznaje da je njeno odrastanje imalo mnogo veze s njenim kasnijim životnim odlukama.
"S jedne strane tu je bio taj glamurozan život u noćnim klubovima s prekrasnim plesačicama i zvijezdama poput Franka Sinatre i Miltona Berlea. Sigurna sam da je to život na koji su mnogi ljudi ljubomorni. Međutim, to nije ono što sam ja željela. Ja sam htjela tatu koji provodi vrijeme kod kuće. Moja majka i otac su bili vrlo različitih osobnosti i njihov je brak bio pun problema. Imala sam stariju sestru koja je bila mentalno retardirana i stalno se u kući mogao vidjeti određeni oblik tuge dok su pokušavali učiniti nešto što bi nju učinilo sretnom. Ono što je na površini izgledalo kao jedan krasan život, bila je suprotnost toga. Tako da kad intervjuiram ljude vrlo ih često pitam o njihovom djetinjstvu, jer vjerujem da je to na neki način ključ za njihovu budućnost", kaže Walters.
U profesionalnoj karijeri Barbara Walters priznaje da je često prekoračivala granice, a možda najviše kad je pristala da bude posrednik između iranske i vlade i Ronalda Reagana tijekom posljednjih dana krize s taocima 1981. godine. Ona je zapravo pomogla ostvariti sporazum o prodaji oružja koji je doveo do oslobađanja američkih taoca i postao početak poznatog Iran-kontra skandala, kojim su osigurana financiranja za anti-sandinističke pobunjenike u Nikaragvi. "Ja znam pravila" – piše Barbara Walters u svojoj knjizi sjećanja. – "Novinar ne smije biti osobno uključen u ono o čemu izvješćuje niti smije prenositi poruke. Međutim, sviđalo se to vama ili ne, ja sam bila osobno uključena u to". Knjigu memoara Barbare Walters Audicija: jedno sjećanje objavila je izdavačka kuća Alfred A. Knopf.