Sukob pakistanske vojske i talibanskih ekstremista često se na Zapadu opisuje kao borbu protiv vjerskog fanatizma. Međutim, taj sukob ima i etničku dimenziju jer većinu vojsci čine stanovnici pokrajine Pandžab – koji su u Pakistanu većina – dok su talibani gotovo svi iz redova Paštuna, naroda koji je u manjini.
Pakistansku vojsku većinom čine Pandžabi, dok su talibani Paštuni. No, Akbar Ahmad, profesor islamskih studija na Sveučilištu America ovdje u Washingtonu kaže da je etnički profil Pakistana još mnogo složeniji – jer na njega utječu i obiteljske i kulturološke veze: "Situacija je složena jer se pakistanske pokrajine temelje na etnicitetu. U Pandžabu žive Pandžabi. U sjeverozapadnim pokrajinama uz granicu s Afganistanom, žive Paštuni, koji bi htjeli da se ti dijelovi zemlje zovu po njima. U tim plemenskim područjima talibani su najjači. Oni su isključivo Paštuni, dok većinski Pandžabi čine kičmu pakistanske vojske".
Paštuni sanjaju o ujedinjenom Paštunistanu, koji je sada podijeljen između Afganistana i Pakistana. Njih je negdje oko 40 do 45 milijuna, i veže ih zajednička kultura i jezik – kaže Akbar Ahmed. Prošlost ovih dviju zemalja dodatno je zakomplicirala odnose Paštuna i Pandžaba. Granicu između dvije zemlje arbitrarno je odredila britanska kolonijalna vlast, krajem 19. stoljeća – kaže povjesničar Nabi Misdaq: "Paštuni žive s obje strane granice koju je 1893. odredio Henry Mortimer Durand, britanski kolonijalni dužnosnik u ovoj regiji. Granicu Paštuni nisu nikad prihvatili".
1893, Pakistan je još uvijek bio dio Indije, britanske kolonije. Akbar Ahmed sa sveučilišta American kaže da danas ova granica nema ništa zajedničko s realnostima na terenu: "Nakon sukoba koji su posljedica terorističkih napada na Ameriku od 11. rujna, vlade Afganistana i Pakistana žele da granica postane nepropusnija. Međutim, mnogi se Paštuni s tim ne slažu jer tvrde da će im to otežati život".
Nabi Misdaq smatra da će pakistanska vojska na kraju poraziti talibane i uspostaviti kontrolu nad čitavim pograničnim područjem, u kojem sada vlada priličan kaos. Međutim, hoće li pakistanske vlasti pridobiti tamošnji narod, to nisam siguran, kaže ovaj stručnjak za Afganistan. Iako, Pakistanu prijeti plemenski odnosno etnički rat, vlasti nemaju puno izbora – one moraju uspostaviti nadzor nad tim dijelom zemlje - tvrdi Akbar Ahmed. Njegov kolega Nabi Misdaq smatra da Washington mora izvršiti još jači pritisak na vlastodršce u Kabulu i Islamabadu, da bolje surađuju: "Predsjednik Obama je ukazao na srž probleme kada je rekao da pakistanske vlasti u tom dijelu zemlje nikada nisu ljudima osigurale ni one najosnovnije javne usluge – škole, zdravstvo, vladavinu prava. To se može reći i za Afganistan. Amerika treba izvršiti pritiska na obje zemlje po tom pitanju".
Međutim, prošlost ove regije uči nas da je to vrlo teško, a s tim povezano, teško je i uspostaviti stabilnost i red u tom dijelu Azije. Zato, analitičari savjetuju Bijelu kuću da dobro razmisli o svojim vojnim i diplomatskim ciljevima, kada su u pitanju Afganistan i Pakistan.