Ruski povjesničari uglavnom smatraju 27. lipnja 1709. kao dan kada je njihova zemlja postala velesila. Rusija je tada porazila vojsku Švedske kod Poltave, u Ukrajini. Ukrajinske snage, koje su se pridružile Švedskoj, također su bile uništene. Bitka kod Poltave nije samo povijest nego i još jedan izvor trajnih trzavica između Moskve i Kijeva.
Poltava se smatra prijelomnom bitkom Velikog sjevernog rata, 21-godišnje borbe u kojoj je Rusija zamijenila Švedsku kao velesilu Sjeverne Europe, početkom 18. stoljeća. Poltava je, također, okončala i aspiracije Ukrajine za neovisnošću od Rusije. Vođa ukrajinskih kozaka, hetman Ivan Mazepa još uvijek je izvor kontroverzi između Moskve i Kijeva. U Rusiji, smatra ga se izdajnikom koji je prekršio prisegu danu caru Petru Velikom, pobjedniku kod Poltave. Izraz 'izdajnik Mazepa' i danas se široko koristi u svakodnevnom izražavanju u Rusiji. Prikazan je kao zlikovac u djelima pjesnika Aleksandra Puškina i skladatelja Petra Čajkovskog, a ruska pravoslavna crkva ga je ekskomunicirala. Ova potonja odluka još je na snazi usprkos nedavnim zahtjevima s najviše razine ukrajinskih političkih i crkvenih čelnika da se ona povuče. Ukrajinci, s druge strane, kažu da je hetman bio prisiljen pridružiti se Švedskoj zato što ruski car Petar Veliki nije poštovao sporazum iz 1654. o zaštiti njihove zemlje pred napadima Poljaka.
No, sve do propasti Sovjetskog Saveza, Rusija je taj isti sporazum smatrala dogovorom s Ukrajinom o vječnoj uniji s njezinim sjevernim susjedom. Ukrajinci Mazepa smatraju i velikim reformatorom, koji je gradio škole i tiskare, proširio više obrazovanje, podržavao umjetnost, uključujući i vrlo specifičan ukrajinski stil crkvene arhitekture, koji i danas dominira Kijevom. Mazepin portret nalazi se na ukrajinskoj novčanici od 10 grivnji, a uskoro će biti predstavljen i njegov spomenik u Poltavi. Prošli mjesec, rusko ministarstvo vanjskih poslova priopćenjem je osudilo taj kip kao 'element koji dijeli dvije zemlje'. Na nedavnoj konferenciji o Poltavi, u Moskvi, Vladimir Artamonov iz Ruske akademije znanosti svojim kolegama povjesničarima rekao je da je tom bitkom Ukrajina bila oslobođena od Švedske.
Artamanov kaže da Poltava nije tragedija za Ukrajinu, nego tragedija za Mazepu i njegove sljedbenike koji su pokušavali 'Malu Rusiju' podčiniti Poljskoj. Rusi često Ukrajinu nazivaju 'Mala Rusija', razgnjevljujući mnoge Ukrajince koji to smatraju omalovažavajućim. Na istoj moskovskoj konferenciji, ukrajinski povjesničar Serhij Poltavets rekao je da je važno uzeti u obzir zašto se Mazepa pridružio Švedima.
Poltavets kaže da dokumentirani izvori ukazuju da je Mazepin cilj bio stvaranje neovisne Ukrajine; nema nikakve sumnje da je taj cilj bio suprotan političkim i geopolitičkim ciljevima ruske države. Moskva i Kijev suprotstavljeni su i oko povijesne ocjene umjetno izazvane gladi u vrijeme sovjetske kolektivizacije zemlje, ranih tridesetih godina prošlog stoljeća, kada su umrli milijuni žitelja prvenstveno Ukrajine, ali i Rusije i Kazahstana. Ukrajinci to smatraju genocidom; Kremlj kaže da je hrana namjerno bila uskraćena seljacima kao klasi, a ne kao etničkoj skupini, te se stoga ta umjetno izazvana glad ne može smatrati kršenjem Konvencije Ujedinjenih naroda o genocidu, koja ne spominje klasu. Još jedno sporno pitanje su ukrajinski gerilci iz Drugog svjetskog rata, koji su se borili protiv Sovjeta, ali i nacista, nakon što su prvo pogrešno pozdravili Nijemce kao osloboditelje. Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko o njima govori kao o 'borcima za slobodu', dok ih njegov ruski kolega Dmitrij Medvjedev naziva 'fašističkim kolaboracionistima'. Nedavno je ruski predsjednik najavio osnivanje vladinog odbora koji bi trebao pomoći u sprečavanju – kako je to nazvao – falsifikacije povijesti koja šteti interesima Rusije.
Gospodin Medvjedev kaže da su Rusi sve više sučeljeni s falsificiranjem povijesti, a mnogi su možda uočili i da ta nastojanja postaju sve zloćudnija i agresivnija. U Ukrajini, predsjednik Viktor Juščenko osudio je strane i domaće pokušaje da se Ivana Mazepu ozloglasi kao izdajnika.
Gospodin Juščenko kaže da je dosta gledanja povijesti kroz strane oči. On poziva Ukrajince da pogledaju na Mazepu svojim vlastitim očima, očima Ukrajinaca.